NEMOGUĆE JE OSTATI RAVNODUŠAN On je odgledao "Daru" u Gračanici: Ta trauma je i danas prisutna u našem društvu
TE scene iz filma emotivno pokrenu svaku osobu i nemoguće je da ne budete izmešteni iz zone konfora. Ta trauma je realna, a i danas je prisutna u našem društvu. Zato je normalno da izaziva emocije ne samo što smo pripadnici srpskog naroda već je ljudski emotivno reagovati na tu bol.
Foto: D.Z.
Ovim rečima Stefan Radojković, istoričar i saradnik Muzeja žrtava genocida iz Beograda opisuje za Novosti svoje utiske iz filma “Dara iz Jasenovca” srpskog kandidata za Oskara. Naime, ovaj mladi istoričar objašnjava da je na Kosovu i Metohiji prisutan više godina unazad, jer se u svom doktorskom radu bavi opstankom Srba na Kosovu i Metohiji od 1999 godine. Iako nije prisustvovao premijeri filma, koja je prikazana 25. novembra, Stefan ističe da je odgledao film pre dva dana i pojašnjava da je tih dva sata i deset minuta koliko traje film unutar bioskopa sve “prštalo od emocija”.
OSKAR
I dok pojašnjava da je akcenat filma na zločinu i smrti te ponavlja da je glumačka ekipa u filmu odlična, odnosno da je epopeja i stradanje Srba Kozare i Potkozarja istinit istorijski događaj, Radojković ipak iskazuje bojazan da film “Dara iz Jasenovca” neće na odgovarajući način “komunicirati sa žirijem” koji je, kako ističe, iz drugačijeg kulturnog i civilizacijog miljea odnoso smatra da je film prilagođen više domaćoj publici nego žiriju koji odlučuje ko će biti dobitnik prestižne filmske nagrade Oskar, a čiji je kandidat i pomenuti film.
-Nemoguće je zaista da bilo ko ostane ravnodušan na scene iz filma čija se radnja odvija u leto 1942. godine kada su Srbe koji su se na Kozari sklonili od ustaških masakara, zarobile trupe Nezavisne Države Hrvatske zajedno sa nemačkim jedinicama i stanovništvo poveli u logore. Raznorazne sudbine Srba u Jasenovačkim logorima su zaista bolne i traumatične; ne zna se da li je teže gledati patnje zbog teških i nehigijenskih uslova, mučenja, ubistva, umiranja starih ili male dece - pojašnjava Stefan koji napominje da se Dara, devojčica koju u odvode Staru Gradišku, Logor br. 5, sa majkom i dva brata, bori svim silama da izbavi mlađeg brata koji joj je preostao.
- Jedina svetla tačka u filmu, kao i tokom postojanja logora, jeste ta što čuvena Diana Budisavljević uspeva da iz ovih logora izbavi oko 12000 dece, većinom srpske - dodaje naš sagovornik koji je u Gračanici boravio i povodom svog doktorskog rada u kojem u sklopu istraživanja obavlja razgovore sa relevantnim sagovornicima ali je kako naglašava, na Kosmetu boravio i zbog profesionalnih obaveza u okviru Muzeja žrtava genocida.
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)