Studenti po meri vremena
04. 04. 2011. u 10:01
Novi sistem studiranja, kriza i tehnologija menjaju navike akademaca u Srbiji. Na Dan studenata 4. april, mnogi su se radovali jedino - duplom desertu u menzi
SOBA, čitaonica, menza. Začarani krug srpskih studenata opterećenih „bolonjskim“ sistemom iz kog će, pre ili kasnije, iskočiti pravo u - neizvesnost.
Dupli desert u menzi za mnoge je bio jedini razlog da se raduju 4. aprilu Danu studenata. Studentski domovi nikad bolje nisu izgledali, hrana je kao u restoranu, bonove su odavno zamenile čip kartice, internet i televizija stigli su u svaku sobu, ali akademci su, čini se, izgubili ono što je generacijama pre njih čini se bilo najvažnije - osećaj najbezbrižnijeg perioda u životu.
Nevena Drulović (25), apsolvent novinarstva na Fakultetu političkih nauka, kraj studija dočekuje za zebnjom. Razočarala se u fakultet i struku i pre nego što se okušala kao novinarka i nema ideju čime će se baviti.
- Ne može se porediti studiranje danas i pre 20 godina - kaže Jeremić. - Ranije je to bilo mnogo ozbiljnije. Krivicu za to snose i studenti, i fakulteti, i profesori. Pošto imam republičku stipendiju mnogo mi je lakše, nego većini mojih kolega.
- Nadam se da ću moći da se bavim odnosima sa javnošću, ali je situacija takva da ću morati da prihvatim bilo kakav posao - kaže Nevena.
Zajedno sa 4.500 vršnjaka ona živi u Studentskom gradu u Beogradu. Kulturni i društveni život ovde je bogatiji nego u mnogim pravim gradovima - tu su bioskop, pozorište, kafići, biblioteka, pa čak i crkva. U restoranu se svakog dana pripremi više oko 6.000 obroka. Nije malo onih koji Studenjak napuštaju jedino kada idu na predavanja i ispite, ili kada odlaze kući da posete roditelje.
Pored neizvesne budućnosti, akademci nemaju mira i jer stalno moraju da se snalaze kako bi izašli na kraj sa preskupim studiranjem. Čak i kada žive u domu, mesečno im treba najmanje 200 evra. Da bi smanjili troškove snalaze se kako znaju. Umesto novih knjiga, koje u proseku koštaju 600-700 dinara, kopiraju udžbenike. Na većini fakulteta su prva tri prijavljivavnja ispita besplatna, a posle treba izdvojiti oko 1.000 dinara.
Da li su je za to odgovorna „Bolonja“, neizvesna ekonomska situacija ili nešto treće, tek novi stanari u malo čemu su nalik svojim prethodnicima.

Dovoljno je zaviriti u indekse, pa se uveriti da su akademci danas mnogo odgovorniji. Prosečna ocena na Beogradskom univerzitetu je čak 8,74 (uvek, doduše, ima onih koji će reći da su ispiti lakši nego ranije).
Ishrana u menzi:
Doručak - 31 dinar
Ručak - 55 dinara
Večera - 46 dinara
U sobi zatičemo Maju Teofilović iz Čačka. Apsolvent je na Matematičkom fakultetu. Prva joj je godina u ovom domu i kaže da je prezadovoljna. Živela je u drugim domovima, ali i privatno.
- Plaćam ekonomsku cenu od 8.000 dinara, ali je i to mnogo bolje nego da plaćam stan - priča Maja. - Kada sam živela kao podstanar, mesečni troškovi su mi bili oko 300 evra za stanarinu i režije. Dotirali su mi roditelji. Sada je to upola manje, ali opet treba novca za udžbenike i neke svakodnevne stvari.
Aleksandar Tadić je apsolvent na Medicinskom fakultetu i predsednik Saveza studenta ovog doma. U popularnom „Loli“ živi već tri i po godine i nema primedbi.
- Mnogo je lakše nego da se živi privatno, ali je teška finansijska situacija pogodila i studente - kaže Tadić. - Pogotovu je teško porodicama koji imaju po dva studenta. Život u glavnom gradu je mnogo skuplji, nego u unutrašnjosti. Ja sam iz Šapca, gde je sve mnogo jeftinije nego u Beogradu. Roditelji mi i dalje pomažu finansijski.