OTKRIVENE NOVE TAJNE PETNIČKE PEĆINE: Najveća poznoantička pećinska grobnica u Evropi pronađena nadomak Valjeva

Branko Puzović

17. 10. 2022. u 11:33

IAKO slovi za najviše istraživanu u Srbiji i jugoistočnoj Evropi, ispostavilo se da Petnička pećina, nadomak Valjeva, i dalje krije razna iznenađenja, tajne i misterije!

ОТКРИВЕНЕ НОВЕ ТАЈНЕ ПЕТНИЧКЕ ПЕЋИНЕ: Највећа позноантичка пећинска гробница у Европи пронађена надомак Ваљева

FOTO IS Petnjica

Nedavno je, sasvim neočekivano, u do sada nepoznatoj dvorani ovog dragulja prirode, pronađena najveća poznoantička pećinska kolektivna grobnica u Evropi.

Odmah po pronalasku dvorane sa posmrtnim ostacima, arheolozi Istraživačke stanice Petnica i Zavoda za zaštitu spomenika kulture i speleolozi Društva istraživača "Vladimir Mandić Manda" iz Valjeva, obavili su prva istraživanja kolektivne grobnice.

Pronađeni su delovi više od 20 skeleta, od dece do odraslih, a utvrđeno je da njihova tela nisu ukopavana, već su pohranjena na steni, na površini pećinskog kanala...

- Profesor dr Aleksandar Petrović, sa Geografskog fakulteta u Beogradu, bio je sa polaznicima seminara Istraživačke stanice Petnica u pećini i zbog veoma niskog vodostaja jezera, koji je opao za više od metar, uočili su tunel koji do tada nije bio primetan - objašnjava Danilo Tomić, speleolog Društva istraživača "Vladimir Mandić Manda".

- Da bi se taj tunel ispitao, izmerio i ucrtao u mapu pećine, na poziv profesora Petrovića odmah su se na lice mesta uputili naši speleolozi. Umesto rutinskog merenja tog pećinskog kanala, usledilo je neverovatno iznenađenje.

FOTO IS Petnjica

Skeleti na dnu jezera, FOTO IS Petnjica

FOTO IS Petnjica

Tomić slikovito objašnjava da je prvi deo tunela dugačak šest metara, u njemu je, u tom trenutku, voda bila duboka više od metar i po, zatim sledi prevoj posle koga se ulazi u prostranu dvoranu. Dok su se kretali, speleolozi su zamutili vodu, pa su morali da sačekaju da se izbistri, kako bi obavili neophodna merenja...

- Kako se voda bistrila, naši mladi speleolozi, srednjoškolci, Aleksa Maksimović, Todor Gajić i Despot Stevanović, koji su bili u ekipi, prvi su na dnu primetili nešto nalik na ljudske lobanje - kaže Tomić.

- Dah im je za trenutak zastao zbog neočekivanog, nimalo prijatnog prizora, jer su se sa takvim otkrićem prvi put susreli... O svemu sam odmah obavestio arheologa Vladimira Pecikozu iz Istraživačke stanice Petnica, da bi se utvrdilo iz kog perioda posmrtni ostaci datiraju i onda je klupko počelo da se odmotava. Doduše, nama speleolozima taj tunel bio je poznat najmanje petnaestak godina, ali zbog dubine vode bio je nepristupačan za istraživanje. Petnička pećina služi za obuke naših speleologa, smatramo da je veoma dobro poznajemo, ali ona, očigledno, uvek nečim novim iznenadi...

Speleolozi ispituju jamu, FOTO IS Petnjica

Sa ekipom speleo-ronilaca, u pećinsku dvoranu spustio se arheolog Vladimir Pecikoza koji je, ističe, ostao zatečen, kada je u sloju finog, peskovitog mulja, na dnu, pod vodom, pod svetlošću reflektora, uočio prvo jednu, a potom više od desetak ljudskih lobanja!

- Iako sam sa speleolozima ulazio u svakakve podzemne objekte i prostore, ovo je za mene bila nesvakidašnja avantura, jer smo do nove, prelepe pećinske dvorane morali da plivamo - objašnjava Pecikoza.

- A kao arheologu, nije mi bilo nimalo svejedno, kad sam zatekao ono što viđamo samo kada na terenu u zemlji iskopavamo nekropole, a sada su, međutim, ostaci skeleta bili pod vodom. Na prvi pogled, utvrdio sam da su u pitanju kosturi modernog čoveka, homo sapijensa. Kako smo kasnije procenili, skeleti potiču od četvrtog do šestog veka.

FOTO IS Petnjica

Istraživanje lokaliteta preuzeli su arheolozi Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Valjevu. Slede dalje analize, pre svega genetskog materijala, a ovakva otkrića, ističu stručnjaci, mogla su se očekivati, jer se Petnička pećina nalazi na samoj granici Panonske nizije i Dinarida, pa je kroz epohe zbog toga bila veoma zanimljiva i privlačna mnogim kulturama. U pećini i oko nje otkrivena su, do sada, tri arheološka lokaliteta.

Takođe, ostaci svih vrsta pećinskih medveda, praistorijske životinje.

- Sa ovim što je pronađeno u Petničkoj pećini, u Valjevu, ne postoje paralele, osim na arheološkim lokalitetima na Bliskom istoku i u Izraelu - kaže arheolog Radivoje Arsić iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Valjevu. - Po svemu sudeći, ostaci skeleta i posude koje smo pored njih pronašli, potiču iz perioda pozne antike. Svakako, obavićemo dodatne analize, kako bismo to definitivno potvrdili, ali sve ukazuje da je u pitanju otkriće koje daleko prevazilazi okvire Valjeva i Srbije...

Ulaz u novi tunel, FOTO IS Petnjica

AŽDAJINO JEZERO

- U PETNIČKOJ pećini postoji Aždajino jezero, kome je narod nadenuo takvo ime, zbog neobičnih, čak stravičnih zvukova koji se iz njegove dubine povremeno čuju, a od kojih se mnogima krv u žilama ledi - kaže Vladimir Pecikoza.

- Zbog toga, uvrežilo se predanje da u jezeru živi aždaja, koja proizvodi takve zvuke, nalik na udarce kakvog ogromnog malja. U pitanju su, međutim, zvukovi koji nastaju prilikom spuštanja i podizanja nivoa vode u prirodnoj estaveli, svojevrsnom kazanu nastalom u stenama. Do novootkrivene pećinske dvorane veoma je teško doći kroz tunel pun vode, pa apelujemo na one željne avantura da tako nešto nikako ne pokušavaju, jer je to opasno po život.

PANČIĆ I CVIJIĆ

SPOMENIK prirode Petnička pećina nalazi se oko 300 metara od Istraživačke stanice Petnica. U pećini i neposredno oko nje pronađena su najstarija svedočanstva o životu ljudi u zapadnoj Srbiji. Prva istraživanja obavili su Josif Pančić i Jovan Cvijić, a ona uz arheološku ima izuzetnu speleološku i paleontološku vrednost. Ima oko 600 metara kanala i brojnih odaja, sastoji se od veće Gornje i manje Donje pećine, koja je prohodnija.

Iz Petničke pećine izvire reka ponornica Banja. Najveća odaja u Gornjoj pećini je Koncertna dvorana, koja ima prirodno osvetljenje iz dva otvora na tavanici, takozvanih vigleda.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

RUSIJA HITNO ODREAGOVALA: Najnovija situacija vezana za Olimpijske igre Pariz 2024 izazvala reakciju Kremlja