NIJE BITNO KO JE BRŽI, NEGO KO JE STIGAO KUĆI: Mladen Alvirović o 30 godina snimanja SAT patrola

Zlatica RADOVIĆ

02. 01. 2021. u 07:50

PRVI u Srbiji je dobio sertifikate trenera bezbedne vožnje, BMV instruktora i evaluatora javnih treninga za Meklaren. Jedini je Srbin koji je završio reli akademiju Juhe Kankunena, a ima i zlatnu licencu britanskog Lotusa. Uprkos svim prestižnim titulama, Mladen Alvirović javnosti je najpoznatiji kao urednik i voditelj emisije SAT.

НИЈЕ БИТНО КО ЈЕ БРЖИ, НЕГО КО ЈЕ СТИГАО КУЋИ: Младен Алвировић о 30 година снимања САТ патрола

Foto Privatna arhiva

Neko kao porodični biznis nasledi fabriku, restoran ili zemlju, a Alvirović je u amanet dobio TV emisiju. Tako se bar čini prosečnom gledaocu. On, međutim, ističe da je u ovom poslu već punih 27 godina. Nije bilo lako izaći iz senke poznatog oca, Mirka Alvirovića koji je na male ekrane pre tri decenije doneo potpuno jedinstven brend. Zato je Mladenov zadatak u mnogim situacijama borba da preskoči domete po kojima publika pamti njegovog oca.

- Niko se ne seća Mirkovih prosečnih ili loših emisija već samo najboljih, pa onda svaku moju porede sa tim. Zato moram da budem nekoliko puta predaniji i vredniji nego što bi bio neko drugi na mom mestu. I privatno postoji pritisak, jer ljudi gledaju, ocenjuju, komentarišu, na ulici ili na pijaci. Kada bi mene neko video da se parkiram nepropisno to bi bio skandal, a ne samo običan prekršaj. To menja život čitave porodice - priča u razgovoru za "Novosti" Mladen Alvirović.

* Mnoge stvari koje je publika mogla da vidi veoma davno kreirala je ista ekipa koja i danas radi. Šta se promenilo?

- Sada svi članovi redakcije imaju mogućnost da se vide pred kamerom, da publika razume koliko je to dobar i raznovrstan tim. Svako izdanje ima svoju posebnu temu i nema rigidne strukture. To nam je donelo podmlađivanje publike, ali i pohvale za dinamičnost i maštovitost. Trudimo se da uradimo istraživanja i testove koje niko nije ni pokušao. To nam je donelo čak i jedan svetski rekord ove godine. Mirko me je naučio da - za svaku emisiju, dam svih 100 odsto, kao da je prva, kao da je poslednja i da se uvek dokazujem ispočetka. Kod njega nikada nije bilo odustajanja, tako nema ni kod mene.

TRENER BEZBEDNE VOŽNjE

- MOJ posao prethodnih godina, pre svega, bio je formiranje programa obuke i stvaranje novih trenera bezbedne vožnje u našoj zemlji - ističe Alvirović. - Ta profesija nikada nije postojala dok nismo osnovali NAVAK, i bio je veliki izazov postaviti to sve na prave osnove. To je kao da školujete lekara - ako pogrešite njegova greška nije vidljiva odmah, ali kada postane vidljiva tada je mnogo opasna.

* Koja je najdalja destinacija koju ste posetili u patroli?

- Išli smo automobilom u Rusiju, izveštavali iz Kine, Japana i SAD, ali najdalje klasične patrole rađene su do Italije i južne obale Turske. Patrole su alat za putovanje, a ne klasičan putopis, tako da za destinacije biramo ona mesta do kojih srpski turisti zaista idu svojim automobilima. Bilo je onih koji su pitali zašto ne idemo do Pariza ili Barselone, ali je potpuno jasno da do tamo sopstvenm automobilom ne ide gotovo niko. Onda patrola kao specifičan informativni proizvod gubi smisao. Patrola treba da pomogne na putovanju kao dobar prijatelj, kao neko koga ćete pitati za savet.

* Koliko su patrole naporne, da li stignete da se okupate u moru i da uživate?

- Ako volite svoj posao onda je patrola uživanje. Nikada za 30 godina niko od nas se tokom patrole nije okupao ni u moru ni u bazenu! Dnevno se snima po 10 ili 12 sati, a pređe između 300 i 400 kilometara. Dva dana putujemo do Grčke. Tamo jedan dan snimamo i vraćamo se. Patrola mora da se emituje kada je snimljena. Ne možete pokazati stanje na putu od pre 15 ili 20 dana, jer se mnoge stvari menjaju, čak i cene ponegde, a kamoli radovi ili gužve. Da bi kilometraže koje ljudi toliko cene bile tačne, automobil kojim se mere nikada ne sme da se vrati ili da pogrešno skrene. To je dodatni razlog zbog kog se putuje polako. Nema te auto-karte ili navigacije koja će ljudima dati toliko preciznu informaciju tačnu u metar, koliko je to moguće sa samog automobila koji je prošao tačno istim putem kojim ćete vi proći.

U TIMU 40 PORODICA

* Koliko ljudi je zaposleno u vašoj produkciji?

- "SAT Medija grupa" okuplja zaposlene koji hrane skoro 40 porodica. U ovom teškom vremenu čak smo angažovali i bračne drugove pojedinih zaposlenih koji su ostali bez posla tokom krize zbog korone, da pomognemo svima. Tu su novinari, dizajneri, lektori, marketing, računovodstvo, snimatelji, montažeri... Svi koji učestvuju u proizvodnji su stalno zaposleni na neodređeno vreme.

* Šta mislite o Srbima kao vozačima? Kakva nam je saobraćajna kultura?

- Ne znam da li je kod nas u redu u istoj rečenici spajati vožnju i kulturu. To što ne poštujemo svoj život i živote svojih najdražih možda je lična stvar, ali ne poštujemo ni živote onih oko nas. Da nije tako onda ne bi imali sviranje na semaforu već na žuto svetlo, ablendovanje u levoj traci auto-puta, preticanje zaustavnom trakom, parkiranje po travnjacima, kao ni stalno pitanje zašto mora da se veže sigurnosni pojas. Većina vozača kod nas ne razume da se do većeg reda i veće bezbednosti ne stiže čekanjem da se svi drugi promene, jer ti "svi" - to smo mi. Kada svako pođe od sebe i prestane da traži opravdanje za svoje ponašanje u nekom drugom, onda ćemo možda napraviti prvi korak ka tome da imamo red na putevima i ulicama. Onda se nećemo uzdati samo u kazne već u zdrav razum.

Foto Privatna arhiva

* A kakvi su nam putevi?

- Putevi su nam sve bolji. Znam da će mnogi sada čitajući ovo reagovati burno. Ali, oni koji zaista mnogo putuju po Srbiji imaju prilike da vide da je sve više magistralnih pravaca koji su obnovljeni i dobro obeleženi. Brže nego ikad se stiže sa zapada na istok, sa severa na jug. Decenijama nije urađeno ništa na putnoj infrastrukturi i onda sav napredak koji je napravljen nije dovoljan da bi se značajno promenio kvalitet života srpskih vozača. Veliki problem su opštinski putevi, oni za koje lokalne vlasti moraju da izdvoje novac.

* Koji biste savet dali vozačima?

- Na putu nije bitno ko je u pravu, ko je dokazao da je pametniji ili brži, već je jedino važno ko je stigao kući, svojoj porodici, zdrav i bez stresa. Vožnja treba da bude uživanje, a ne borba za život.

* Ova godina je za sve drugačija zbog pandemije. Kako ste to prevazišli?

- Veoma teško. Mnogi planovi su padali u vodu i rađali se i ponovo padali u vodu u jednom danu. Nažalost, veliki broj ekskluzivnih intervjua, prezentacija, pristupa neverovatnim tehnologijama, sve što su nam donosila putovanja, sada je i dalje pod znakom pitanja. Ne mogu da kažem da smo prevazišli, već bih pre rekao da se snalazimo.

* Koji auto vozite?

- Ovih dana često me možete videti u "poršeu 911" koji je tu zbog "Porše ekspirijens" treninga, vikendom se uzima "abart 124 spajder" koji inače služi za drift treninge. Stigao je jedan novi BMV M4, a kad nema posla tu je stari "punto" koji je već dugo kod nas u redakciji.

* Da li se nervirate u saobraćaju, da li psujete, kao mnogi vozači?

- Nemam običaj da iskaljujem bes za upravljačem, jer to čoveka nesvesno vodi iz jedne greške u drugu, a greške se završavaju tragedijama. Ipak, veoma mi smeta sebičnost, ono naše "ja sam sebi najpreči". Znate situaciju u kojoj neko ne dozvoljava drugome da se uključi u kolonu ili kada neko uđe u raksrsnicu iako vidi da ne može da prođe? Smeta mi i sebičnost, kad neko zna gde ide, a to što nije dao "migavac", pa mi ostali ne znamo, verovatno nije važno. Ili kad neko stane "samo na minut", a onda se zbog njega formira čitava kolona.

* Da li imate neku destinaciju koju do sada niste, a želeli biste da pokažete gledaocima?

- Dugo planiram da napravim jedan serijal o najlepšim vozačkim putevima Balkana. Radili smo pre nekoliko godina šest nastavaka o najlepšim putevima Srbije, ali ovaj naš deo sveta itekako je bogat putevima koji su izvor velikog zadovoljstva za svakog ko voli vožnju. Imam čitavu riznicu lokacija na koje bi trebalo otići, ali još nisam pronašao dovoljno rezervnog vremena za tako nešto.

MARATONAC I STRELAC

* Šta još volite osim vožnje?

- Do 1996. bio sam aktivni atletičar, dugoprugaš, pa i danas trčim, i danas se takmičim na maratonskim distancama. Na treninzima sam obično rano ujutru, pre sedam sati, četiri do pet puta nedeljno, čak i kada sam negde na putu. Bavio sam se i streličarstvom. Sa porodicom ponekad istražujem puteve po Srbiji, tražim lepe deonice za vožnju, sa nezaboravnim pejzažima. Nekada sam se bavio i fotografijom, danas malo ređe.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)

TO JE ZA NAŠE FINANSIJE NAJZNAČAJNIJA BORBA Mali: Optimista sam nakon sastanka sa “S&P”, očekujemo investicioni rejting (FOTO)