Živi od 15 hiljada mesečno, nema ni za lekove, ali humanost mu je važnija: Plemeniti Novosađanin vikendicu dao deci oboleloj od raka
10. 01. 2020. u 18:40
Zoran Kocić (72) pomogao nacionalno udruženje mališana koji se bore sa nejtežim bolestima. Kuća na Fruškoj Gori ima 100 kvadrata, okružena je borovima i biće vazdušna banja za male pacijente
Zoran Kocić sa suprugom Sofijom Bajić Foto Lj. P.
NARUŠENO zdravlje, već devet godina, sprečava penzionera Zorana Kocića (72) iz Novog Sada da odlazi na Frušku goru i boravi u svojoj vikendici za koju ga vežu uspomene još iz detinjstva. Ne želeći nijednog trenutka da kuću od stotinu kvadrata na Popovici proda, vremešni penzioner je sa suprugom Sofijom Bajić odlučio da je nekom poklone. Baš na Svetski dan dobrote, darovali su je Nacionalnom udruženju dece obolele od raka (NURDOR), kojima će boravak u prirodi doprineti oporavku.
Zoranova plemenitost obeležila je taj 13. novembar minule godine, i sve na dirljiv način podsetila šta su humanost i ljudskost. Mnoge je njegov gest raznežio, trgao iz letargije i pokazao da bez saosećanja i dobrih dela nismo ljudi. Kao što su i rekli hrabri ljudi iz NURDOR: "Dobročinstvo je veličanstvena reč, a čika Zoran je veličanstven čovek koji se vodio onom rečenicom oca Mitrofana da je naše samo ono što poklonimo drugima".
Čika Zoran, divni čovek velikog srca, rekao je da je sentimentalno vezan za kuću u čijoj je gradnji šezdesetih godina prošlog veka, kao dečak učestvovao sa ocem Jovanom, ali je ipak radostan, jer će ubuduće u kući ponovo biti čeljadi. Zbog bolesti i slabe pokretljivosti, ovaj dobrotvor koji je mnogima održao lekciju humanosti, već devet godina nije bio u svojoj vikendici. I supruga je, veli, u godinama, pa nisu mogli da je održavaju.
- Šta će mi kuća koju ne mogu da koristim - objašnjava Zoran svoje dobro delo koje bi malo ko učinio. - Ne služi mi, a sigurno je neću odneti u grob! Treba je renovirati i održavati, a mi više ne možemo. Verujem da će se uz pomoć dobrih ljudi sve dovesti u red, kako bi bolesni mališani mogli što pre tu da dođu na oporavak.
Čika Zoranova supruga Sofija nam priča da su dugo razmišljali o tome kome kuću da poklone.
- Videli smo da su neke donacije, nažalost, završavale gde ne treba, i na kraju smo odlučili da to bude NURDOR - otrkiva nam gospođa Sofija. - Da kuća bude namenjena isključivo deci oboleloj od najteže bolesti, i njihovom oporavku. Sigurni smo da smo postupili ispravno.

Kuća od stotinu kvadrata i devet ari placa nalazi se na 302 metra nadmorske visine, i u samom je centru Popovice, gradski autobus vozi do nje. Okružena je borovima i biće vazdušna banja bolesnim mališanima. Dar je još vredniji kada se zna da Zoran ima penziju svega 15.000 dinara mesečno i da često nema dovoljno ni za lekove.
USLOV I APEL
DARUJUĆI kuću, Zoran koji je radio u turizmu, imao je samo dva uslova. Prvi, da se kuća na Popovici nikada ne proda, a drugi da se na ulazu postavi skromna ploča kako bi se znalo da su je poklonili on i njegov otac Jovan. Zoranova supruga Sofija apelovala je na državu da se u ovom slučaju odrekne PDV i taksa, kako NURDOR ne bi zbog toga imao trošak.