ISTORIJSKI DODATAK - PROBUDILI SE JUG I ISTOK: Masovni narodni otpor okupatoru proširio se na celu zemlju

Milorad Ekmečić

18. 07. 2021. u 17:14

USTANAK NA JUGU Srbije je kasnio, dobrim delom zbog uticaja četnika Koste Pećanca. Sama oblast imala je dvojaki strateški značaj za okupatora: zbog saobraćajnice, koja je povezivala Beograd sa Solunom, demarkacione linije i blizine bugarske granice.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - ПРОБУДИЛИ СЕ ЈУГ И ИСТОК: Масовни народни отпор окупатору проширио се на целу земљу

Po šumama i gorama: Predah partizana

Najjača ustanička baza u dolini Toplice nalazila se na Pasjači, Malom Jastrepcu i Vidojevici. Prokuplje je privremeno oslobođeno 9. oktobra, a novembra iste godine Lebane, Lece i Medveđe, čime se već zaokruživala slobodna teritorija, sa težnjom da se širi prema Vranju i Kruševcu.

Sukob topličkih partizana sa četnicima na Pasjači novembra 1941. označio je konačan razlaz ove dve struje. Sukob u zapadnoj Srbiji nije mogao da ne izazove razlaz i u drugim krajevima Srbije. Na levoj strani Južne Morave došlo je do masovnog ustanka krajem 1941. godine. Dok je ustanak u zapadnoj Srbiji bio razbijen, na jugu je tek buknuo. Jug Srbije nastavio je partizansku borbu, obezbeđujući njen kontinuitet sve do 1943-1944. godine i konačnog oslobođenja Srbije.

Dejstva Topličkog, Rasinskog i Jablaničkog odreda su objedinjena. Kukavički partizanski odred krajem 1941. brojao je oko 400 boraca. Jablanički odred povezivao je prostor između Kukavičkog i Topličkog odreda sa bazom na planini Radan.

VRANjANSKI PARTIZANSKI odred nastojao je da utiče na širenje ustanka u Makedoniji, ali je rano razbijen od bugarskih snaga. Stvorena je slobodna teritorija, koja će se u uslovima partizanskog ratovanja odreda na jugu sa Bugarima, četnicima i Nedićevom žandarmerijom manje-više održavati kao trajna, sa ovim ili onim sužavanjima ili proširivanjima.

Na desnoj obali Južne Morave bili su oslobođeni regioni Zaplanja, Babičke gore i Kruševice, a na levoj obali čitav prostor od Jastrepca do Kukavice, sa uporištima na Jastrepcu, Pasjači, Radanu i Kukavici. U tom prostoru delovalo je pet partizanskih odreda, usmerenih na saobraćajnice u dolinama Morave, Nišave i Toplice. Partija je imala preovlađujući uticaj na razvoj borbe, na političku liniju i sastav rukovodećih kadrova.

Pod udar je došao ugledni prvoborac Ratko Pavlović, prihvaćen od naroda, ličnost koja je stekla veliki autoritet, upozoravajući na njegove ranije "greške - frakcionaštvo, intelektualštinu i nedovoljnu povezanost s Partijom", što je u sektarističkoj organizaciji KPJ bilo ravno smrtnoj presudi.

OSLOBOĐENA TERITORIJA istočne Srbije posle "Užičke republike" bila je najveća slobodna teritorija u Srbiji. Obuhvatala je prostor u slivovima Peka, Mlave, Porečke reke, delova Podunavlja i Pomoravlja sa Resavom.

Između zapadne Srbije i Šumadije i oblasti na istoku i jugu Srbije nije došlo do saradnje i usaglašenosti operacija avgusta i septembra 1941.godine, a ni kasnije. Ustanak na istoku Srbije razvijao se u oblasti strateški više nego značajnoj za Nemce zbog imperativa zaštite dunavskog puta i eksploatacije bakra u Boru. U boljevačkom srezu dejstvovao je Boljevački odred, a u knjaževačkom kraju Zaglavsko-timočki odred.

Između Timoka i Deli-Jovana nalazio se prostor delovanja Krajinskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda. U predelu Zvižda, Kučaja i Majdanpeka delovali su partizanski odredi: Ujevački, Majdanpečki, Zviški NOP i Krajinski NOP. Na tom području javili su se i četnički odredi, sa kojima su partizanske snage sarađivale na osnovu prethodno postignutog sporazuma. Četnici su sa partizanima učestvovali u zauzimanju Velikog Gradišta 20. septembra 1941. godine.

Suvoborski partizanski odred

Napadom partizana na četnike, zbog kršenja dogovora, jedno vreme je potisnut četnički uticaj u Poreču, Zviždu i Krajini. Ujevački četnički odred nastavio je sa svojim aktivnostima u gornjem Peku, Poreču, Zviždu i Braničevu, ulazeći u sukobe sa Nemcima i Pećančevim četnicima. Četničke snage u Gornjaku podržavale su Dražu Mihailovića.

Za vreme ustaničke plime na istoku Srbije stvorena je slobodna teritorija, sa centrom u Kučevu i Majdanpeku, u slivovima Peka, Mlave, Porečke reke, delova Podunavlja i Pomoravlja sa Resavom.

Na teritoriji aleksinačkog, ražanjskog, sokobanjskog, svrljiškog i dela niškog sreza dejstvovao je avgusta i u prvoj polovini septembra 1941. Ozrenski NOP odred, iz kojega je nastao Svrljiški odred, kasnije nazvan Nišavski partizanski odred.

USTANAK NA ISTOKU Srbije imao je neke osobenosti koje ga razlikuju od ustanka u zapadnoj Srbiji. Izbio je, prvo, nešto kasnije nego u zapadnoj Srbiji; drugo, sporije se razvijao, u poređenju sa prostorom između Drine i Morave, i treće, ustanički talas je presečen oštrom okupatorskom protivakcijom da se osigura plovidba Dunavom i nesmetan rad u Borskom rudniku.

Na narod je porazno delovalo razbijanje Ozrenskog NOP odreda u sukobu sa Nedićevom žandarmerijom 27. novembra 1941. godine. Ostaci razbijenih odreda bili su prepušteni sami sebi pred nastupajuću zimu, izloženi stalnim progonima kolaboracionističkih snaga. Pod pritiskom Nemaca i njihovih saradnika, partizanske snage su krajem oktobra 1941. u istočnoj Srbiji svedene na Knjaževačko-boljevački odred. Sa uporištem u Gornjaku, produžile su da se održavaju Mihailovićeve četničke snage.

Za Mihailovića je ova oblast imala poseban značaj zbog blizine bugarske granice. Četnički vođa je celu Srbiju pokrio svojim oficirima i komandnim centrima. Mihailović je već avgusta 1941. ustanovio funkciju komandanta istočne Srbije, za koju je imenovao majora Velimira Piletića, a za načelnika štaba kapetana I klase Sinišu Ocokoljića Pazarca.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

KONTRAOFANZIVA VRHOVNE KOMANDE VERMAHTA 1941. GODINE

Srbi ponovo ozlojedili Hitlera

KAKO SE USTANAK u septembru širio, ugrožavao saobraćaj, sve više se osećao i u prigraničnom predelu NDH, u Mačvi i Podrinju, nadomak Sremu, nemački vojni faktori nisu oklevali. Vrhovna komanda Vermahta udovoljila je zahtevu feldmaršala Lista 14. septembra 1941. godine, donoseći odluku da se iz Francuske u Srbiju uputi 342. divizija. S ojačanim 125. pešadijskim pukom, dopremljenim iz Grčke, 342. divizija trebalo je da očisti luk Sava - Drina, gde se, po mišljenju Nemaca, nalazilo najjače ustaničko žarište. To cc ccshvatanje ccccccdelio je i ustaški "vojskovođa", maršal Slavko Kvaternik.'

Srbi su ponovo ozlojedili Hitlera pokretanjem ustanka i stvaranjem najveće i jedine slobodne teritorije u okupiranoj Evropi. Naredba za ugušenje ustanka potekla je sa najvišeg mesta Trećeg rajha. Izričit zahtev za ugušenje ustanka Hitler je dao 16. septembra 1941, a jedinstvena komanda poverena je komandantu 18. armijskog korpusa, generalu Francu Bemeu.

Nemačka armada ulazi u Užice u jesen1941. godine

BORBE SU SE VODILE na terenima na kojima su vođene i najteže i najslavnije bitke u prvom svetskom ratu. Sam napad na ustanike iz Srema zasnivao se na iskustvu iz prvog svetskog rata. Na granici prema Drini postavljena je jedna nemačka posadna divizija iz NDH i ustaše, a na Savi mađarska ratna rečna flotila.

Napad 342. divizije započeo je 28. septembra 1941. godine. Nemačkim jedinicama pružen je jednomesečni otpor. Dovlačenje operativnih divizija sa drugih okupiranih teritorija (Francuske i Grčke) ili drugih frontova (Istočnog) bilo je neophodno za savlađivanje ustanka. U okupiranoj Evropi onog vremena jedinstvene su pojave angažovanja tolike vojne sile, po naređenjima najviših državnih i vojnih instanci, kao u Crnoj Gori za ugušivanje 13-julskog ustanka i u Srbiji za slamanje tzv. Užičke republike u jesen 1941. godine. U završnim borbama krajem oktobra 1941, na prostoru Jagodina - Kruševac - Paraćin počelo je iskrcavanje druge - 113. pešadijske divizije, dovedene sa Istočnog fronta. Nemačka protivustanička akcija septembra - novembra 1941. u zapadnoj Srbiji i Šumadiji proticala je u znaku primenjivanja masovnih represalija protiv stanovništva slobodne teritorije. Nemačke vojne jedinice imale su karakter kaznenih ekspedicija. Tog oktobra izgledalo je da su Nemci odlučili da zatru srpski narod. Pretilo se da će se Nemci povući iz Beograda i onda ga uništiti bombardovanjem iz vazduha i artiljerije. Iznurene jedinice odbrane, pritom istrošene u nametnutom građanskom ratu, našle su se krajem novembra pred poslednjim nemačkim udarom.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (2)

RED SUNCA, PA RED KIŠE: Evo kakvo nas vreme očekuje danas