MILOŠEVA TAJNA MISIJA U TURSKOJ: Bundžijama se pridružili rođeni brat Jevrem, supruga kneginja LJubica, i Toma Vučić Perišić

Milorad Bošnjak

25. 08. 2020. u 13:19

SRETENjSKI ustav je svima pogodovao: narod je imao poreske olakšice, velikaši poprilično učešće u vlasti.

МИЛОШЕВА ТАЈНA МИСИЈА У ТУРСКОЈ: Бунџијама се придружили рођени брат Јеврем, супруга кнегиња Љубица, и Тома Вучић Перишић

Jevrem Obrenović, Milošev brat / Foto - dokumentacija "Novosti"

Međutim, Milošu nije bio po volji! Zazirao od Rusije, Turske i Austrije. Preko tajnih emisara obznanio, da mu je Ustav nametnut, da ga je morao prihvatiti kako bi sprečio revolucije u Srbiji. Od Rusije, Turske i Austrije traži pomoć za - suspendovanje Sretenjskog ustava! To je učinjeno u martu iste godine, tako da je na snazi bio dve nedelje, ali je u Srbiju uneo liberalni duh po zapadnoevropskim uzorima i političkoj (slobodnozidarskoj) praksi. Miloš odlučuje da 19. jula te burne 1835. ide u Carigrad. Taj put je utanačen u dosluhu sa Turcima masonima u Beogradu i Carigradu, čime je, uz Tursku bila zadovoljna i Rusija. Nasuprot Velikoj Britaniji!

Miloševa poseta sultanu bila je diplomatski uspeh. On je turske velikodostojnike obdario zamašnim sumama novca. To je bila još jedna etapa kupovine slobode Srbije započeta tromesečnim trajanjem Drugog srpskog ustanka.

ČIM se knez Miloš 17. novembra 1835. iz (polu)tajne misije u Carigrad vratio u Srbiju, nailazi na očekivan "doček". Od vlada suparničkih Turskoj, prva ga, tajnom diplomatijom i društvima vezanim uz nju, ucenjuje Austrija! Preko već postojećih emisara, pritiska ga za osnivanje austrijskog konzulata u Kneževini Srbiji. Slede pritisci i ostalih sila za osnivanje konzulata, učvršćivanja političkog uticaja i (kontra)obaveštajnog rada.

Miloš u duši apsolutista, tome se protivio, mada uvek ne otvoreno i javno. Više tajno i diplomatski. Ali uzalud. Znao je ako odobri Austriji, mora omogućiti Francuskoj i Engleskoj da osnuju konzulate. I, da će agenti francuskih i britanskih konzulata, u narodu i kod velikaša delovati sa revolucionarnih "demokratskih" pozicija, dovoditi u pitanje njegovu ličnu vlast. Zato on pokušava da uveri dvor u Beču, da odustane od zahteva za osnivanje konzulata u Srbiji, ali su mu tu tajnu diplomatiju osujetili - turski emisari! Miloš je spoznao, da Porta prihvata zahtev Austrije. Politička klika sultana Mahmuda II u proleće 1836. odobrava konzulat Austrije u Srbiji.

PRVI austrijski konzul u Srbiji bio je Hrvat, Antun Mihanović (1796-1861) diplomatski činovnik, politički, naučni delatnik. On je slavljen u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji tada odvojenim provincijama Austrije. O njegovoj pripadnosti masoneriji ima podosta podataka... A danas jedna podugačka ulica na periferiji Zagreba zove se po njemu.

Potom slede zahtevi za osnivanje konzulata Engleske, Rusije i Francuske. A sve se t dešava usred nezadovoljstva srpskih velikaša zbog ukidanja Sretenjskog ustava. Na stranu velikaša bundžija staje i Milošev rođeni brat Jevrem (!) s njima i Miloševa supruga kneginja Ljubica! Prilazi im i Toma Vučić Perišić, jedan od moćnijih velikaša, koji je do 1836. bio Milošev ključni savezni i uticajni mason. OD tog trenutka politika kneza Miloša kreće u sunovrat.

U STRAHU od Miloševe odmazde, i zbog pridobijanja stranih vlada protiv Miloša, Toma Vučić-Perišić i Jevrem Obrenović obilaze turski, ruski i ostale dvorove, uveravajući ih da je Miloš tiranin.

Meternih "divlji" mason

METERNIHOVA tajna diplomatska ofanziva protiv britanskog konzulata u Srbiji doživela je neuspeh zbog zakulisnih radnji ruskog dvora i tursko-britanskim tajnim spekulacijama. Hroničari su Meternika spominjali kao "brata" Slobodnih zidara, što je poprilično sporno zbog njegove politike ultrakatolicizma. Bilo je i nekih sporadičnih teza da je on bio, masonskim rečnikom, pripadnik "divlje" nepriznate lože u Austriji, ili pak u Pruskoj... Kako god bilo, carevina Austrija je Meternihovom vladavinom postala i, do svoje propasti ostala glavni vojni oslonac Vatikana.

"Velikaši u Srbiji u svome radu protiv kneza nalazili su potpore kod austrijskog konzula u Beogradu (Mihanovića) koji je bio u vrlo dobrim odnosima sa Miloševim bratom Jevremom. Akciju svojih protivnika u inostranstvu Miloš nije mogao suzbiti. U Srbiji je uspevao da spreči njihov rad, ali nije mogao da iskoreni nezadovoljstvo naroda bez većih unutrašnjih reformi. Bio je voljan da ozakoni narodne želje i potrebe, ali je bio protiv ispunjenja velikaških zahteva koje je podržavala ruska vlada. Trebalo je dakle zahteve naroda odvojiti od zahteva velikaša i na taj način razbiti velikaško-narodni front. Milošu to nije bilo moguće učiniti. Reforme koje je imao da izvede u unutrašnjoj organizaciji zemlje zavisile su od turske i ruske vlade. U borbi protiv velikaša u zemlji on je računao na vlast, a u borbi protiv Rusije bila mu je potrebna pomoć neke strane sile koja će potpuno stati na njegovu stranu. Takvu pomoć je našao kod engleske vlade, sa kojom je stupio u vezu preko njenog konzulata u Beogradu 1837." (Stranjaković, SKG, doslovno).

KADA je 1837. engleska vlada od Porte tražila dozvolu da ustanovi konzulat u Beogradu, Austrija je odmah pokušala da to spreči. Uveravala je Portu, da će to biti pogubno za mir na Balkanu, da će joj biti ugroženo pravo vladavine nad Srbijom i ukupni turski geopolitički interes ... Po strogoći vladavine poznat austrijski kancelar Klemenc Vencel fon Meternih, tajno interveniše i kod Rusije, da zajedno spreče tu nameru Engleske, što Rusija prihvata, ali uz dvosmislenu ogradu - da "zasad ne vidi način kojim se može sprovesti ta zajednička kontraakcija"! Ruski car Nikolaj I Romanov upozorava Meterniha da, kao što je Austrija stekla pravo na konzulat u Srbiji, može ga imati i Engleska, zbog svojih značajnih ugovora sa Turskom!

Za Balkan, pa i Srbiju, važan je raniji tajni pakt vladara Austrije i Rusije - Jozefa II i Katarine Velike iz 1781. utanačen slobodnozidarskom vezom. Po paktu, ta dva carstva trebala su da dele turske teritorije na Balkanu, u etapnoj propasti Otomanske imperije.

AUSTRIJSKI car Jozef II, sin Marije Terezije (vladao od 1780. do 1790) bio je mason, pokretač liberalnih državnih reformi u Austriji zvanih Jozefinizam, koje su njegovim silaskom sa trona propale. Rođeno ime ruske carice Katarine II Velika (vladala od 1762. do smrti 1796.) dok se udajom za kneza, kasnijeg cara Petra III Romanova nije prešla u pravoslavlje, bilo je Sofija Augusta Frederika fon Anhalt Cerbst Dornburg. Rođena u tadašnjoj Pruskoj kao kneginja, imala je nadimak Smokvica. I ona je poput cara Jozefa II Reformatora stremila ka prosvetiteljstvu.

Bila je u prepisci sa francuskim masonima, filozofima i enciklopedistima. Dva od njih su važna za koncipiranje tajne međunarodne politike carice Katarine i uspostave masonskih loža u Rusiji, koji je pre nje započeo car Petar Veliki, mason iniciran u Evropi. Oni su Fransoa Mari Arue, poznatiji kao Volter, iako formalno mason postaje u starosti, i Denis Didro, mason od zrele mladosti. Tajna politika carice Katarine će od Francuske revolucije 1789. dobrim delom biti i matrica slobodarske politike slovenskih naroda, porobljenih od Austrije i Turske!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)