MINE U MUTNOJ VODI POSTAVE I ''BEZ OČIJU'': Sa veteranima, rečnim podvodnim diverzantima, članovima elitne jedinice formirane u SFRJ

Dragan Vujičić

14. 11. 2021. u 14:00

- AKO bih i govorio za novine bilo bi to za "Večernje novosti" - pričao je ovako pre nekog vremena u određenom društvu Jovo Mrđa (80), veteran podvodnih diverzanata, čovek koji je učestvovao u stvaranju elitne jedinice JNA koja je 1960. formirana u tadašnjoj Jugoslaviji, na moru, a čiji su delovi 1971. godine preseljeni u Novi Sad.

МИНЕ У МУТНОЈ ВОДИ ПОСТАВЕ И БЕЗ ОЧИЈУ: Са ветеранима, речним подводним диверзантима, члановима елитне јединице формиране у СФРЈ

RONIOCI Petar Mihajlović, Jovo Mrđa, Čedo Grabež, Foto Privatna arhiva

"Poziv" je stigao do reportera našeg lista koji su se obreli u njihovom "zimovniku", na Petrovaradinskoj tvrđavi, gde su nas dočekali zastavnik Mrđa, ali i njegove kolege podvodni diverzanti Slobodan Kostić Kole, Boris Petrov, Vidoje Novaković, Jovo Kuridža, Zoran Dokić. Svi zajedno pomno slušamo o nastanku domaćih "foka" u kojima je gotovo od početka učestvovao Mrđa.

GENERACIJA 1962. Stoje: Jovo Mrđa, Čedo Grabež, Tomo Manojlovski, Franjo Skoko, Mehmed Elez, Ratomir Cvetković; sede: Vidoje Vukojević, Petar Paroški, Slavko Krunić, Foto Privatna arhiva

Ispostavilo se da je Mrđina karijera elitnog podvodnog diverzanta počela potapanjem poslednjeg "čamca kamikaze".

- Čamac čiji sam tada bio komandir potonuo je 1965. u blizini Tršćanskog zaliva. To je bilo na jednoj od čuvenih noćnih vežbi, a u brodu je bio diverzant Bora Mirovčević. Te noći oluja je prevarila planere vežbe a poslednji "kamikaza brod" JNA se napunio kišom i talasima i otišao pod vodu. Boru smo, naravno, izvadili - šaljivo kaže naš sagovornik.

Zastabvnik Jovo i zastavnik Zoran, Foto Privatna arhiva

Neposredno posle tog događaja, iste godine dok je baza još bila na ostrvu Katarina kraj Pule, pozvao ga je komandant Toma Stipančić na most podmornice "Sava", da dođe u punoj ronilačkoj opremi:

- Kaže Stipančić: Jovo, hajde da vidimo da li možeš da izađeš kroz otvor za torpedo.

Zatvoriše oni donja vrata i ja onako mlad i snažan bez problema ispuzim do gornjeg otvora torpedne cevi. Kad sam ga otvorio, voda me je sama pogurala napolje. Bio sam prvi koji je na taj način lansiran iz podmornice, a to je kasnije postao standard za diverzantske akcije.

Dok se kuva, pa onda i jede pravi vojnički pasulj iz Koletovog kotlića, Mrđa pokazuje ožiljak ispod brade i priseća se kako ga je zaradio:

- Bilo je to šezdeset i neke kada smo krenuli da zajednički dejstvujemo sa helikopterima. Diverzanti su dobili novu laku francusku opremu za disanje sa bocama koje se nose napred. Moj ronilački par i ja Mića Beli, imali smo zadatak da iskočimo iz letelice u blizini Briona, obavimo navodno miniranje na obližnjem ostrvu i potom ogledalcem iz vode pozovemo helikopter da dođe po nas. Boce za disanje su imale kaiš-osigurač koji se vezivao između nogu, međutim on nije izdržao skok. Kaiš je pukao i oslobodio bocu koja me je udarila u bradu i teško povredila. Od tada kada se skače iz helikoptera, po pravilu službe diverzant jednom rukom pritiska boce nadole a drugom drži masku da ne spadne.

Jovo Kuridža, Slobodan Kostić Kole, Jovo Mrđa, Boris Petrov, Vidoje Novaković, Zoran Dokić, Foto Privatna arhiva

Između zalogaja seća se zastavnik kako je još po jednom osnovu "ušao" u pravilo službe za podvodne "poslove".

- Kod Malog Lošinja na brdu je bila naša protivbrodska baterija koju je trebalo da iznenadimo desantom. Bio sam jedan od ronilaca i po izlasku na obalu iz torpedne cevi okačili smo "dregere" (oprema za disanje pod vodom) o drvo i krenuli da "miniramo" bateriju. Po povratku zadovoljni uspešno obavljenim zadatkom, zatekli smo opremu koju su miševi skroz izgrizli! Nismo mogli da zaronimo do podmornice a u pravilo službe je ušlo da se oprema za disanje podvodnih diverzanta na kopnu obavezno krije potopljena u vodu.

Odlukom Generalštaba najelitniji rod vojske koji je JNA stvorila delom je preseljen u Novi Sad 1971. godine.

- Poručnik bojnog broda Jerinić i podoficiri Cvetković, Pavlović, Grabović i ja, prvi smo došli iz Pomorskog centra u Puli. U novosadskom 93. Rečnom centru formirali smo diverzantsku strukturu za ratovanje na rekama - ponosno priča Mrđa.

Nadovezuje se njegov kolega Boris Petrov i detaljno nam objašnjava kakva je razlika između morskih i rečnih "foka":

- Sve diverazantske tehnike na rekama se rade kao na moru, samo se u Dunavu, Savi, Tisi, ne vidi prst pred okom ispod vode. Kako je koji diverzant dolazio iz centra u Divuljama u Novi Sad nije mogao da se načudi da je moguće plivati, roniti i minirati praktično bez "očiju". Samo posebni ljudi mogu da izvrše takve zadatke a opet, o ratnim zadacima se među "panonskim fokama" ne govori.

Jovo Mrđa, Foto Privatna arhiva

 

Ima zato anegdota napretek. Petrov, koji je ove godine zamenio i drugi kuk veštačkim da bi i dalje mogao da radi instruktažu skijanja i bavi se bodi-bildingom, pripoveda i kako je bio starešina u jedinici roniocu Branislavu Pavloviću, poznatom sremskomitrovačkom diverzantu ali i slikaru, kolaru, kovaču... Petrov podseća da Pavlović dugi niz godina pravi nameštaj od hiljadugodišnjeg drveta izvađenog iz Save koji zadivljuje ceo svet, a da je u novosadskim diverzantima ostao zapamćen po "prijemu" kandidata u jedinicu.

- Imao je ključ od oficirske kancelarije, ali nisam znao da u nju ulazi i oblači moju uniformu kada odem kući. To je radio kada su dolazili novi kandidati, a saznao sam slučajno, primetivši da su regruti nešto demoralisani. Ispostavilo se da ih je Pavlović "primao" u elitu ako naprave salto iz mesta, baš kao što je mogao on. Naravno da su mnogi od pokušavanja sami sebe često i teže povređivali - seća se Popov uz opasku da se ova ujdurma prepričava i dan-danas u Novom Sadu, uz različite dodatke o "zločinu i kazni" za nedisciplinovanog diverzanta.

Slobodan Kostić neće da kaže o sebi ni toliko, mada ga kolege nagovaraju jer je njegov slučaj "proteran kroz sud":

- Držim se diverzantske zapovesti. Ništa javno sem da sam penzionisan u 42. godini života a sa 37 godina radnog staža.

DUNAV Pred ronjenje, Foto Privatna arhiva

* * * * * * * * *

PLATU NOSILI U "FIĆI"

PRVA garnitura podvodnih diverzanata iz 1962. njih osmorica, imala su plate kao obični mornari, po činovima. A onda, posle "probnog rada" od 12 meseci uključen im je ronilački pa diverzantski dodatak... Već 1963. neki pripadnici odreda imali su primanja veća od generala.

- Šalili smo se da po platu moramo da idemo "fićom", da se sve to utrpa - govori Mrđa.

Objašnjava da je kapetan bojnog broda Stevo Vujnović, nekadašnji Titov vojni ataše u SAD koji je bio osnivač jedinice, uspeo Generalštabu da objasni potrebu za jednom ovakvom probranom ekipom.

* * * * * * * * *

PANIKA ZBOG KORNjAČA

ZASTAVNIK Jovo Mrđa je poznat i kao "Titov ronilac" jer je bio na većini njegovih putovanja brodom "Galeb".

- U Bejrutu je bilo kritično kada su stražari primetili ispod broda žute boce.

Pomislili smo da su Izraelci i poskakali u vodu da se suočimo, ali smo satima ronili uzduž i popreko luke bez rezultata. Kada smo se popeli na "Galeb", morska kornjača je ponovo izronila.

* * * * * * * * *

ČAMCI-KAMIKAZE

OPISUJE Mrđa kako su izgledali nekadašnji diverzantski čamci-kamikaze JNA:

- Bili su naše proizvodnje od ojačane šperploče sa brzim i tihim motorom i krmom koja se fiksira. Mogao je da nosi 300 kilograma trotila uz 30 kilograma inicijalnog eksploziva na upaljaču. Kada bi ga diverzant fiksirao na cilj, napuštao je ploveću bombu, a njega bi pokupio "gumenjak".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ETO, JAVLJA MI SE! Kako je Novak Đoković šokirao novinarku CNN-a