CRVENI KARANFILI OTIŠLI U ZABORAV: Da li u 21. veku jedino nekadašnji drugovi i drugarice još proslavljaju Međunarodni dan žena, 8. mart

V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ

26. 02. 2022. u 11:28

PENZIONERI Kraljeva proslavili 8. mart! Najbolju žurku za Dan žena napravilo 300 penzionera! Veselo, u taktu trećeg doba... Ovo su samo neki od novinskih naslova koji osvanu svake godine na međunarodni praznik pripadnica nežnijeg pola.

ЦРВЕНИ КАРАНФИЛИ ОТИШЛИ У ЗАБОРАВ: Да ли у 21. веку једино некадашњи другови и другарице још прослављају Међународни дан жена, 8. март

Foto K. Mihajlović

Čini se da jedini ovaj praznik, koji nam se približava, nisu zaboravili nekadašnji drugovi i drugarice. I dalje se okupljaju u restoranima, klubovima i domovima penzionera, i njišu uz "Čamac na Tisi" ili cupkaju uz kolce. Doduše, poneko još kod svoje dece neguje ovu tradiciju, pa unuci bakama daruju cvet, a đaci učiteljicama vaučere u parfimerijama i izdavačkim kućama. Crvene karanfile zamenile su ruže.

- Budući da sam vaspitavana u socijalističkom duhu, ceo život, a posebno radni vek, provela sam u aktivnostima i na poslovima koji su podrazumevali puno društveno angažovanje, istinsko poštovanje i obeležavanje svih istorijskih događaja i datuma koji su podsećali na stvaranje, razvijanje i jačanje demokratskih i drugih naprednih ideja - kaže penzionerka iz Beograda Zlata Zec.

Zato se kao omladinski, partijski (SKJ) i, na kraju, sindikalni aktivista, kako dodaje, sa mnogo vere i nade u bolji život, istinski radovala svim praznicima, uključujući i Dan žena:

- Nisam ga nikada shvatala samo kao običan praznik, neradni dan kada se ženama posveti malo više pažnje, ponekad samo formalno, reda radi uz cvet ili bombonjeru, već kao podsetnik da one moraju u svakodnevnoj praksi biti istinski ravnopravne, da su se za tu ravnopravnost same izborile, da su kompetentne i kvalifikovane i daju puni doprinos u svim društvenim i privrednim oblastima. Nažalost, kada se osvrnem na to vreme, sa ove pozicije višegodišnjeg penzionerskog staža, sve mi se više čini da sam bila preveliki idealista, skoro utopista, i da se danas mnogo više pažnje posvećuje nekim drugim, praktičnim vrednostima. Obeležava se i slavi ono što nam je trenutno važno, što može doneti ličnu dobit - statusnu ili materijalnu.

Naša sagovornica ima osećaj da obeležavanje 8. marta gubi izvorni smisao. Ipak, cveće koje tog dana dobije od dece i najbližih podseti je na to da je životni i radni vek provela poštujući principe zbog kojih je Dan žena i utvrđen kao praznik i da to poštuju oni do čijeg joj je mišljenja stalo.

Zoran Stojiljković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, kaže da se većina olako odrekla 8. marta, tretirajući ga kao ostatak samoupravne svesti i frazeologije, zaboravljajući da je to i dalje međunarodni praznik i da žene još vode bobu za ravnopravnost. Da tek sada uspevaju ponegde da je dosegnu kada je u pitanju ekonomski status, zaposlenost, prisutnost u javnom životu, ravnoteža između radnog i slobodnog vremena...

- Nekada smo imali krajnju ritualizaciju ovog praznika kada bi se muškarci podnapili za "ženski dan". To, međutim, nije i ne bi trebalo da bude sve. Dan žena podsećao je na Praznik rada. Neki su se borili za radnička prava, a drugi išli na uranak. I moglo je zajedno, zašto da ne. Danas nam je obeležavanje 1. maja nikad potrebnije u kontekstu otpora "tehno-feudalizmu", ali nevolja je što nema ni ustanka, ni uranka. Isti je slučaj i sa 8. martom - kaže Stojiljković.

Zato bi penzionerke, osim što će se počastiti, tog dana javnost trebalo da podsete da su im penzije po pravilu manje nego muškarcima i da bi društvo trebalo da nagradi njihov besplatan "baka-servis".

Nada Satarić iz Udruženja "Amiti" smatra da 8. mart danas znači penzionerima, posebno onima iz bebi-bum generacije. U njihovo vreme, priča ona, to je bio kultni dan, koji su sa velikom radošću iščekivali i žene i muškarci. Žene, jer će dobiti divne poklone i pregršt cveća i od firmi gde su radile i od kolega, a muškarci, jer će se tog dana slaviti, uz dobru hranu i obavezno muziku.

Foto K. Mihajlović

- Neretko, sindikati jačih firmi organizovali su za žene čak i višednevna putovanja, u Rusiju ili na druge interesantne destinacije - priseća se naša sagovornica. - U vreme dok sam radila u domovima penzionera, 80 odsto zaposlenih bile su žene. Mnogo smo se radovale svakog 8. marta, najviše zbog toga što su nas tog dana za doručak služili muškarci i kuvali nam kafu. Pravili smo igranke na kojima su se korisnici predivno zabavljali. Sećam se njihovih plesova, igara, pesama, svečane garderobe: šešira, štrikanih rukavica...

Danas, smatra Satarićeva, ovaj praznik treba obeležavati, ali ne samo paradno, kako je to nekada bilo, već da taj dan iskoristimo i da govorimo o značaju rodne ravnopravnosti i neplaćenog rada u okviru porodice.

KORPA CVEĆA ZA UREDNOST

PRVA asocijacija na Dan žena Nadi Satarić je Studentski grad u Beogradu.

- Izjutra 8. marta 1974. godine začulo se kucanje u sobi u kojoj sam živela sa cimerkom. Pitale smo se ko nas to traži tako rano i dobijamo obaveštenje da je Uprava doma. Donose nam korpu cveća, jer je naša soba izabrana za najuredniju žensku sobu u Studentskom gradu. To je bilo nezamislivo uzbuđenje. Ceo dan smo bile glavne, jer je i na razglasu to objavljeno tokom ručka - priseća se Nada.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri