U SVAKOM ZASEOKU SRBIJE ZNAM NEKOGA: Ana Marinković o serijalu "Trag", dokumentarcima, uzorima...

M. JUNGIĆ MILOŠEVIĆ

13. 10. 2022. u 10:45

PRVI susret sa zavodljivim svetom televizije, Ana Marinković, novinarka Informativnog programa Javnog medijskog servisa, imala je pre 12 godina, kao student Fakulteta političkih nauka (FPN).

У СВАКОМ ЗАСЕОКУ СРБИЈЕ ЗНАМ НЕКОГА: Ана Маринковић о серијалу Траг,  документарцима, узорима...

Foto V. Danilov

I mada je u RTS došla samo na obaveznu praksu, svideo joj se rad na internet-portalu.

- Bili su im potrebni novi, mladi ljudi, uglavnom sa FPN. Nisam mislila da ću tu ostati, ali mi se mnogo dopalo - počinje razgovor, za "Novosti", autorka brojnih emisija dokumentarnog serijala "Trag", koja je posle završenih master studija na FPN, zanat pekla u redakciji "Ovo je Srbija", emisijama "Knjiga utisaka" i "Šta radite bre" i Dnevniku.

- Najviše sam naučila od Svetlane Zrilić, nekadašnje urednice "Knjiga utisaka". Da sve mora biti završeno na vreme, kako se piše, kako biti zanimljiv i drugačiji, koliko je važno upoznati nove ljude iz oblasti koju pratim. I hvala joj na tome. A Nenad J. Ristić, nekadašnji urednik emisije "Ovo je Srbija", učio nas je da novinarstvo nije samo posao i da nam je redakcija druga porodica.

Mada sebe još uvek profesionalno upoznaje, Marinkovićeva kaže da najviše uživa u snimanju dokumentaraca.

- Nekadašnji urednik Ljuba Aleksić pozvao me je da uradim priču o našoj reci Drini, jer sam odrasla u Loznici, a i on je iz tih krajeva. Nažalost, on je preminuo, a ja sam mu ostala dužna tu emisiju. Sadašnja urednica, Jugoslava Đurica dozvolila mi je da mu se, ipak, odužim. Dopale su joj se moje priče i od tada radim i "Trag", koji ne doživljam kao posao, već kao izlet sa omiljenom ekipom. Kada odem da snimim jednu temu, na terenu saznam još mnogo toga i pronađem bar još dve-tri teme. Jedina mana terenskog rada je to što ponekad danima ne viđam svog sina Vuka, koji ima dve i po godine. To mi najteže pada.

Sa snimateljem RTS Dimitrijem Hadži Nikolićem, Foto Fejsbuk

A najlepša strana njenog posla, nastavlja Ana, svakako je upoznavanje novih ljudi i obilazak predela i mesta koja verovatno nikada ne bi privatno videla.

- U šali kažem da u svakom zaseoku Srbije znam nekog. Sećam se jednog divnog čoveka, zaposlenog u kompleksu posvećenom Mihajlu Pupinu u Idvoru, o kome je govorio sa toliko ljubavi, kao da je njegov. Pamtim i Bezdan, blizu Sombora, gde se nalazi poslednja tkačnica svilenog damasta u Evropi. Zanimljiva mi je bila priča o jedinoj sveštenici u Srbiji, koja živi u jednom vojvođanskom selu. Razgovor s njom mi je neverovatno značio u duhovnom smislu.

KAD LISICA NAPADNE SNIMATELjA

PAMTITE li neke zanimljive anegdote sa snimanja po Srbiji?

- Jednog kolegu napala je lisica na snimanju, pa smo se šalili da mu je to bila jedinstvena prilika da uradi krupne kadrove, a on ih propustio zbog straha. Jednu od najlepših priča snimili smo na Šar-planini sa Srđanom Petrovićem, koji gaji čuvene šarplanince. Jednom smo pet dana snimali u Dimitrovgradu i poprimili smo tamošnji naglasak. Po povratku u Beograd, danima smo pričali šopski - uz osmeh kaže Ana Marinković.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024