U KCNS promovisana monografija dr Momčila Sakana „Moj zavičaj: Šipovo – Janj“
08. 02. 2020. u 21:43
Imamo danas puno ljudi koji se kite raznim zvanjem i znanjem, ali se ne hvataju pera kako bi ostavili vredne pisane tragove - rečeno je na promociji
Foto: KCNS
U NAŠEM narodu na nažalost, i dalje postoji loša osobina da se ne hvatamo često pera. Svi okupatori koji su kretali ognjenim mačem protiv našeg naroda u Drugom svetskom ratu, prvo su spalili knjige, zapise, crkve, manastire... To je, vrednost koju moramo da branimo. Mnogo imamo danas ljudi koji se kite raznim zvanjem i znanjem, ali se ne hvataju pera kako bi ostavili vredne pisane tragove.
Pročitajte još: Nagrada "Meša Selimović": Elegije o bolu i ponosu
Ovo je večeras u Kulturnom centru Novog Sada poručio dr Ilija Kajtez na promociji monografije prof. emeritusa dr Momčila Sakana „Moj zavičaj: Šipovo – Janj“ (IK „Dobrotoljublje“ Beograd, 2020).
Pošto je unuka Isidora pročitala odlomak iz dedine knjige, a njegov sin Nenad Sakan za okupljenu publiku evocirao svoja dečačka sećanja na dane provedene u Šipovu, autor dr Momčilo Sakan objasnio je razloge koji su ga naveli da napiše ovu knjigu:
- Najpre sam imao nameru da napišem samo poglavlje o Šipovu i Janji u okviru jedne šire knjige, ali kada sam video koliko imam materijala, to „poglavlje“ objavljeno je kao samostalna knjiga - rekao je dr Momčilo Sakan i zahvalio se KCNS na prilici da svoju knjigu promoviše u ovoj kulturnoj ustanovi.
Iz svog zavičaja Sakan je otišao kao šesnaestogodišnjak noseći celog svog života oduševljenje ljudima, gorštacima, koji su se u teškim periodima hrabro borili u ratovima, a u miru sa drugim nedaćama. Pored svega, očuvali su smisao za radost, druženje i brigu o porodici.
Pukovnik u penziji, prof. emeritus dr Momčilo Sakan, rođen je 18. maja 1946. godine u selu Đukići.Napisao je i autorizovao oko 120 članaka iz oblasti metodologije vojnih i drugih nauka u brojnim časopisima, 30 autorizovanih predavanja, lekcija, skripti, knjiga, studija, monografija, projekata i separata. Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima.
Za svoj rad u aktivnoj vojnoj službi ocenjivan je najvišim službenim ocenama i odlikovanjima. Penzionisan je 28. avgusta 2002. godine sa činom pukovnika, doktora nauka – redovnog profesora iz Metodologije vojnih nauka.
Posle penzionisanja nastavlja rad na dužnosti specijalnog savetnika izvršnom direktoru u Evropskom centru za mir i razvoj Univerziteta za mir Ujedinjenih nacija u Beogradu. Od 2006. godine nastavlja rad na Nezavisnom univerzitetu u Banja Luci.Najpre se nalazio na dužnosti nastavnika, zatim dekana Fakulteta za političke nauke, te rektora Univerziteta.
DRAGOCENO ŠTIVO
OVA knjiga veoma važna, jer kroz nju možemo da upoznamo naš narod iz Janja, Šipova, bosanske i dela hrvatske krajine. U knjizi ima puno materijala vrednog za etnologiju, lingvistiku i sociologiju - rekao je Kajtez.