HTEO U NEMAČKU, A SAD BI OSTAO U SRBIJI: Sami Rasouli (20) iz Avganistana prvi je student-izbeglica koji je upisao fakultet u Beogradu

V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ

23. 07. 2021. u 12:00

SAMI Rasouli (20), izbeglica iz Irana, uz godinu dana mlađeg Rezu Šarifija iz Avganistana, prvi je student, strani izbeglica, koji je u našij zemlji upisao i završio srednju školu, a u junu položio i prijemni na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, odsek kostim - savremeno odevanje.

ХТЕО У НЕМАЧКУ, А САД БИ ОСТАО У СРБИЈИ: Сами Расоули (20) из Авганистана први је студент-избеглица који је уписао факултет у Београду

Foto P. Milošević

U našu zemlju stigao je kao dečkić, bez pratnje odraslih, sa nepunih 16 godina. Njegova porodica je prvo živela u Kabulu, otac je imao radnju za prodaju tepiha, ali ih je strah od sukoba odveo u Iran, pa je Sami rođen u Teheranu. Tamo je završio osam razreda osnovne škole i 2016. odlučio da krene u Evropu. Ostavio je roditelje, dva brata i tri sestre sa porodicama.

Preko rođaka je stupio u kontakt sa ljudima koji organizuju izlaske iz zemlje. Pre toga je dugo iščekivao da se i njegova porodica odluči za put. A, onda više nije mogao da čeka. Njegovi prijatelji su odlazili. U Iranu nije imao rešen status. Na put je krenuo u junu 2016, a u Srbiju stigao u avgustu.

- U početku sam se plašio. Bilo je to moje prvo putovanje bez starijeg brata. Bojao sam se dok nisam stigao do turske granice, jer da me je iranska policija uhvatila, kao Avganistanca smestili bi me u kamp ili deportovali za Avganistan, iako sam rođen u Teheranu. Plašio sam se i kad smo ušli u Tursku, jer smo prvo bili smešteni u nekom napuštenom selu. Samo naša grupa, u kojoj su većina bile žene sa decom, i vodiči. Slušao sam ranije priče da decu bez pratnje vodiči zarobe i traže od njihovih roditelja dodatne pare da bi ih pustili da nastave put - priča Sami za "Novosti".

Srećom, to se nije desilo. Priznaje da je put, na kojem je bilo mnogo pešačenja, platio 5.000 evra. Bio je jedan od malobrojnih muškaraca koji je pomagao ženama da brinu o deci.

- Mislio sam da idem za Nemačku, gde su mi bili prijatelji. Ovde su me, međutim, divno primili. Imam mnogo prijatelja, Srba. Pošto nisam imao dokumenta, morao sam ponovo da završim osmi razred u školi za odrasle "Branko Pešić", a potom sam upisao Srednju školu za dizajn tekstila - priča Sami.

Foto P. Milošević

Završio je kao jedan od najboljih učenika. Čim je Ministarstvo za rad i socijalnu politiku sa humanitarnom organizacijom JRS otvorilo integracionu kuću "Pedro Arupe" u Beogradu, kao sklonište za decu izbeglice bez pratnje, sa još jednim dečakom bio je njen prvi stanar. Vaspitači su mu pomagali da savlada lekcije. Prevodili su mu termine na engleski, pa kada bi razumeo, sam bi lekciju prepričao na srpskom. Našim jezikom počeo je da se služi komotnije pre dve godine. Najteže mu idu padeži i mnoštvo vremena, jer ih njegov maternji jezik farsi nema.

S roditeljima kontaktira dva-tri puta nedeljno. Kaže da mu najviše nedostaje bratanac, koji je kao dvogodišnjak, dok je bio u Teheranu, dolazio kod njega da igraju "plej stejšn".

Da postane dizajner želeo je još kao mali, kada je na televiziji gledao modne revije.

- U prodavnici odeće uvek sam imao zamerku, ili ideju kako bih to prepravio. Mnogo mi se sviđaju modeli srpske dizajnerke Dragane Ognjenović. Voleo bih da radim nešto slično. Kada završim fakultet, ukoliko bude posla, rado bih ostao u Srbiji. Ukoliko ne, voleo bih da radim u modnoj industriji Italije ili neke druge evropske zemlje - kaže Sami.

Ni danas ne džabalebari jer su ih u integracionoj kući učili da preko leta rade. Za vreme korone držao je onlajn časove persijskog jezika, a ovog leta radi kao prodavac u "Ikei". Ujedno volontira. Učestvovao je u mnogobrojnim programima, a nedavno je postao volonter UN. Ima status tražioca azila i u postupku je njegovog dobijanja.

KROZ KUĆU PROŠLO 84 DECE

KROZ integracionu kuću "Pedro Arupa", od 2017. godine, prošla su 84 dečaka-izbeglice bez pratnje - priča Jelena Đurđević iz JRS. - Najmlađi je imao samo sedam godina. Sami i Reza su prvi studenti potekli iz našeg doma i mnogo smo ponosni. Oni plaćaju školarinu kao strani studenti, a novac obezbeđujemo iz donacija, od čega se kuća i izdržava. Većina dece je otišla dalje, a jedno je dato ovde u hraniteljsku porodicu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

ETO, JAVLJA MI SE! Kako je Novak Đoković šokirao novinarku CNN-a