Oteli su nam dušu i zavičaj: Svetomir Arsić Basara na predstavljanju dve knjige u SANU
04. 02. 2020. u 20:13
Stvaranjem tuđe države na mom ognjištu na Kosovu oduzeto mi je pravo na život
Foto K. Mihajlović
IZLOŽBA mojih skulptura u Galeriji SANU obuhvatila je period od 1998. do 2018. godine. U tom međuvremenu Srbiju su, ni krivu i dužnu, bombardovale najcivilizovanije zemlje zapadne Evrope, sa Sjedinjenim Američkim Državama na čelu. Bombardovale nas da bi nam otele Kosovo i Metohiju. Uzele nam dušu. Meni su uzele zavičaj. Moja ljudska prava su oduzeta. Stvaranjem tuđe države na mom vekovnom ognjištu oduzeto mi je pravo na život. Sada sam beskućnik i prognanik.
Ovako je akademik i vajar Svetomir Arsić Basara govorio u utorak na tribini u SANU, gde su predstavljene dve knjige o ovom umetniku, u izdanju Akademije. Između korica oba dela date su mnogobrojne fotografije iz umetnikovog života i stvaralaštva, a autori tekstova su Olga Jevrić, Nikola Mirkov, Zoran Markuš, Nikola Kusovac i drugi.
U besedi, koju je naslovio po citatu Borislava Pekića "Van zavičaja životodavno korenje se suši", Basara je poručio da se "gube nacionalne osobenosti i nestaju tradicionalne vrednosti".
- Istorija se briše i zaboravlja. Gube se delovi naše zemlje. Nestajemo kao narod. Srbija je previše svojih vitalnih interesa stavila u ruke Zapada. Svrha političkog i kulturnog nasilja je da sami sebi ukinemo nacionalni identitet. Sile koje su nam brutalno otele Kosovo i Metohiju traže da ga se odreknemo i opravdamo njihov zločin. Cilj takve politike prema Srbiji je stvaranje podaničke države koja je ponizna i nesposobna za samostalno fukcionisanje.
Basara je govor završio zaključkom da su njegova dela odraz svoga vremena i prilika:
- Jedini zadatak umetnosti i umetnika je da bude svedok vremena i da uvek i bez ostatka bude na strani odbrane svoje države, naroda, istorije i tradicije.
Pročitajte još - Svetomir Arsić Basara: Kosovo je moja neprebolna rana
Nikola Mirkov, jedan od autora koji je u pomenutoj knjizi pisao o stvaralaštvu akademika, prisetio se uzbuđenja koje je osetio kada je prvi put video Basarine skulpture.
- Ustuknuo sam pred monumentalnim gromadama, naizgled grubo istesanim, svedenim i nepomičnim, a, ipak, pulsirajućim. Kao da će se likovi pomeriti, tmurno i teško, negde iz kuka kojeg nema ili iz unutrašnjosti skulpture, iz središta kičmenice smisla. Kao da će namah, zazveckati metalni okovratnici, oružje ili pervazi oko udova i oblika. Taj gromki nečujni zvuk, nije bio zvuk očaja i patnje niti beznađa i mirenja sa sudbinom. Bila je to objava odolevanja večitog otpora i prkosa, svevremene borbe za pravo na svoj život, na samosvojnost i samobitnost. Kako godine prolaze, čudim se i divim Basarinim jarbolima slobode i srpstva - kazao je Mirkov.
Foto K. Mihajlović

Na skupu u SANU prisutnima, među kojima su bili Vladimir S. Kostić, Zora Bojić i drugi, obratili su se urednik tribine Miro Vuksanović i istoričar umetnosti Nikola Kusovac.
POTISKIVANjE KREATIVNOSTI
BASARA se osvrnuo i na izložbe koje se organizuju u inostranstvu, te istakao kako one ne izražavaju nacionalni indentitet:
- Kopiramo sve što dolazi sa strane. Čak i ono što direktno potire naš identitet. Izlažu se importovane "kopije kopija", ali ne autentično srpsko stvaralaštvo. Ako jedna kultura usvoji strani model, onda je sva kreativnost potisnuta.