OVA BAKA IMA 100 GODINA: Rezlica Radojković iz svrljiškog sela Prekonoge uspravno prkosi vremenu (VIDEO)

Daliborka Alihodžić

21. 12. 2020. u 09:47

SA očuvanom fizičkom snagom i duhom upravo je načela drugi vek svog života. Rezlica Radojković iz sela Prekonoge kod Svrljiga, rođena je daleke 1920. godine. Bez tuge i straha od smrti oduvala je svećice na slavljeničkoj torti. Imala se čemu radovati, ali se više u životu naradila. Iako je bez penzije, spokojno stari, jer ima ko da brine o njoj.

ОВА БАКА ИМА 100 ГОДИНА: Резлица Радојковић из сврљишког села Преконоге усправно пркоси времену (ВИДЕО)

Foto D. Alihodžić

Zbog svog vedrog duha omiljena je kod svih u selu, a njene pite sa sukanim korama i danas su domaći zadatak mnogim domaćicama.

- Eto, moj Vidoja, koji me ostavi pre 13 godina, mnogo je voleo pitu od kupusa. Stalno je tražio da mu je pravim. Tako sam se i izvežbala jer nismo kupovali kore kao moderne domaćice. Bio je mnogo dobar čovek i muž, izrodili smo dvojicu sinova i sada imamo četvoro unuka, dve praunuke i jedno čukununuče - priseća se baka Reza svoje prve i jedine ljubave.

 

Foto D. Alihodžić

 

ODRASLI su u istoj ulici, tako su se i zagledali i uzeli. Voli da se priseća i priča kako je vredno radila na devojačkoj spremi i još uvek pamti koga je sve "darovala".

Nije se školovala jer je rano ostala bez oca, pa je stric dao u školu njenu stariju sestru. Ipak, kasnije je pored dece i naučila da čita.

- Imam skramu na jednom oku, ali kad ga zatvorim čitam novine ovim drugim i ne trebaju mi naočare - hvali nam se naša domaćica dok priprema kafu za goste.

Još uvek sebi kuva i radi ne samo kućne poslove nego i u poljoprivredi.

- Dok mogu da kopam, do tada sam i živa.

Nema meni leka bez zemlje i motike, ne mogu da zamislim da ležim po čitav dan. Kakav bi to bio život? Volim da pričam i da se smejem, da negujem moje cveće i hranim kokoši.

Nije mi teško ni sekire da se latim, a vodu vadim iz bunara - priča nam baka Rezlica.

SUZE

ROĐAKA Žila priseća se da je pre tri godine baka Reza došla kod njih sva uplakana. Mnogo se nasekirala što ne vidi da udene konac u iglu.

- Nekako smo je smirili i odveli kod lekara koji joj je objasnio da je to normalno za njene godine. Ali, ona godine ne priznaje i ne odustaje od igala i čitanja pa makar i jednim okom - kaže rođaka i dodaje da svi njeni potomci lepo brinu o njoj i da joj ništa ne nedostaje.

KAO da nije svesna koliki je podvig dočekati 100. rođendan.

- Meni je nekako brzo prošlo i sve mi se čine kao da sam još juče bila ona devojka koja je sa kadificom iza uveta sa drugaricom Budimkom išla na vašare. Tada se znalo, devojke su kadifice nosile iza levog, a udate iza desnog uveta. Nije moglo biti zabune. Budimke odavno nema, a ne znam kad sam poslednji put bila na nekom vašaru. Ne znam ni šta je banja niti more, ali sam bila dva puta u bolnici, jednom zbog upale pluća, a drugi put zbog operacije žučne kese - dok slušamo kako ona priča, život deluje tako jednostavno, kao neki poklon koji treba što pametnije trošiti.

RAT

BAKA Reza ne voli da priča o tužnim događajima, a dobro pamti Drugi svetski rat.

- Prvo su mi četnici odveli muža, pa ga posle pokupili partizani, a meni je jedino bilo važno da se vrati živ, da ne ostanu deca siročići. Rat bio i prošao. Kao što i sve ružno prođe u životu.

BAKA Rezlica kaže da je imala mudru i duhovitu svekrvu koja joj je bila druga majka, jer se udala sa samo 18 godina. Ona je i savetovala da je "ono što je sa mužem posvađa preko dana pomiri tokom noći u postelji". Veli da zato nikada nije htela da ljuta ode u postelju, pa i dan-danas ne pije lekove za spavanje.

Foto D. Alihodžić

- Jedem sve ono što smo oduvek spremali, ali ne stajem po ceo dan. Nekada sam znala popiti domaću rakiju ili vino, a sada samo kafu, a kad se prehladim napravim čaj od pregorelog šećera i to je sva moja medicina - kaže baka Rezlica, koja se ne plaši korone, ali savetuje sve da se čuvaju.

SAMOSTALNA Baka Rezlica radi sve kućne poslove, Foto D. Alihodžić

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (2)

UJUTRO MRAZ, TOKOM DANA MOGUĆE PADAVINE: Detaljna vremenska prognoza za subotu, 20. april