GNEZDO VERE NA BISTRICI: Navršava se 150 godina od osnivanja Bogoslovije u Prizrenu, koja od 1. oktobra 1871. godine nije prestajala da radi

D. ZEČEVIĆ

01. 10. 2021. u 11:00

RAVNO je 150 godina od dana kada je Bogoslovija u Prizrenu otvorila svoja vrata za prvu generaciju, za svojih prvih 15 đaka. Bila je to tada Bogoslovsko-učiteljska škola za srpske učitelje i sveštenike iz Stare Srbije, prva na tlu tadašnjeg Otomanskog carstva, za čije su obrazovanje nastavni plan i program bili sastavljeni u Beogradu.

ГНЕЗДО ВЕРЕ НА БИСТРИЦИ: Навршава се 150 година од оснивања Богословије у Призрену, која од 1. октобра 1871. године није престајала да ради

Bogoslovija u Prizrenu / Foto I. Marinković

Od tog 1. oktobra 1871, punih vek i po, Prizrenska bogoslovija nikada nije prekidala rad, gnezdo je vere na Bistrici, mesto natopljeno snagom molitve sa kojeg se duhom vere napajaju i njeni učenici, i, nesporno, ceo srpski rod.

Istorija Prizrenske bogoslovije je istorija vrhunskog obrazovanja, bistri izvor sa kojeg su se znanjem, duhom i verom napojili i nesebično ih širili mnogobrojni potonji znameniti srpski patrijarsi, episkopi, sveštenici... Istorija Bogoslovije je i istorija stradanja, žrtvovanja i vaskrsenja i Crkve i Srba. Preživela je Osmanlije, bugarsku okupaciju, austrougarske i nemačke osvajače, opstajala je kroz osam država. I posle izmeštanja u Niš od 1999. do 2011. vratila se u svoju postojbinu. Kao da su je i u najsvetlijim i u najtežim trenucima čuvali činodejstva mitropolita Leketija i ktitorski duh velikog srpskog zadužbinara Sime Andrejevića Igumanova, kojem pripadaju najveće zasluge za otvaranje ove škole u gradu na Bistrici. Prizrenca koji je, u tuzi za izgubljenim sinom Manojlom i ćerkom Magom, "usnio svu omladinu svog kraja" i osnovao zadužbinu kojoj je zaveštao sav svoj imetak. Danas, osim što je stožer prosvete i kulture našeg naroda južno od Ibra, Bogoslovija je jedna od najvažnijih tačaka u koju pogled upiru Srbi na Kosmetu.

- Prizrenska bogoslovija je znak i simvol našeg trajanja i opstanka na našoj zavetnoj zemlji. Ona predstavlja veliko ohrabrenje za Srbe koji žive u osveštanoj Metohiji, Velikoj Hoči, Orahovcu, Štrpcu, selima oko Prizrena i u samom Prizrenu, kao i za one koji žele da se vrate na svoju očevinu i dedovinu. Prizrenska bogoslovija ima uzvišenu misiju širenja jevanđelske reči i mira među ljudima na spasenje svih, kako našeg naroda, tako i naših komšija, sa kojima je harmoničan suživot moguć i neophodan - kaže za "Novosti" rektor Bogoslovije, vladika raško-prizrenski Teodosije.

U godini kada se obeležava vek i po od osnivanja maturski ispit položila je 61. generacija bogoslova, šesta od povratka Bogoslovije iz Niša, pre ravno deceniju. Uspešno su položili ispit zrelosti i poleteli iz "bogoslovskog gnezda na Bistrici" na dalje usavršavanje.

- Naša bogoslovija prepoznatljiva je i po tome što je srpskom rodu podarila patrijarhe Gavrila, Varnavu i Irineja, dok je patrijarh Pavle kao episkop raško-prizrenski pokazivao veliku brigu o ovoj značajnoj prosvetnoj instituciji. Njegovo staranje nije prestalo ni kada je prešao iz Prizrena u Beograd, na svetosavski patrijaraški tron naše Crkve - priča vladika Teodosije i dodaje da se među znamenitim ličnostima vezanim za osnivanje i rad Prizrenske bogoslovije, osim njenog osnivača Sime Andrejevića i ruskog konzula Jastrebova, ističu prvi rektor arhimandrit Sava Dečanac, profesor, rektor i književnik Petar Kostić, rektor i potonji episkop timočki Meletije Vujić Hilandarac, Sveti Justin Ćelijski, književnik Grigorije Božović, prota Steva Dimitrijević, arhimandrit Jovan Radosavljević, episkopi bački Irinej, mileševski Atanasije i austrijsko-švajcarski Andrej, prota Milutin Timotijević, kao i mnogi drugi klirici i laici, koji su svoje temelje postavili u Prizrenu, a služili su i služe našoj Crkvi i narodu širom vaseljene.

Patrijarh Irinej i mitropolit Amfilohije sa mladim bogoslovima / Foto Eparhija raško-prizrenska

Vladika naglašava i da je Bogoslovija u Prizrenu uvek delila sudbinu svog naroda, ali kaže da je najteže bilo u vreme rata, kada je nastava prinudno bila prekidana na određeno vreme, kao i period posle NATO agresije kada su profesori i đaci izmešteni u Niš i tamo nastavili sa radom, do obnove 2011.

- Vrhunac golgote desio se u zloglasnom martovskom pogromu 2004, kada su albanski ekstremisti zapalili sve srpske svetinje u carskom Prizrenu: Saborni hram, Crkvu Bogorodice Ljeviške, Crkvu Svetog Spasa u Potkaljaji, Manastir Svetih arhanđela. Tada je stradala i Bogoslovija, ali uz pomoć Božju svedoci smo i njenog vaskrsenja iz pepela, na radost srpskog naroda, crkve i vaseljenskog pravoslavlja - kaže episkop Teodosije.

On kaže da je obnova bila podvig koji je zahtevao odvažnost, istrajnost i postojan složeni timski rad.

- Sa jedne strane, trebalo je stvoriti elementarne uslove za život profesora i đaka, što je pretpostavljalo obnovu neophodnih zgrada, školskih učionica, paraklisa, đačkog internata, trpezarije i kuhinje, zbornice, profesorskih stanova, u čemu su nam pomogli prijatelji iz zemlje i celog sveta: Vlada Srbije, Ruska pravoslavna crkva, Sretenjski manastir po blagoslovu patrijarha ruskog Kirila, Evropska komisija, Kraljevina Norveška i mnogi znani i neznani priložnici. Sa druge strane, trebalo je uspostaviti život, nastavu i bogosluženje, što je palo u udeo prvim profesorima i đacima, uz pomoć i neprestanu podršku blaženopočivših mitropolita Amfilohija i episkopa Atanasija Jevtića, i ostalih arhijereja, bratstva Hilandara na čelu sa igumanom Metodijem, svetogorskih manastira Vatopeda, Simonopetre, Grigorijata, Ormilije na Halkidikiju i drugih - kaže vladika Teodosije.

KRUNA

KRUNA kralja Petra Prvog Karađorđevića, koji je 22. novembra 1915. stigao u Prizren, zakopana je ispod katedre u učionici Bogoslovije, tada Bogoslovsko-učiteljske škole, a kralj je sa vojskom i narodom krenuo u povlačenje preko Albanije. U potrazi za srpskom krunom Bugari su prekopali celu Bogosloviju. Dragocene knjige tada su trajno izgubljene. "Preživela" su samo 1.333 naslova, skrivena u duplom zidu u podrumu. A kruna je tri godine čekala na povratak kralja, vojske i naroda. Čekala je slobodu.

"U IME RUSKOG CARA..."

TURSKE vlasti su, već u drugoj deceniji rada Bogoslovije, želele da je zatvore. To su planirali da pravdaju spornim knjigama u knjižnici Bogoslovije, koje su iz Srbije dolazile preko ruskog konzulata. Konzul Ivan Jastrebov je to sprečio jer je na listu hartije na turskom napisao: "U ime ruskog cara zabranjujem ulazak", i to postavio na ulaz knjižnice. Tako je Bogoslovija sačuvana od zatvaranja, autoritetom ruskog cara i dovitljivošću Jastrebova. Naziv Bogoslovsko-učiteljska škola se zadržao sve do proslave pola veka njenog rada.

Zapratite Nportal na Fejsbuk stranici

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NAGLE PROMENE OSIM BILJAKA POREMETILE I LJUDE: Od vremena sam i psihički uzdrmana i nije lepo uopšte...