CRTALI I KULE I METRO: U Beogradu, posthumno, izložba arhitekata Branislava i Marije Jovin
DVOJE značajnih arhitekata, Branislav i Marija Jovin, koji su se lavovski borili za dobro naše kulture i arhitekture, od sinoć su svojim delima prisutni u Biblioteci grada Beograda.
Foto N. Skenderija
Na panoima koji čine izložbu "Marija i Branislav Jovin, na braniku arhitekture" izloženi su njihovi najznačajniji projekti - ostvareni i neostvareni.
Radili su oni do poslednjih trenutaka svojih života. Dubok trag ostavili su svako iz svog domena: Marija Jovin Juca (1934-2018) kao arhitekta-konzervator i restaurator, a Brana Jovin (1935-2018) kao arhitekta-urbanista. U najznačajnija Marijina dela svrstavaju se obnova manastira Studenica, Pećka patrijaršija, obnova tvrđave Golubac... Projektovala je crkvu i konake za prvi srpski manastir u Nacionalnom parku Nijagarini vodopadi. Ona i Siniša Temerinski su dobili Nagradu za autorsko delo arhitekture "Večernjih novosti" za projekat zaštitne konstrukcije nad nalazištem Lepenski vir i centar za posetioce. A, Branislav je dobio dve Oktobarske nagrade - za Mostarsku petlju i za Dunavski i Savski kej, kod hotela "Jugoslavija", a možda je njegov najznačajniji (nerealizovan) projekat Metro Beograd.
- Pre nego što sam se zamonašio, pitao me je iguman da li ima nešto što nisam završio u svetovnom životu. Odgovorio sam mu da nisam napravio pomen preminulim kolegama, a on mi je rekao da ću to sada bolje da uradim - ispričao nam je monah Simeon, zamonašeni arhitekta Slobodan Dragović, koji je inicirao ciklus izložbi "Inok Simeon" (Simeon Mirotočivi p. a.) Asocijacije srpskih arhitekata, u nameri da sačuva od zaborava delo poznatih preminulih srpskih arhitekata generacije kojoj sam pripada.
O delu Marije Jovin govorio je arhitekta Siniša Temerinski, sa kojim je uradila mnoge projekte.
- Juca je radni vek posvetila očuvanju kulturne baštine, onom najvrednijem i najugroženijem delu graditeljstva - rekao je Temerinski.
- U manastir Studenicu je došla kao arhitekta početnik, da bi posle četvrt veka taj manastir dovela da postane deo Svetske baštine. Nakon što su spaljeni konaci u Pećkoj patrijaršiji, jedina je iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture smela da 1980. ode u Peć. Svi ostali su to odbili. U rekordnom roku je izradila projekat i izvela obnovu spaljenih konaka.
Dunavski kej i Lepenski vir, Foto N. Skenderija
Jovinovi su zajedno projektovali trg ispred Muzeja 25. maj, današnjeg Muzeja Jugoslavije.
Radili su ga baš u vreme kada je Tito umro. Tada su dobili zadatak da "naprave nešto" gde će biti sahranjen. Napravili su Kuću cveća.
- Branislav je kao malo ko zadržao čvrstinu i doslednost istinskog arhitekte satirući svojim glasom razuma i argumentima ignorante, makar oni bili čvrsto utvrđeni na vlasti, pritom trpeći svu težinu njihovih sankcija - rekao je arhitekta Slobodan Maldini.
Branislav i Marija Jovin, Printskrin/Foto N. Fifić
RUKOM NACRTAO CEO SOMBOR
NA izložbi je i fascinantan pano na kome je prikazan crtež celog Sombora koji je Branislav nacrtao rukom. Na originalnom crtežu površine oko sedam kvadrata, prikazao je svaki prozor, svaki dimnjak u ovom gradu.
- Branislav je bio renesansna ličnost, ali, nažalost, mnoga njegova izvanredna dela nisu realizovana - kaže monah Simeon.
VELIKO UPOZORENjE VUČIĆA: Za godinu i po dana suočićemo se sa velikim ratom, niko više ne želi da sluša drugu stranu
PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić rekao je danas, na forumu "GLOBSEC BELTALKS: Beogradski ekonomski razgovori", da više nema racionalnosti u međunarodnoj politici i da se uskoro sprema veliki sukob.
09. 12. 2025. u 20:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)