ALEKSANDAR VUČIĆ: Tihi kapetan srpskog broda u vrtlogu geopolitičkih oluja
U VREMENU kada se i najstabilnije države kolebaju pod pritiscima velikih tektonskih pomjeranja svjetskog poretka, u srcu Balkana opstaje jedan paradoks: država pod konstantnim unutrašnjim i spoljnim udarima, a ipak – nije slomljena. Naprotiv.
Foto: Profimedia
Srpski brod ne samo da se održava na površini nego plovi, i to bez pucanja po šavovima. Taj brod ne nosi talas entuzijazma međunarodne podrške, ni savezničke garancije velikih sila. Taj brod – nosi jedan čovjek. Ime mu je Aleksandar Vučić.
Pritisak sa svih strana – mehanika političkog preživljavanja
Niti jedan lider u savremenoj Evropi nije pod tolikim i tako raznolikim pritiscima, i spolja i iznutra. Unutra – politički protivnici koji ne traže izborni proces, već direktnu konfrontaciju i destabilizaciju.
Medijski aparat, dobrim dijelom finansiran iz inostranstva, neumorno podgrijava atmosferu političkog haosa. Nevladine organizacije, formalno „civilni sektor“, ali faktički – produžena ruka stranih interesa. Socijalni inženjering preko društvenih mreža, organizovane manipulacije i fabrikovani narativi.
Spolja – orkestrirani napori da Srbija bude prinuđena da se opredijeli: sankcije Rusiji ili prekid evropskog puta. Priznanje Kosova ili ekonomske ucjene. Gubitak savezništava ili diplomatska izolacija. Ucjenjivanje preko investicija, pregovora, bezbjednosnih struktura, preko svega što bi bilo koji lider u manjoj zemlji već odavno platio političkom smrću.
Ipak – Vučić opstaje. I ne samo to – igra.
Šahovski format vođenja države
Vučićev politički pristup više liči na šahovsku simultanku nego na bilo koji oblik savremene demokratije zapadnog tipa. On ne igra jednu partiju – igra ih deset, paralelno. Svaka figura koju pomjeri ima reperkusiju na drugoj tabli.
Svaki ustupak Zapadu mora biti precizno odmjeren da ne proizvede eksploziju u unutrašnjem političkom tkivu. Svaki gest prema Istoku mora biti kalkulisan tako da ne ugrozi evropski kurs. Svaka izjava – podložna prevođenju, reinterpretaciji, zloupotrebi.
U toj kompleksnoj igri, Vučić ne koristi silu. Ne pada u zamke autoritarnog refleksa. Umjesto toga, on gradi sistem institucionalne kontrole, političke dominacije i narativne nadmoći. Njegova snaga nije u brutalnosti – već u disciplinovanoj strategiji. Nema populističkog zanosnog pogleda ka masi, već fokusiran pogled u horizont, kao šahista koji zna da još šest poteza dijeli njegovu zemlju od političkog matiranja – ili od pobjede.
Srpski brod u geopolitičkoj oluji
Da je Srbija brod, a svijet okean, Vučić bi bio kapetan koji čita vjetar, ne iz kompasa stranih centara moći, već iz mješavine intuicije, iskustva i hladne analize. Srbija pod njegovim vođstvom nije skrenula ni u havariju ekonomskog raspada, ni u konflikt sa velikim silama, ni u unutrašnji građanski metež. Iako su joj sve te zamke – otvoreno postavljene.
Ne postoji nijedan drugi lider u savremenoj Evropi koji vodi zemlju izloženu tolikoj količini otvorenih i prikrivenih pokušaja destabilizacije, a da pritom ne koristi političko nasilje. Ne postoji drugi koji odolijeva, a da ne posustane. Ne postoji drugi koji – i pored svega – i dalje gradi puteve, otvara fabrike, balansira javne finansije, vodi međunarodne pregovore i stoji, svakodnevno, pred narodom – bez oklopa, bez diktature, bez zatvorenih vrata.
Figura koja nije srušena
U savremenoj politici, gđe lideri nestaju pod udarom jednog lošeg naslova, jednog snimka, jedne afere – Vučić se drži. Njegova politička figura, napadana sa svih strana, nije pala. I ne zbog toga što mu protivnici nisu pokušali da je sruše. Naprotiv – udari su konstantni, sofisticirani, koordinisani. Ali svaki pokušaj razbijanja njegovog političkog integriteta završava kao neuspio pokušaj šahovskog mata – kad igrač misli da je kraj blizu, a protivnik povuče potez koji mijenja tok partije.
Tihi ratnik u svijetu galame
Aleksandar Vučić je politički fenomen ne zato što je najvoljeniji, ili zato što ima idealnu državu. On je fenomen jer opstaje u uslovima u kojima se ne bi održao nijedan savremeni evropski lider. Bez oslonca na imperijalnu silu, bez unutrašnje monolitnosti, bez političkog jednoumlja – ali sa hladnim razumom, sposobnošću anticipacije, neprikosnovenom radnom etikom i čeličnom voljom da izdrži.
Dok drugi galame – on ćuti. Dok ga optužuju – on analizira. Dok ga provociraju – on balansira. Dok drugi padaju zbog grešaka, on i pod udarima ne odustaje. Jer razlika između političara i državnika je u tome ko ostaje kad se svjetla ugase.
A kad se magla slegne, kad se sve partije završe, i kada se upišu pobjednici i gubitnici u knjigu istorije – ime Aleksandra Vučića neće stajati kao fusnota. Stajaće kao kapetan jedne nemoguće misije. Jer kad je svijet tonuo – on je plovio.
(Borba)
Preporučujemo
NEVEROVATNO OTKRIĆE U RUMUNIJI: Koristila kamen kao držač za vrata, ispostavilo se da vredi milion evra
KAŽU da je nečije smeće nečije blago, ali komad „kamena“ koji je decenijama držao vrata otvorenim predstavlja blago po gotovo svačijim standardima.
09. 12. 2025. u 16:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)