OD PRIZNANJA DO TUGE I OČAJA: Smrt Viktora Aleksandroviča Brjuhanova (84), direktora "Černobilja"

Branko Vlahović - stalni dopisnik iz Moskve

24. 10. 2021. u 10:13

Kratka vest o smrti Viktora Aleksandroviča Brjuhanova (84), prvog direktora atomske centrale u Černobilju, minule nedelje je podsetila na katastrofu svetskih razmera koja se dogodila 26. aprila 1986. godine.

ОД ПРИЗНАЊА ДО ТУГЕ И ОЧАЈА: Смрт Виктора Александровича Брјуханова (84), директора Чернобиља

Viktor Brjuhanov / Arhiva

Njegovo ime je zabeleženo u istoriji kao ime jednog od glavnih krivaca za organizaciju neuspelog eksperimenta na četvrtom reaktoru černobiljske centrale, što je dovelo do velike katastrofe i brojnih žrtava. Bila je to najveća tehnogena katastrofa u istoriji.

Mada je bio osuđen zbog katastrofe, kolektiv atomske centrale u Černobilju saopštio je na "Fejsbuku" informaciju o smrti Brjuhanova i izjavio saučešće porodici.

Život Brjuhanova bi se mogao podeliti na prvi srećni period, kad je samo dobijao priznanja i nagrade, i onaj posle 1986, koji je bio pun tuge i očaja zbog osećaja krivice za svetsku katastrofu.

Brjuhanov je rođen u Taškentu 1935. godine, gde se školovao i postao inženjer energetike. On je neosporno bio sposoban i obrazovan rukovodilac. Njemu su bile samo 34 godine kada je imenovan za direktora černobiljske atomske centrale. Tada se centrala tek gradila i on je pratio kako je ona rasla. Bio je istovremeno i partijski rukovodilac na lokalnom i regionalnom nivou, a kasnije i delegat na kongresima KPSS. Kao direktor je nagrađivan visokim državnim ordenjem.

Mnogi su se prisetili Brjuhanova 2019, kad je snimljen i prikazan serijal "Černobilj", ali on je već bio teško bolestan i gotovo slep, tako da nije mogao da kaže koliko su ga tačno prikazali američki kinematografisti.

Pisac ovih redova je te 1986. bio u prvoj grupi stranih dopisnika koja je posle katastrofe posetila černobiljsku centralu, a kasnije sam pratio suđenje koje je odražano u domu kulture nedaleko od atomske centrale.

Brjuhanov i njegovi saradnici nisu bili kukavice, kako su ih prikazali američki filmadžije u serijalu. Niko nije pobegao, već je rukovodstvo zajedno sa personalom pokušalo da zaustavi proces koji je vodio u katastrofu. Niko od rukovodilaca nije pio votku, već su se ti ljudi borili da sačuvaju centralu, ali već je bilo kasno.

Posle havarije u aprilu 1986. Politbiro CK KPSS je isključilo iz komunističke partije Brjuhanova "za velike greške i nedostatke u radu koji su doveli do havarije sa teškim posledicama". Sledili su teški moralni udarci. U avgustu 1986. Brjuhanov je bio uhapšen, a zatim je bilo suđenje. U julu 1988. bivši direktor je osuđen na deset godina zatvora.

Viktor Brjuhanov / Arhiva

Sećam se Brjuhanova i njegovih kolega koji su se pred sudom držali dostojanstveno objašnjavajući koja im je bila namera prilikom provođenja eksperimenta na četvrtom reaktoru. Nije bilo međusobnog optuživanja, već su rukovodioci černobiljske centrale objašnjavali da su hteli da vide koliko se energije može još dobiti posle gašenja reaktora.

Iako mnogo toga godine prekrivaju zaboravom, svi oni koji budu pisali o Černobilju ili budu snimali nove filmove moraće da spomenu ime Brjuhanova. Nije bio kukavica ni alkoholičar kao ni njegovi saradnici. Grešku su napravili zbog naučnih ambicija i za to su platili veliku cenu. Oni su bili obrazovani ljudi i bili su svesni svog greha jer je posle katastrofe bilo ozračeno više ili manje 8,4 miliona ljudi. Brjuhanov je često govorio da je černobiljske katastrofa krst koji će on nositi do kraja svog života.

NIJE KUKAO

Brjuhanov je bio kategorički negirao da se te kobne majske noći sprovodio eksperiment. On je na sudu govorio da je to bila provera rada reaktora u različitim režimima. Na drugoj strani proizvođači reaktora su tvrdili da je rukovodstvo "Černobilja" prekršilo instrukcije u radu reaktora. Inače, direktor Brjuhanov nije bio prisutan kad se dogodila eksplozija na četvrtom reaktoru, ali je odmah došao u centralu kad je saznao.

U ZATVORU BRAVAR

Zatvorsku kaznu Brjuhanov je odslužio u Luganskoj oblasti. Radio je kao bravar u zatvorskoj radionici. Kad je odslužio pola kazne, bio je oslobođen u septembru 1991. Vratio se da radi na černobiljskoj centrali kao načelnik tehničkog odela.

NAJBOLjI U SISTEMU

Treba znati da je 1986. godine, dakle pre katastrofe, černobiljska atomska centrala bila proglašena najboljom u sistemu Ministarstva energetike SSSR-a. Dokumenti o nagradama je trebalo da budu biti potpisani baš u vreme prvomajskih praznika. Upravo zato nije malo onih koji su smatrali da je nesretni eksperiment bio organizovan da bi se dokazalo kako je rukovodstvo te atomske centrale ispred ostalih i u naučnom delu rada.

ZAPRATITE NPORTAL NA FEJSBUKU

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

MUŠKARAC KOJI SE ZAPALIO U KRITIČNOM STANJU: Novi detalji drame u NJujorku