Čavić: Olimpijske igre su postale cirkus u kom sportisti najviše pate, njihovo je samo da slušaju

Novosti online

31. 03. 2020. u 11:12

Da nije toliko novca u igri, Tokio bi bez razmišljanja bio otkazan, a ne odložen, rekao je trofejni srpski plivač

Чавић: Олимпијске игре су постале циркус у ком спортисти највише пате, њихово је само да слушају

Milorad Čavić foto: EPA

Pandemija virusa korona zaustavila je sport, a za posledicu je dala i odlaganje Olimpijskih igara prvi put u istoriji. Sportisti su, generalno, možda prvi put suočeni sa situacijom koja im dugoročno menja raspored i planove, koja ih je naterala da naglo uspore, pa i da stanu.

O svemu u čemu su se našli sportisti tokom pandemije, a naročito o odlaganju Igara u Tokiju govorio je za "Sportski žurnal" nekadašnji srpski plivač Milorad Čavić.

„Odlaganje Olimpijskih igara bila je jedina moguća i ispravna odluka. U ovakvoj situaciji sport nije u prvom planu, ali... Ima to „ali“, koje samo sportisti mogu da razumeju. Za njih je to veoma bolno. Ne možete ni da zamislite koliko su se oni žrtvovali. Mnogi od njih su sami morali da izdvajaju sredstva za pripreme, cele porodice su bile uključene u to da bi ostvarili san. Ne bi trebalo ni govoriti da će veliki broj njih odustati. Tu posebno mislim na iskusnije takmičare. Lako je reći „moram da izdržim još godinu dana“, daleko je teže to uraditi“, počeo je priču Milorad Čavić, osvajač srebrne medalje na OI u Pekingu 2008.

Bivši plivač u potpunosti razume da je bioritam sportista poremećen odlukom Vlade Japana i Međunarodnog olimpijskog komiteta.

„Vi se ne spremate za jednu godinu, za jedan mesec, nego za jedan dan u tom mesecu u toj godini. Glavu si namestio za taj, često, jedan minut u kojem želiš da ostvariš snove. I onda ti neko kaže da moraš da čekaš još godinu dana“.

Ono što više brine nekadašnjeg svetskog i evropskog prvaka je utisak da je sport komercijalizovan do te mere da su akteri postali maltene robovi u rukama moćnika. Na pitanje šta je presudilo da organizatori promene plan i pomere Igre za 2021. uzvraća bez uvijanja.

„Interes i novac. Videli su da se situacija sa virusom korona neće skorije rešiti i da neće biti prihoda. Da nije toliko novca u igri, Tokio bi bez razmišljanja bio otkazan, a ne odložen. Olimpijske igre su postale cirkus. Sportisti koji su najvažniji, najmanje se pitaju. Oni su glavni glumci, sve oči su uprte u njih, a novac na njihovoj slavi uzimaju drugi. Njihovo je samo da slušaju“.


Naveo je Čavić i konkretan primer:

„Za američko tržište pravo prenosa Olimpijskih igara otkupila je kuća „En-Bi-Si“. Oni diktiraju kad će sportisti izaći na borilište. U Riju smo imali situaciju da su finala u plivanju održavana u ponoć po lokalnom vremenu. Hej, u ponoć, da bi se izašlo u susret televizijskim kućama. To nema veze sa zdravim razumom. Samo biznis“.

Opisao je i kakvom su pritisku izloženi sportisti tokom priprema za najvažniji događaj u karijerama.

„Kad govorim o „žrtvi“, tu posebno u mom slučaju mislim na Peking 2008. i London 2012. Pre takmičenja u Kini bio sam u nekoj vrsti karantina, odvojen od porodice, prijatelja, bez života. I onda tražiš izduvni ventil. Da li je to alkohol ili neki izlasci za vikend. Moraš nešto. Da ne „poludiš“, jer ne možeš svaki dan po ceo dan da razmišljaš o plivanju. Pogotovo je teško u individualnim sportovima gde sve, ali bukvalno sve, zavisi od tebe“, dodao je Milorad Čavić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

Lidija

31.03.2020. 12:17

U pravu je nas Milorad. Frka sa virus covid-19 je ogolila ono sto se krije u svetu vrhunskog sporta a nema veze sa olimpizmom i vrednostima sporta. Mehanizam po kome globalni kapitalizam vlada i manipulise svime pa i sportistima i organizatorima sportskih nadmetanja,je slican odnosu prema radnicima. Ima da cutis i radiš, odnosno plivas kako bi se uklopio u slagalicu ili ce ti neki sat sa tasterom zatajiti iako si bio prvi na cilju. Nismo dostojni Miloradove tolike zrtve za nas ni onda ni sad.

Mirko

31.03.2020. 12:26

Sve je u pravo nas slavni plivac, ali postoji jos nesto sto nije pomenuo, recimo da je on za par godina plivanja od drzave Srbije dobio Stan, nekoliko novcanih nagrada ( ukupno vise desetina hiljada evra) i nacionalni penziju od 100000 dinara mesecno. Prosecan gradjanin Srbije ce raditi 40 godina, od plate ce moci da podmiri osnovne potrebe, o kupovi i stana ce moci da Sanja, a na kraju ce imati penziju od 30000.

Aco

31.03.2020. 14:52

@Mirko - U pravu si...I ja bi mu dao jos toliko ako ne za sve sto je ucinio za drzavu Srbiju, samo za ono kada je obukao majicu na kojoj pise Kosovo Je Srbija.

Igor

31.03.2020. 12:43

Sport je generalno otišao u.... Namerno prave iznenađenja u prvenstvom i ligama da bi gledanost rasla jer to znači više love. Trenirao sam fudbal, rekreativnog se bavim sportom sada, ali ne mogu da se nateram jednu utakmicu da pogledam od početka do kraja. Sportisti su više aktivni na društvenim mrežama nego u sportu kojim se bave. Barem sam 90-ih i početkom 2000-ih imao šta da pratim. Ovo sada je sprdačina....