SRBINU NEMA POMOĆI! Nikšićki bibliotekar Slobodan Marojević odlaskom u penziju doživeo diskriminaciju i lažna obećanja

Veliša Kadić

30. 08. 2020. u 07:14

KO ne drži do date riječi, ta se bolest ničim ne liječi, ispevao je ispod Čađalice epski bard Radovan Bećirović Trebješki, a njegove stihove na svojoj koži osetio Slobodan Marojević, penzionisani bibliotekar iz Nikšića.

СРБИНУ НЕМА ПОМОЋИ! Никшићки библиотекар Слободан Маројевић одласком у пензију доживео дискриминацију и лажна обећања

Dvorac kralja Nikole, u kojem je Biblioteka "Njegoš" u okviru Centra za kulturu / Foto V. K.

Ne samo on, nego i njegova porodica. I danas trpi diskriminaciju aktuelnog crnogorskog režima i to samo što je kao roditelj pokušao svom detetu da obezbedi posao. Uz to, "kriv" je i što je Srbin, i što je verovao ljudima.

Oni koji su ga pre devet godina "navukli" da ode u prevremenu penziju - apartčici Demokratske partije socijalista, brzo su ga zaboravili, a rešenje o penzionisanju još nije dobio! Za pomoć obraćao se lokalnim funkcionerima, ministrima, ali i Milu Đukanoviću, predsedniku "svih građana" Crne Gore, međutim, uzalud. Svi su ostali slepi i nemi na Slobove probleme.

- Poverovao sam na reč bivšem gradonačelniku Nebojši Radojičiću da tri i po godine ranije odem u prevremenu penziju, a da se u roku od dva meseca izvrši nova sistematizacija radnih mesta u Centru za kulturu i odmah potom raspiše konkurs za bibliotekara, a da će moja kćerka (koja je sa dvoje dece ostala bez posla i živi od socijalne pomoći) imati prednost i sigurno biti primljena na moje upražnjeno radno mesto, pošto je tada na Birou rada u Nikšiću ona jedina imala položen stručni ispit iz bibliotekarstva. A i ranije joj je predsednik obećavao pomoć pri zapošljavanju, kada mu je bila prevodilac za ruski jezik. Čak joj je dodeljivao i pomoć, kad je kao najbolji student, na grupi za ruski jezik i književnost, išla u Moskvu na studijsko usavršavanje - kaže, za "Novosti", Marojević.

NE sumnjajući da je izabran najsposobniji, najpametniji i najpošteniji za predsednika svih građana, Slobo nije sumnjao da će se zaboraviti data reč.

OMBUDSMAN "NENADLEŽAN"

U OSVRTU na navode podnosioca pritužbe (Slobodana Marojevića) da se u Nikšiću protivno zakonu, bez raspisivanja konkursa, na radna mesta postavljaju lica čiji je glavni adut partijska knjižica, a da njegova kćerka sa položenim stručnim ispitom iz bibliotekarstva upravo zbog neraspisivanja konkursa ne može konkurisati na radno mesto bibliotekara u Narodnoj biblioteci "Njegoš", zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore ističe da ova institucija nije ovlašćena da ispituje zakonitost rada drugih organa, pa samim tim ni zakonitost zapošljavanja u Narodnoj biblioteci "Njegoš" niti u organima Opštine i lokalne uprave pa se iz tog razloga ne može upuštati u raspravljanje tog pravnog pitanja.

- Odgovori na moje pisane zahteve kod predsednika opštine ostajali su nemi. Moja je isključiva "krivica" što sam i kasnije slepo verovao slatkorečivim obećanjima Radivoja Lale Nikčevića, da se strpim, a da će se ubrzo Biblioteka "Njegoš" osamostaliti i izvršiti sistematizacija i odmah biti raspisan konkurs. Lali sam posebno verovao jer je on dobro znao i moje loše materijalno stanje izazvano dugim lečenjem od najteže bolesti. Tek sam posumnjao u njegove slatkorečive priče kada je za jedan dan u Centru za kulturu primljeno 17 radnika bez raspisivanja konkursa, a isključivo svi bez položenog stručnog ispita! Nešto kasnije za vršioca dužnosti direktora Biblioteke "Njegoš" je postavljena osoba bez potrebnog radnog staža i potrebnog položenog stručnog ispita, takođe bez raspisivanja konkursa! U međuvremenu, za predsednika opštine je došao Veselin Grbović sa harizmom uspešnog privrednika i snalažljivog organizatora, što se odmah pokazalo, a i do danas traje.

Slobodan Marojević / Foto V. K.

OBRADOVAO se Marojević novom predsedniku i odmah u pisanoj formi zatražio prijem kod njega.

- Na moje često insistiranje odgovori su bili da je predsednik zauzet, a da ću za prijem biti blagovremeno obavešten. Posle bezuspešnog organizovanja moga prijema kod predsednika opštine, Lala Nikčević mi predlaže da se obratim Ministarstvu kulture, što ja i činim prvi put 2. februara 2016. Posle više bezuspešnih pokušaja da reše moj problem, a da se ne bih obraćao medijima, iz Ministarstva mi savetovaše da se ponovo obratim Veselinu Grboviću i Lali Nikčeviću, što ja i činim 18. septembra 2017. godine, ali još uvek poziva za prijem nemam - nastavlja svoju priču Slobodan Marojević.

Priznaje da je možda kao roditelj previše emotivan...

- Dete koje je sa desetkom diplomiralo, posle desetogodišnjeg čekanja moralo je za uhlebljenje da ode u inostranstvo. Milu Đukanoviću sam poručio da bi moj problem bio lako rešiv raspisivanjem konkursa za radno mesto bibliotekara u Narodnoj biblioteci "Njegoš" kako bi Dečje odeljenje radilo u dve smene gde bi moja kćerka kao Srpkinja mogla ravnopravno konkurisati i biti tretirana po sposobnosti, a ne po ključu. Ni Milo nije udovoljio mojem vapaju za pravdom.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RUS, OLIMPIJSKI ŠAMPION, ŠOKIRAO SVET: Oni koji dele sankcije Rusima - ovo nisu mogli ni da sanjaju