SUDBINA LEPOTICE IZ VILINOG KOLA: Vek i po u selima između Zlatara i Jadovnika prepričavaju proročanstvo

Dragoljub GAGRIČIĆ

25. 11. 2020. u 16:38

TE letnje noći kad se u kući Petra Trmke rodila devojčica, plačom je probudila dubrovačkog trgovca, koji je zanoćio u selu Lopiže, između Jadovnika i Zlatara, prateći karavan sa robom, od Dubrovnika prema Nišu. Trgovac čudnog izgleda i u neobičnoj odeći nešto je sanjao i opštio sa višim silama, pa reče domaćinu da detetu daju ime Sara, obdari je velikim zlatnikom i kaza:

СУДБИНА ЛЕПОТИЦЕ ИЗ ВИЛИНОГ КОЛА: Век и по у селима између Златара и Јадовника препричавају пророчанство

Spomenik zabranjenoj ljubavi u selu Miševići / Foto R. Prelić

- Biće ovo lepotica kakvu niste videli u ovom kraju. Srećno će živeti sa ocem i majkom, braći će biti ponos i dika, ali kad stasa, mnogima će nesreću doneti, zbog nje će stradati, a ona neće biti srećna zbog toga. Smiriće se i naći svoj usud daleko odavde.

Zapisujući kazivanja strica Milije, u priči "Ljubav Sare Petrove", ovako je pre neku godinu u "Savindanu" Slavoljub Vasojević, profesor i hroničar kraja, preneo predanje o proročanstvu trgovca od pre veka i o tragičnoj sudbini seoske lepotice, koji se prenose u selima dveju planina.

- Sara se pročula u čitavom kraju. Dok igra u kolu vašara na Suvom boru momci je krišom pogledaju. Svaki hoće da je ponese u očima... A stasita i ponosita, crni tršavi žbun na glavi, a oči ko trnjine. Držala se otmeno i ponosito, ali ne i nadmeno. Kad se nekome od njih osmehne - kolena klecaju. Nema joj ravne, kao da ju je neko uzeo iz vilinog kola, pa poslao da ljude mađija...

Gledala je i Sara momke, nije da nije, ali se nije moglo znati koji joj je za oko zapao. Kršnog momka iz Prelića, u Miševićima, koji se zarekao da će biti njegova, Sara je odbijala, kazujući da zalud cepa opanke, a braći, na glasine, odgovarala:

- Samo mrtva mogu biti njegova! Živa nikako! I da znate: nikome se nisam obećala, čekaću svoju sudbinu...

Letos su članovi familije Prelić, na Ravninama, iznad zaseoka, podigli kameni beleg sa zapisom: "Prelić Petar i Kosto. Braneći pravo na ljubav izgiboše početkom 20. veka. Ponosni potomci". Jedan od potomaka, Miloš Prelić, profesor u srednjoj školi u Beogradu, deo stranica romana "Razasvit na Orlovom kršu" posvetio je ovom događaju iz, kaže, po svoj prilici 1905. godine. U naraciji je promenio imena pradede Petra i nesuđenog mladoženje Kosta.

Pripovedač Vasojević u zapisima svedoči da je negde iza Petrovdana, u vreme košenja livada, usred bela dana, kao iz zemlje banulo desetak Prelića. Sara je za razbojem tkala, zgrabile su je jake mišice i izvukle, ona se otimala i u očajanju zapomagala:

- Ne daj me, majkoooo!

Majka je nekako uspela da obavesti ukućane. Prvi je do kuće stigao Vuksan, zgrabio pušku ispod strehe, za njim su ostali krenuli u poteru. Ugledavši Saru, klonulu, onemoćalu, kao pokošeni cvet livade na julskom vrelom suncu, podviknuo je:

Potomci čuvali sećanje na Petra i Kosta

- Stani Preliću, da vidimo čiju sestru bez pitanja vodiš. Pusti Saru! Pusti, kukala ti majka, il' ćeš danas poginuti!

Razleže se reski pucanj i mladoženja pade pored Sare. Pripucaše i Prelići, a Vuksan, koji nije tražio busiju, drugi metkom obori i mladoženjinog oca. Presuda turskog suda u Sjenici bila je kratka: Vuksan je slobodan! Niko ne može na takav način da se ženi.

I u drugom slučaju neuzvraćene ljubavi, momak Radule je pokušaj otmice - platio glavom. Kod ovaca je nožem napao Saru, hteo kao zver da zgrabi plen, pa ju je ranio i dao se u beg. Ubile su ga zaptije, goneći nekog odmetnika.

Čekala je Sara svoju sudbinu, a brat Vlastimir, braneći njenu čast, vilama je ubio agu napasnika, što se danima gostio pod kruškom, brojao vreće ječma i zobi na guvnu i tražio da ga Sara služi. Dok se u kolibi nagnula da zategne krevet i sinule joj butine bele kao sneg - aga je izgubio pamet. Majka je čula vrisak, a brat, dotrčavši sa guvna, zatekao je agu da se još rve sa Sarom.

Mrtvog agu, piše Vasojević, zamotali su u iramče na kom je sedeo i smestili ga u ambar. Iste večeri pokupili su sve što su mogli da ponesu u povezu, poterali stoku i uputili se na Javor i granicu prema Srbiji, koja je bila na tri sata hoda. Nikad niko iz sela nije saznao gde su se zaustavili i ponovo okućili. Ili je neko znao, ali nije hteo da kaže...

ZABRANjENA LjUBAV

- BILA je to zabranjena ljubav, jer Trmčići, bogata familija, nisu dozvoljavali da se njihova odiva uda za siromašnog Kosta Prelića. Splet okolnosti delio je Preliće od pogibije: Trebalo im samo 15 metara da zamaknu u klisuru ispred potere, a puške im nisu opalile jer ih je prababa Mileva podmazala da ne "padne krv". Beleg smo podigli na mestu pogibije jer svi ostali preci imaju spomenike na seoskom groblju - kazuje Miloš Prelić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MEĐUNARODNI DAN VOLONTERA: Moć kolektivne akcije