ČERČIL JE UNIŠTIO KNEZA PAVLA: Britanci otkrili tajne srpskog vladara i nepoznatu istoriju iz 20. veka (FOTO)

Boris SUBAŠIĆ

27. 04. 2021. u 13:00

NASLOV knjige "Knez Pavle Karađorđević, jedna zakasnela biografija" je preskroman da opiše raskošnu povest koja sudbinu jedne ličnosti koristi kao ključ za dešifrovanje tajne istorije Srba u Evropi u prvoj polovini 20. veka.

ЧЕРЧИЛ ЈЕ УНИШТИО КНЕЗА ПАВЛА: Британци открили тајне српског владара и непознату историју из 20. века (ФОТО)

Foto: Iz knjige "Knez Pavle Karađorđević"

Intrigantno delo britanskih autora Nila Balfura i Sali Mekej, koje je preveo Đurica Krstić i objavio "Službeni glasnik", prikaz je metamorfoze Starog kontinenta iz epohe aristokratije u eru populističkih pokreta koje predvode opskurni fanatici.

Na tu scenu 1893. ulazi knez Pavle, po rođenju pripadnik ruske plemićke i srpske vladarske porodice. Otac Arsen Karađorđević, oficir i bonvivan ostavio je ženu i sina odmah po njegovom rođenju, a majka Aurora Demidova je dečaka, kada je napunio tri godine, predala na staranje stricu knezu Petru Karađorđeviću, koji je živeo u Ženevi. Ovaj ga je iz internata u Lozani posle prevrata 1903. poveo u Srbiju, čiji je kralj postao.

Povučeni Pavle je tek u Beogradu naučio srpski. Isticao se prilježnošću u učenju, a najdraže društvo bile su mu knjige o umetnosti i evropske diplomate. Na dvoru je zaključeno da mladi knez nije baš pri sebi. Tretiran je kao stranac i rado mu je ispunjena želja da se školuje u Engleskoj. U Oksfordu je među vršnjacima sličnih interesovanja stekao prve prave prijatelje, u svetu mladih ljudi predodređenih za visoke položaje u Britanskoj imperiji.

Autor knjige Nil Balfur, potekao iz istog kruga ljudi, tokom braka sa princezom Jelisavetom Karađorđević dobro je upoznao njenog oca Pavla, starca koji je nosio duboke traume zbog klevetanja i progona. Zainteresovao se i kao uticajni političar došao je do dokumenata iz tajnih arhiva i svedočanstava koji nisu bili nedostupni istoričarima.

Foto: Iz knjige "Knez Pavle Karađorđević"

One su prikazivale Vinstona Čerčila kao beskrupuloznu i bolesno sujetnu osobu, koji je kneza Pavla i njegovu porodicu, osudio na patnje i progonstvo jer se suprotstavio njegovoj naredbi da Srbi izginu do zadnjeg u interesu Engleske. Pavle je nemilosrdnom i dugom kampanjom laži uklonjen iz istorije, kao nezgodan svedok britanske politike. Deportovan je sa porodicom u divljinu Kenije, gde je jedini znak civilizacije bio neprestani policijski nadzor. Od smrti u "afričkom Sibiru" spaslo ih je lično prijateljstvo i naklonost kraljevskog para Džordža i Elizabete i nekoliko uticajnih starih plemića. Oni su znali da srpski knez, čija je životna želja bila da postane Englez, nije bio ni Hitlerov simpatizer, ni izdajnik države Jugoslavije. Za njeno održanje se borio i na štetu interesa srpskog naroda.

BEZ OPRAVDANjA

KARAKTERISTIKA Balfurove knjige je da autor nije "srbofil" već kroz celo delo zastupa stereotipni britanski stav o Srbima kao o grubim prostim vojničinama, nacionalistima sa hegemonističkim ambicijama. I pored toga on nije mogao da nađe nijedno opravdanje za bezobzirnu britansku politiku prema knezu Pavlu, Jugoslaviji i srpskom narodu.

Pavle je bio stranac u Srbiji. Kralj Aleksandar držao ga je daleko od bilo kog državnog posla i od Beograda. Obrazovanom bratu od strica, oženjenom izuzetnom ženom, grčkom princezom Olgom, koji je uživao veliki ugled i imao odlične veze u evropskim visokim krugovima, dodelio je da živi na seoskom imanju u Sloveniji. Tek tridesetih je Aleksandar shvatio da njegova vizija Jugoslavije i sopstvene uloge u svetu nisu realne i počeo je da traži Pavlove savete. Zato je iznenađenje bila odredba iz Aleksandrovog testamenta, da skrajnuti knez bude regent Jugoslavije do zrelosti kraljevića Petra. Neočekivano, postao je i njegov staratelj, jer ga je majka ostavila i otišla u Englesku pravdajući se zdravstvenim tegobama.

Foto: Iz knjige "Knez Pavle Karađorđević"

Knez Pavle sa Hitlerom i Geringom 1939.

Kao "čovek dužnosti" on je održavao Jugoslaviju kompromisima koji su doveli do stvaranja para-države Banovine Hrvatske što je donelo tragične posledice. Kao pripadnik evropske elite, sa rođacima u vladajućim krugovima svih država, imao je izvrsna obaveštenja o nemačkim planovima. Prvi je, dugo i uzaludno, upozoravao London na Hitlerove ambicije. O tome svedoče pisma vodećih ljudi imperije, koji su se setili upozorenja kada je rat stigao na njihov prag. Dotle su bez griže savesti žrtvovali Poljsku i Čehoslovačku.

Pavle je godinama uzaludno molio London za veću trgovinsku razmenu i pomoć u oružju, jer je u budućem sukobu Jugoslaviju video samo na strani Engleske. Umesto pomoći, Čerčil je, dobro upoznat s nefunkcionalnošću Jugoslavije, zahtevao bez nagoveštaja i najmanje pomoći, da se lojalni deo vojske skoncentriše na prostoru Srbije i stupi u rat sa Italijom i Nemačkom. Cilj je bio da se Hitlerovi napadi, umesto na britanske naftonosne kolonije i Englesku, usmere na Balkan.

Foto: Sesil Biton

Kneginja Olga Karađorđević

Pavle je 1941. poslednji put uzaludno molio za pomoć u oružju, a onda je nevoljno pristao da Jugoslavija uđe u Trojni pakt pod, za to vreme, povoljnim uslovima. Puč u kome je regent svrgnut 27. marta razjario je Hitlera koji je naredio napad na Jugoslaviju iz svih okolnih država. U britanskim krugovima to je bio razlog za slavlje.

- Na dan državnog udara dopisnik "Njujork tajmsa" telefonirao je u britansko poslanstvo. Na njegovo pitanje "Kako je tamo?" dobio je odgovor: "Bogamu, baš svi pijemo šampanjac. Dođite i vi". Čitavo osoblje je bilo na okupu, a i ljudi sa strane, pa su samo pucali zapušači iz boca. Svi su svima čestitali, piće se točilo, a svi su pretpostavljali da su Britanci stajali iza državnog udara - piše Balfur.

Foto: Iz knjige "Knez Pavle Karađorđević"

Kralj Petar II i knez Pavle Karađorđević sa porodicom na Božić 1939.

DUHOVI OBRENOVIĆA

PAVLE je u mladosti bio usamljen i bojažljiv. Posebno težak utisak na njega je 1903. ostavio dolazak glasnika iz Beograda u Ženevu, koji je njegovom stricu Petru, budućem srpskom kralju, detaljno opisao masakr poslednjih Obrenovića. Slušao je opis strahota iz nikada viđene otadžbine što je na njega ostavilo dubok utisak koji ga je pratio celoga života. Prema svedočenju njegove supruge, u samrtnoj agoniji buncao je o krvavom piru nad Obrenovićima.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)