ISTORIJSKI DODATAK - SUDBINA U RUKAMA MUDRACA IZ BELE KUĆE: Prioritet SAD bio je da se rat u BiH okonča pre kampanje za izbore 1996.

Kris Spirou

30. 09. 2021. u 17:14

Pripreme za postdejtonski period i uspostavljanje mehanizama za uništenje Jugoslavije kao suverene države

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - СУДБИНА У РУКАМА МУДРАЦА ИЗ БЕЛЕ КУЋЕ: Приоритет САД био је да се рат у БиХ оконча пре кампање за изборе 1996.

Bela kuća / Foto AP

Subota, 28. oktobar 1995.

NALAZIM se na putu u Srbiju, u Beograd. Ovoga puta putujem da bih učestvovao u događaju koji će stvarati istoriju - u indirektnim pregovorima u Dejtonu, u Ohaju, SAD, kao politički savetnik predsednika Srbije. Pa da li možete to da zamislite! Ko bi rekao da je tako nešto moguće? Kada su mi se dvojica grčkih biznismena, Spiros Surcis i Paris Kicos, prvi put obratila sa zahtevom da pomognem srpskom narodu time što ću spojiti srpskog predsednika, Slobodana Miloševića, sa Klintonovom administracijom, oko inicijative za okončanje građanskog rata u Bosni, pojma nisam imao o čemu govore. Ko je mogao da zamisli, kada sam u proleće 1994. prihvatio da se sastanem sa predsednikom Miloševićem, da ću završiti na putu na mirovnu konferenciju kao zvanični delegat srpske strane? Eto zato su samo Bogu poznati "putevi Gospodnji".

... Konačno, 45 minuta posle ponoći u nedelju, 29. oktobra 1995, ministar Milutinović mi je rekao: "Kris, predsednik bi želeo da znaš da ćeš biti na zvaničnoj listi srpskih delegata na indirektnim pregovorima u Dejtonu." Napravio sam pauzu od nekoliko sekundi, i pogledao Milutinovića dugim grčko-američko-srpskim trezvenim pogledom. "Evo je, Kris. Zvanično odobrena lista", reče i pokaza mi list papira sa spiskom imena. Sva su bila na srpskom jeziku, osim mog. "Milane, ako idem na mirovnu konferenciju kao član srpske delegacije, zahtevam da bar imam srpsko ime", rekoh mu. "To znači da prihvataš. Hajde da menjamo ime u Dejtonu, Kris, idem kući pre nego što padnem mrtav", reče ministar Milutinović.

Sreda,

1. novembar 1995.

DOŠAO je taj dan! Ovo je dan kada u Dejtonu, u Ohaju, SAD, počinje istorijski događaj nazvan indirektnim pregovorima. Velike sile su odlučile da mirovnu konferenciju tako nazovu. To im daje širinu da pregovaraju i odlučuju o pitanjima Balkana koja prevazilaze građanski rat u Bosni, a koja su od interesa za njihove zemlje.

Glavni prioritet za pregovarački tim predsednika Klintona ovde u Dejtonu će svakako biti okončanje bosanskog građanskog rata. Mirovni sporazum koji stavlja tačku na građanski rat u Bosni može da posluži kao temelj za rešavanje dodatnih problema koji pogađaju prostor bivše Jugoslavije. Lično verujem da su Klintonovi pronicljivi politički mudraci i savetnici za nacionalnu bezbednost, ljudi u čije mišljenje i znanje predsednik Klinton ima poverenje, kao što su Entoni Lejk, savetnik Bele kuće za nacionalnu bezbednost, Sendi Berger, zamenik savetnika za državnu bezbednost, državni sekretar Voren Kristofer, kongresmen Bil Ričardson, kongresmen Tom Lantoš i sekretar za odbranu Vilijem Peri, ubedili predsednika da rat u Bosni mora da se završi mirom, i da se to mora dogoditi pre početka kampanje za predsedničke izbore 1996. Poslednja stvar koja je sad potrebna predsedniku Klintonu je da na političkom dnevnom redu 1996. ima američke trupe na tlu Bosne ili bilo gde drugde na Balkanu.

S DRUGE strane će biti Nemačka i njeni evropski saveznici. Partneri Nemačke u zločinu. Kolektivno, a uz slabo prisustvo Rusije u Kontakt-grupi, oni će eksploatisati potrebu predsednika Klintona da okonča građanski rat u Bosni. U pripremi za postdejtonski period, oni će uspostaviti mehanizme, procese, odnose i kaznene sankcije kako bi završili ono što su otpočeli pre pet godina. Potpuno uništenje Jugoslavije, kao suverene države. Umesto nje, stvoriće pojedinačne, potpuno nove države, na koje će bitno moći da utiču ili koje će potpuno kontrolisati. Po mom mišljenju, posle Dejtona, Nemačka će prionuti na završne radove na rasparčavanju Jugoslavije nastojeći da raskomada Srbiju.

... U 8.30 sam otišao na doručak u restoran "Pakis", jedinu kantinu otvorenog tipa u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Paterson. Na velikom TV ekranu u restoranu prikazivao se dolazak američkog državnog sekretara Vorena Kristofera.

"Ovo je poslednja dobra prilika koju imamo da donesemo mir na Balkan", rekao je sekretar Kristofer.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

EVROPSKI TRIKOVI PROTIV DOGOVORA

KADA se sastanak delegacije završio, otišao sam do ministra Milutinovića u njegov apartman. "Milane, možeš li da mi kažeš par stvari o delegatima bosanskih Srba ovde?", pitao sam.

"Kris, ovde je petorica zvaničnih delegata Republike Srpske. To su Aleksa Buha, ministar spoljnih poslova Republike Srpske, Momčilo Krajišnik, predsednik Skupštine Republike Srpske, Nikola Koljević, potpredsednik Republike Srpske, Zdravko Tolimir, general u vojsci Republike Srpske, i Velimir Lukić, bivši premijer Republike Srpske. Od svih njih, Koljević je koliko-toliko razuman. Najradikalniji i najmanje spreman na kompromis je Krajišnik. Ali, kao što znaš, predsednik Milošević ima pravo veta. Oni sami ne mogu baš mnogo da urade", rekao mi je ministar Milutinović.

Predsednik Slobodan Milošević i general Šalikašvili / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

... U 11.55 u apartman ministra inostranih poslova Milutinovića ušao je predsednik Milošević zajedno sa ministrom, šefom Službe nacionalne bezbednosti Jovicom Stanišićem i svojim šefom kabineta, Goranom Milinovićem.

"Kako je prošlo, gospodine predsedniče?", pitao sam.

"Sastanak sa Kristoferom je bio dobar, Kris. On je odličan."

"Dobro je, gospodine predsedniče. Kratko i jasno. To je u stilu Vorena Kristofera. Uzajamno priznavanje, i sve ostalo da se reši putem pregovora. Savršena formula", rekao sam predsedniku Miloševiću.

Utorak, 7. novembar 1995.

OTIŠAO sam u 8.40 ujutru u restoran hotela "Hope" na doručak. U restoranu, prve osobe koje sam uočio na doručku za stolom blizu ulaza bili su general Vesli Klark, Roberts Oven i pukovnik Džejms Pardju. Pukovnik Pardju je još jedan od ključnih članova ovdašnjeg tima sekretara Holbruka. Pozvali su me da im se pridružim i rado sam prihvatio. Pridružio nam se za stolom Rudi Perina, otpravnik poslova u Beogradu.

"Zaglavili smo se, Kris. Izgleda da tapkamo u mestu", rekao je general Klark.... "Juče, kada se sekretar Holbruk sastao sa predsednikom Miloševićem, na našem laganom ručku, Holbruk je predao Miloševiću jedan predlog u vezi sa Sarajevom. Predsednik Milošević je pročitao predlog i glatko ga odbio. Pružio ga je natrag sekretaru Holbruku i rekao: 'to je đubre'. Sekretar Holbruk ga je iscepao u komadiće. Zatim je stavio komadiće na sto", reče Roberts Oven.

... "Šta je zahtevano jučerašnjim predlogom? Ko zna?", pitao sam.

"PREDLOŽILI smo da Sarajevo bude treći entitet. Nešto kao Vašington DC. Ni deo Republike Srpske, ni deo muslimansko-hrvatske federacije. Ali Milošević je sabrao dva i dva. Rekao je da će pod ovim uslovima, na izborima za upravu Sarajeva muslimani uvek pobediti, i odbio ga je, kao što je Roberts već pomenuo", reče Perina.

"Pa, Kris, treba da razmotrimo tri osnovna pitanja. Pitanje Sarajeva, veličinu koridora i problem Karadžić-Mladić", rekao je otpravnik poslova Perina.

... Otišao sam u svoj apartman da zapišem beleške i razmislim o svemu iz druge perspektive... Ako bi trebalo da ocenim prvih šest dana u Dejtonu, rekao bih sledeće: predsednik Milošević je ozbiljno i direktno odgovorio na svako, i sva pitanja i ponuđene predloge. Sastao se pojedinačno i kolektivno sa svakim pojedincem, ili grupom koja je direktno uključena u ove razgovore. Ovde prisutni Evropljani primenjuju iste trikove koje su koristili protiv Jugoslavije i predsednika Miloševića u prošlosti. Nastavljaju da pružaju skrivenu podršku Tuđmanu i bosanskim muslimanima. I naravno, u potpunosti udovoljavaju nemačkim strateškim interesima. Sa svoje strane, Rusija pokušava da poraste i bude stvarni relevantan učesnik ovde, radeći uglavnom ono što Sjedinjene Države žele od nje.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

MUSLIMANSKI LIDERI PODMEĆU KLIPOVE

Sreda, 8. novembar 1995.

GORAN Milinović, šef kabineta predsednika Srbije, u 6.30 posle podne, došao je u moj apartman. "G. Kris, predsednik Milošević je želeo da vam ovo prenesem: njegov današnji sastanak sa Izetbegovićem je bio dug, vrlo težak i vrlo zbunjujući. Mape su sada veliki problem. Sutra će se ponovo sastati. Predsednik je rekao da je Izetbegović bio rastrojen, a Holbruk još gore. Predsednik je rekao da će vam sve objasniti, a da možda vi možete da utičete na Holbruka da shvati o kakvoj strateškoj politici se radi ...G. Kris, predsednik Milošević je rekao da je Bosnu veoma teško mapirati, naročito kad se takmičite za strateške pozicije", rekao je Milinović.

Milošević u razgovoru sa Izetbegovićem / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

Četvrtak, 9. novembar 1995.

SADA je 9.05 ujutru... Kad sam ušao u Pakijev restoran, bio je prepun ljudi! ...Kad sam prišao bifeu, bio je tu Rudi Perina. "Pridruži mi se, Rudi. Prepuno je. Osim toga, ranije smo se dogovorili da se sastajemo svaki dan dok boravimo ovde", rekao sam Perini.

"Ništa ne postižemo, Kris. Zaglavili smo se", reče Rudi Perina. "Pa, jutros je Holbruk govorio o alternativama u slučaju neuspeha da se ovde postigne sporazum. Kasnije stiže i sekretar Kristofer. Holbruk mora da mu podnese potpun izveštaj", rekao je Perina.

"U čemu je, pobogu, tako veliki problem, Rudi? Zašto Holbruk glumi bebisitera vođama bosanskih muslimana kao da su mu iz oka ispali, dok oni na smenu podrivaju njegove sporazume postignute sa Miloševićem?", pitao sam Perinu.

"Ne znam, Kris. Sve što znam je da je jučerašnji sastanak između Miloševića i Izetbegovića u vezi mapa bio totalna katastrofa. Izgubili su ceo dan, a nisu postigli ništa! Ličilo je na ono što su radili pre četiri godine. Svi su držali besmislene govore. Krajišnik je govorio iste stvari kao i pre četiri godine. Katastrofa! ...Danas će se ponovo sastati, Kris. Holbruk će danas oprobati novi pristup. Primeniće šatl diplomatiju, šatl pregovaranje. Holbruk je rekao da je izgleda glavni problem u federaciji bosanskih muslimana i Hrvata", rekao je Perina.

Karl Bilt, Milošević, Izetbegović, Volfgang Išinger i Milutinović / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

....U APARTMAN ministra Milutinovića sam otišao u 10.20 pre podne. "Kris, čekam da se pojavi Kris Hil. Amerikanci nas pritiskaju da potpišemo sporazum o istočnoj Slavoniji. Ali nema rata u istočnoj Slavoniji. Oni bi da pretvore ovu konferenciju u sastanak o istočnoj Slavoniji. Došli smo ovde zbog Bosne. Nama će biti teško da ovde potpišemo sporazum o istočnoj Slavoniji pre potpisivanja opšteg sporazuma o okončanju rata u Bosni. Osim toga, nemamo ovlašćenja da to uradimo. Svakako možemo da pomognemo kod lokalnog srpskog rukovodstva u istočnoj Slavoniji, ali oni sami moraju da potpišu svaki sporazum koji se postigne", rekao je ministar spoljnih poslova Milutinović.

U 3.40 posle podne ušao sam u apartman predsednika Miloševića... Predsednik Milošević i ja smo proveli narednih 40 minuta u razgovoru o svim ključnim pitanjima koja se razmatraju ovde u Dejtonu.

"Kris, Holbruk nema petlju da zauzda prisutne lidere bosanskih muslimana. Provodi po ceo dan pokušavajući da pronađe nove načine da ih umiri. Izetbegović je zarobljenik Harisa Silajdžića, koji je agent Turske, Nemačke i republikanskih vođa u američkom Kongresu. Oni ne mogu da reše ni svoje sopstvene političke probleme. Kako da naprave nagodbu sa mnom za završetak sukoba koji ne žele da se završi?", reče predsednik Milošević.

"PRVO su želeli da im kažemo koje oružje imaju bosanski Srbi i gde ga drže. Zatim, želeli su da im obelodanimo svoje vojne snage i da ih srežemo za 15 odsto do 20 odsto. Onda su počeli da doturaju štampi zahteve o tome ko će učestvovati na izborima u Bosni nakon postizanja sporazuma. Lideri bosanskih muslimana su samoinicijativno objavili da niko koga optuži Haški tribunal neće moći da učestvuje na izborima u Bosni. Amerikanci su počeli da postavljaju iste zahteve. Ludilo! Rekao sam Holbruku - zašto ne odete u Hag i tražite im da optuže sve Srbe u Bosni. Mora da svako ima nekog rođaka koji je, na neki način, učestvovao u građanskom ratu. Tako možete da dobijete svemuslimansku državu i svemuslimansku vladu. Još bolje, zašto ne predložite da samo muslimani mogu da učestvuju u političkom životu Bosne nakon sklapanja sporazuma o okončanju rata. Zatim možete da proglasite izborni sistem u Bosni demokratskim, slobodnim, i otvorenim za svakoga ko je muslimanske veroispovesti. Tako možete da postignete da Izetbegović, Silajdžić i Šaćirbej jednoglasno pobede na izborima.

Kris, to sam zaključio iz opšteg sporazuma kad sam se sastao sa Holbrukom jutros. Rekao sam Holbruku - to je čista glupost, da zahtevaju da se složim da je neko kriv pre nego što mu se sudi. Ja sam pravnik, rekao sam Holbruku, i znam razliku između optužnice i sudske presude", rekao je predsednik Milošević.

"KRIS, Tuđman će se složiti sa mnom o svemu u Bosni i van Bosne. Na kraju, dovešću Tuđmana do toga da potpiše sporazum kojim se završava građanski rat u Bosni i postiže mir. Tuđman neće predstavljati prepreku. Bosanski muslimani i njihovi američki bebisiteri na koje iz senke utiču ovde prisutni nemački, turski i američki lobisti, jesu i nastaviće da budu problem. Na kraju će, Kris, zavisiti od Amerikanaca, da li i kada će se ovde postići sporazum. Rekao sam ovo Holbruku mnogo puta, a rekao sam i sekretaru Kristoferu; ako žele da se okonča rat u Bosni i postigne mir na Balkanu, moraju da budu mudriji. Mi smo strpljivi, i ostaćemo strpljivi. Mir je važan za nas i za sav narod na Balkanu", rekao je predsednik Milošević.

Milošević, Izetbegović i Tuđman / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

"Nebojša Vujović, otpravnik poslova Jugoslavije u SAD, došao je u apartman ministra Milutinovića u 11.15 uveče. "Sekretar Kristofer stiže ovamo sutra ujutru u 9.20. Obavestiće nas o sastancima sa sekretarom nakon što stigne", rekao je otpravnik poslova Vujović ministru spoljnih poslova.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

FRANjO TUĐMAN TAMANI SLATKIŠE

Petak, 10. novembar, 1995.

NA DORUČAK u hotel "Houp" otišao sam u 9.30 ujutru. Upravo kada sam zakoračio u foaje hotela sa južne strane, sa suprotne strane ušli su državni sekretar Voren Kristofer, Dik Holbruk i brojna svita. Takoreći, sudarili smo se. "Zdravo, Kris", rekao je sekretar Holbruk. Pokušao sam da prođem dalje, ali oni su stali.

"Gospodine sekretaru, ovo je Kris Spirou", rekao je sekretar Holbruk. Rukovao sam se sa sekretarom Kristoferom. "Dobro je videti vas ovde ponovo, gospodine sekretaru. Dobro došli nazad u Dejton."

"Očajnički ste nam potrebni ovde", rekao sam.

"Znam za vas, Kris. Vi ste poznata ličnost u Nju Hempširu. Već smo se sreli", rekao je sekretar Kristofer.

"Jesmo, gospodine sekretaru. A poznajem dobro i Toma Donilona", rekao sam.

"Tom mi je pominjao vas i vašu ulogu ovde, Kris", rekao je sekretar Kristofer.

"Gospodine sekretaru, Kris je pre neko veče priredio sjajnu gozbu, jastoge, za sve nas", rekao je sekretar Holbruk.

"Srećno danas, gospodine sekretaru. Uzdam se u vaše mirotvoračko umeće", rekao sam.

"Hvala, Kris", rekao je sekretar Kristofer. Sekretar Kristofer i Dik Holbruk otišli su na sastanak sa svojim visokim saradnicima, a ja sam otišao na kornfleks sa obranim mlekom.

...U 11.05 uveče otišao sam pravo do apartmana ministra Milutinovića. Tamo su predsednici Milošević i Bulatović ispijali po čašu vina, dok je ministar Milutinović, po običaju, pisao nešto za svojim stolom u drugoj sobi.

"O, dobro veče, gospodo predsednici", rekao sam ulazeći.

"Popij sada čašu vina sa nama, Kris", rekao je predsednik Milošević.

"GOSPODINE predsedniče, večeras izgledate i zvučite mnogo, mnogo bolje nego posle podne. Danas ste mi delovali utučeno. Počeo sam da brinem. Kako je prošao sastanak sa sekretarom Kristoferom, dobro?", pitao sam.

"Jeste, Kris. Danas je bio težak dan, ali produktivan. Kristofer je dobar čovek. Džentlmen je, i vrlo je inteligentan. Sve smo danas završili sa Tuđmanom. Imamo sporazum po svim pitanjima", rekao je predsednik Milošević.

"Kako ste to izveli, gospodine predsedniče?" pitao sam.

"Moram da se zasladim, pa ću ti ispričati, Kris", rekao je predsednik Milošević i sa susednog stola dohvatio malu "herši 2, čokoladicu.

Milošević se rukuje sa Tuđmanom, Izetbegović posmatra / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

"Nemam ništa u svom apartmanu, Kris. Čak ni bombonu. Tuđman mi je pojeo sve slatkiše. Tuđman je rekao da ništa nije ručao. Sve mi je slatkiše pojeo! Kris, imali smo tri sastanka danas sa Kristoferom. Postigli smo sporazum sa Tuđmanom o istočnoj Slavoniji. Njime Srbi dobijaju dvogodišnji produžetak, na zahtev bilo koje strane. Nakon prelaznog perioda, mogu biti održani izbori, i onda Srbi mogu imati gradske skupštine, oblasnu vlast , pa čak i veće svih entiteta. A sada se moramo pozabaviti Izetbegovićem. On je sada ovde jedini kamen spoticanja", rekao je predsednik Milošević.

Subota, 11. novembar 1995.

SPORAZUMI koji su juče postignuti bez sumnje su istorijski. Uzajamno priznanje između Srbije - Jugoslavije i Hrvatske. Sporazum o istočnoj Slavoniji. Sporazum sa predsednikom Tuđmanom o državnom kontinuitetu Jugoslavije. Pored ovih još neobjavljenih istorijskih sporazuma, verujem da su se predsednici Milošević i Tuđman međusobno sporazumeli i o tome kako će biti razrešeno pitanje građanskog rata u Bosni. Ubeđen sam da su među sobom sklopili prećutne sporedne dogovore da jedan drugog podrže po pitanjima sveobuhvatnog sporazuma za Bosnu. Uz Tuđmana, prećutno, na svojoj strani, predsednik Milošević biće u mogućnosti da prevaziđe prepreke koje su mu postavili bosanskomuslimanski lideri i njihovi slepi sledbenici ovde u Dejtonu. Danas počinje nova faza pregovora koja će biti od ključne važnosti za njihov uspeh.

...POSLE podne javio se ministar Milutinović i pozvao da dođem do njega. Tamo je bio predsednik Milošević, ispružen na kauču, opuštao se.

"Kris, upravo sam imao dugačak sastanak sa Holbrukom. Znaš šta mi je Holbruk rekao, Kris? Rekao mi je - gospodine predsedniče, nisam ja Izetbegovićev agent. A ja sam njemu rekao - ne, vi ste njegov bebisiter. Bebisiter! To je smešno, znaš, Kris. Ti mi serviraš te štosove i uvališ me u neprilike," rekao je predsednik Milošević, uz širok osmeh.

..."Gospodine predsedniče, danas ste ručali sa Holbrukom. Šta se dogodilo?", pitao sam.

"Holbruk je predložio neku novu mapu koja muslimanima daje sve ono što valja od Bosne, a Srbima planinski krš i goli kamen", rekao je predsednik Milošević.

"I šta ste Vi rekli Holbruku?", pitao sam.

"Rekao sam mu - Ričarde Čarlse Holbruče, vaš predlog mi deluje kao da ste ubili bika, meni ponudili džigericu i to proglasili ravnopravnom podelom. O čemu se tu radi kada bosanski muslimani dobijaju gradove i dobru zemlju, a Srbi - kamen i krš? Kako je to pravedno rešenje", rekao je predsednik Milošević.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

NEPRIHVATLjIVO PREKRAJANjE BOSNE

ŠEF Jovica Stanišić i otpravnik Nebojša Vujović ušli su u moj apartman u 1.15 ujutru u nedelju 12. novembra 1995. Bili su ozbiljni i vidno zabrinuti.

"Predsednik je večeras imao dugačak i težak sastanak sa Harisom Silajdžićem, premijerom bosanskih muslimana. Večeras je Silajdžić predložio najsumanutije prekrajanje Bosne do sada. Predsednik je veoma zabrinut mogućnošću da je Silajdžić svoj neprihvatljivi predlog osmislio sa znanjem i odobravanjem ovdašnjeg američkog tima. Ako je to slučaj, ako je to američka pozicija po pitanju linija na bosanskoj mapi, predložiću predsedniku da sedne u svoj avion i odmah napusti ovu konferenciju. On i ja se rano ujutro sastajemo da razgovaramo o situaciji pre povlačenja bilo kakvih poteza. Predsednik je tražio da se sastanem sa tobom pre našeg jutarnjeg sastanka. Predsednik traži tvoje mišljenje i savet", rekao je šef Stanišić.

"Gde je sada predsednik? Kako je?", pitao sam.

"Dobro je. Malo pre smo se razišli. Sastali smo se posle sastanka sa Silajdžićem da probamo da dokučimo šta se događa", rekao je šef Stanišić. Kada su šef Stanišić i Nebojša Vujović napustili moj apartman bilo je 2.20 ujutru u nedelju, 12. novembra 1995.

Nedelja, 12. novembar 1995.

...TAČNO u 9.15 otišao sam po otpravnika Vujovića. Za doručkom, Vujović mi je rekao: "U pola sedam jutros su me zvali da mi kažu da je potpisan sporazum za istočnu Slavoniju."

"To su sjajne vesti, Nebojša. Veliki korak. To daje Tuđmanu političku slobodu da podrži pravedno rešenje za bosanski konflikt. Zar ne misliš?" rekao sam Vujoviću."

"Slažem se. Rešavanje pitanja sa Hrvatskom daje nam vetar u leđa da postignemo pravedno rešenje za bosanske Srbe i dođemo do mira", rekao je Vujović.

Haris Silajdžić i Ričard Holbruk /Foto Profimedia

... U 12.20 javio se ministar Milutinović i zatražio da se nađemo u njegovom apartmanu. Ušao je predsednik Milošević. Sipao je tri šolje kafe, po jednu za svakoga od nas, a onda nam se pridružio crnogorski predsednik Bulatović.

"Kris, imao sam sinoć sastanak sa Silajdžićem skoro do ponoći. Napravio sam neke ustupke koji mogu da dovedu do okončanja rata i da donesu mir. Nakon što sam završio sa Silajdžićem, napravili smo mapu na osnovu mog razgovora sa njim. Jutros sam se sastao sa Holbrukom. Dao sam Holbruku gotovu mapu. Rekao sam mu da neću direktno Silajdžiću da je dam. Rekao sam Holbruku: možete je vi dati Silajdžiću, i ako će to pomoći, možete da mu kažete da je to vaša mapa."

"HOLBRUK i njegov tim proučavaju kompletan predlog koji sam im dao. Sada je na Amerikancima da deluju. Saveti i preporuke koje si dao Stanišiću su mnogo značili", rekao je predsednik Milošević.

...Predsednik Milošević se pridigao. "Dođi sa mnom, Kris, da ti nešto pokažem", rekao je. Otišli smo do njegovog apartmana. "Pogledaj!", rekao je predsednik Milošević pokazujući na ogromnu mapu Bosne. "Iscrtao sam granice između Federacije i Republike Srpske, pravične i funkcionalne. Bez trikova, bez cikcak linije, bez 'hobotnica'. Dao sam to Holbruku. Sada su oni na potezu. Mogu Silajdžiću da kažu da je to njihov predlog, ako hoće. Insistirali su da im da Sanski most, i ja sam nevoljno pristao. Ali to je sada gotovo", rekao mi je predsednik Milošević.

"Gospodine predsedniče, to je pravi put. Konkretan predlog na sto. Bez trikova. I kao što sam uvek savetovao, ne gubiti nagradu iz vida! Neka se oni žale. Vi ne odustajete, ne ustupate prava svojih ljudi i ne dozvoljavate da steknu utisak da su vas uplašili njihovim sumanutim predlozima i potezima. Ne gubite nagradu iz vida, i vaša nagrada je mir, gospodine predsedniče", rekao sam.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

BALKANSKA VERZIJA OBRAČUNA KOD OKEJ KORALA

Nedelja, 12. novembar 1995.

PREDSEDNIK Milošević se složio da popije piće sa sekretarom Holbrukom pre odlaska na Tuđmanovu večeru koja je bila zakazana za 20.00 sati.

"Kris, nemoj da ideš. Sedi sa Goranom. Popiću čašu vina sa sekretarom Holbrukom i potom ću vam se pridružiti", rekao mi je predsednik Milošević.

E pa, kladio bih se da Dik Holbruk nikada dok je živ neće zaboraviti to piće i razmenu koju je imao sa predsednikom Miloševićem tokom tih 35 minuta pre večere predsednika Tuđmana u tu nedelju 12. novembra 1995. Nikada!

Ričard Holbruk i Voren Kristofer / Foto Profimedia

Sedeli su oko kamina. Predsednik Milošević, predsednik Bulatović, ministar Milutinović, sekretar Holbruk, Kris Hil i dvoje asistenata. Goran Milinović, Rouzmeri Gikas, šefica kabineta sekretara Holbruka i ja sedeli smo na kauču iza stola koji se nalazio između mesta gde smo sedeli i kamina na udaljenosti manjoj od tri metra. Sva diskusija se vodila između predsednika Miloševića i sekretara Holbruka. Razgovor je počeo tiho, kada je sekretar Holbruk rekao predsedniku Miloševiću da je vodio razgovore o mapi koju je pripremio nakon sastanka sa premijerom Silajdžićem.

NAKON tihog dela razgovora koji je trajao manje od pet minuta, usledio je vatromet.

"Gospodine predsedniče, da znate da je ministar spoljnih poslova Šaćirbej veoma negativno reagovao na predloženu mapu. Isto tako je reagovao i predsednik Izetbegović", rekao je sekretar Holbruk predsedniku Miloševiću.

"Ričarde Holbruk, ko su uopšte, dođavola, Izetbegović i Šaćirbej?" vikao je predsednik Milošević.

"Gospodine predsedniče, moramo da isposlujemo sporazum koji je pravedan za sve, a vi imate samo jednu stranu koja je voljna da sarađuje, a to je moja strana."

"Ono što vi hoćete da uradite je ono što je uradio rimski car Kaligula, kada je svog konja postavio za senatora," rekao je predsednik Milošević glasno i ljutito.

Slobodan Milošević i Ričard Holbruk / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

"GOSPODINE predsedniče, da li znate da Izetbegović ima problema sa Silajdžićem i Šaćirbejom,?" rekao je sekretar Holbruk.

"Ko je Izetbegović, Diče Holbruče? Ko je Šaćirbej? To su ribice, male mace. O čemu govorite? Šaćirbej nije ništa drugo do sitan lopov koji koristi svoju muslimansku veru i američko državljanstvo da se igra ministra spoljnih poslova", ponovo je vikao predsednik Milošević

"Slažem se ja sa vama, gospodine predsedniče. Šaćirbej je mlakonja", rekao je Holbruk glasno.

Ama, šta mu je to mlakonja, pomislih, slušajući razgovor pažljivo. Nikada ranije nisam čuo tu reč. Posle pauze od tri sekunde, predsednik Milošević je viknuo: "Kris, šta je mlakonja?"

"Šonja", rekao je jedan glas. Mislim da je to bio Kris Hil.

"Rouzmeri, šta je do đavola mlakonja?"

"Jedno ništa, Kris. Lakej", odgovorila je.

"Niko i ništa, gospodine predsedniče. Lakej. Nebitan", doviknuo sam.

"Okej, gospodine Holbruk. Oni su nevažni. To je tačno. Niko i ništa", rekao je predsednik Milošević.

"Sa Šaćirbejom je svršeno gospodine predsedniče. On je bivši. On ovde nema nikakvog značaja. Niko na njega ne obraća nikakvu pažnju. Ali Silajdžić je jak i aktivan", rekao je sekretar Holbruk.

"Ama, ko je uopšte Silajdžić, jedan plejboj koji govori engleski, jedan turski agent koji živi u Istanbulu, i kome su džepovi puni novca zahvaljujući ratu. Ko je uopšte on?", rekao je predsednik Milošević punim glasom.

"Gospodine predsedniče, ja moram uskoro da imam sporazum, ili ću da raspustim ove pregovore. Zatvoriću ih", rekao je sekretar Holbruk čvrstim tonom i glasno.

"RIČARDE Čarlse Holbruče, nemaš ti muda da ih nateraš da potpišu sporazum. Moraš da imaš muda da bi se nosio sa tim nikogovićima kao što je Silajdžić", rekao je predsednik Milošević.

Karl Bilt, Sergej Ivanov, ambasador Blot, Holbruk i Milošević / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

Nešto tišim glasom, predsednik Milošević je rekao sekretaru Holbruku: "Gospodine Holbruče, ako biste sprečili mirovni sporazum, to ne biste mogli da objasnite onim trima udovicama hrabrih Amerikanaca koji su poginuli u Bosni. Kako ćete to da objasnite milionima koji su na terenu u Bosni, koji čekaju mir ko ozeblo sunce? Ne biste to mogli da objasnite ni onim trima ženama čiji su muževi poginuli zarad mira. Hajde da dođemo do mira, gospodine Holbruk. Hajde da pregovaramo pravedno, i da prestanemo da opravdavamo muslimanske lidere.

Reći ću Vam, gospodine Holbruče, i vi to možete da prenesete svojim muslimanskim prijateljima, Silajdžiću, Izetbegoviću i Šaćirbeju. Reći ću vam ono što sam rekao i Radovanu Karadžiću. Rekao sam Karadžiću da se u Bosni odvijaju dva rata. Vaš rat sa vilama u Ženevi i Beogradu, lepim hotelskim apartmanima i međunarodnim konferencijama, putnim aranžmanima prve klase i najboljom hranom i pićem. I onaj drugi rat, rat siromašnih ljudi na terenu, koji nemaju hrane, pijaće vode, niti nade za budućnost. To isto imaju i Silajdžić i njegovi prijatelji. Dva rata. A i što da ne? Nisu oni ti koji pate."

Bilo je 7.50 uveče. Vreme za Tuđmanov prijem.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

ZAVRŠENA IGRA ZA RATNE HUŠKAČE

Utorak, 14. novembar 1995.

U APARTMANU ministra Milutinovića, u 12.25, sastao sam se sa predsednikom Miloševićem, predsednikom Bulatovićem i Nebojšom Vujovićem. "Kako ste danas, gospodine predsedniče?" pitao sam ga. "Dobro sam, Kris. Ali, pod ogromnim sam pritiskom," rekao je predsednik Milošević. Predsednik je izgledao dobro, ali je zvučao vrlo umorno.

"Gospodine predsedniče, razgovarao sam danas sa Džonom Berklijem, specijalnim pomoćnikom Krisa Hila i sa Tomom Donilonom, šefom kabineta sekretara Kristofera. Bio sam direktan i mislim da ništa nisam izostavio. Obojici sam saopštio svoje mišljenje o Holbrukovom učinku ovde. Izrazio sam zabrinutost i preneo Tomu Donilonu poruku za sekretara Kristofera. Rekao sam Donilonu da kaže sekretaru Kristoferu da Holbruk, sa svojim pristupom, ne može da postigne mirovni sporazum za Bosnu bez obzira na to koliko ovde ostanemo i koliko mapa iscrta," rekao sam predsedniku Miloševiću.

"Kris, sekretar Kristofer mora danas da odluči da li želi mirovni sporazum. Vreme ističe, a oni igraju igre. Ja ću se sastati sa Kristoferom malo kasnije," rekao je predsednik Milošević.

POTOM me je pozvao Goran Milinović: predsednik Milošević je tražio da Vas izvestim - predsednik i ministar Milutinović su trenutno na sastanku sa Tuđmanom. Sastanci sa sekretarom Kristoferom su bili uspešni. Nisam od predsednika saznao detalje da bih mogao da Vam prenesem," rekao je Milinović.

"Kakvo je raspoloženje, Gorane? Da li Kristofer vodi diskusiju?" pitao sam. "Da. Pokušavaju da nađu neku ravnotežu. Mislim da moramo da sačekamo kraj dana da bismo ocenili da li se dogodila prekretnica u Dejtonskim pregovorima," rekao je Milinović.

Bulatović, Kris Hil, Milošević i Milutinović / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

U 9.30 uveče javio se ministar Milutinović. Našli smo se u njegovom apartmanu. "Kris, imali smo dugačak ali produktivan sastanak sa Tuđmanom. Takođe smo nešto prezalogajili sa Holbrukom. Predsednik je sada na sastanku sa Izetbegovićem," rekao je ministar Milutinović.

"Kako je Holbruk, Milane? Je l" Kristoferovo prisustvo primetno?" pitao sam. "Nego šta. Kristofer drži uzde. Svima je rekao da želi da se ovde dođe do rešenja. Ostalo je samo jedno krupno pitanje da se reši, pa da se postigne sporazum o teritoriji. Ukoliko se muslimanski lideri opet ne predomisle," rekao je ministar Milutinović. "Nešto se događa, Milane.

BIL RIČARDSON me je nazvao pre par sati. Hoće odmah da me vidi. Rekao je da je upravo imao sastanak sa predsednikom Klintonom. Rekao sam mu da sutra stižem da ga vidim," rekao sam ministru Milutinoviću. "Stvarno? Ričardson je zvao i tražio da te vidi?" pitao je ministar.

"Časna reč, Milane," rekao sam. "Bio si ti u pravu u proceni da Bela kuća neće dozvoliti da se ovi razgovori završe neuspehom. Moramo da ostanemo na kursu, kao što si preporučio predsedniku," rekao je ministar Milutinović.

"Je l" bilo sastanaka između Kristofera i Holbruka i sve tri strane?" pitao sam. "Nije, Kris. Još uvek šetaju između zgrada. Kristofer će ponovo doći kasnije na sastanak sa predsednikom," rekao je ministar Milutinović.

Četvrtak, 16. novembar 1995.

SEDEO sam na kauču, s nogama na stolici i pokušao da se opustim par minuta. U 9.55 uveče ministar Milutinović mi je zakucao na vrata. Pozvao sam ga da uđe.

"Kris, sastanak sa Entoni Lejkom je protekao veoma dobro. Sutra ovamo dolazi američki sekretar za odbranu, Vilijem Peri. Kao što si ti rekao, Kris, čitav aparat nacionalne bezbednosti SAD ili je ovde ili će doći!" rekao je ministar Milutinović.

"Milane, ako republikanski lideri i Nemci dopuste svojim marionetama bosanskim muslimanima da vode normalne pregovore sa predsednikom Miloševićem, predsednikom Tuđmanom i timom sekretara Kristofera, imaćemo mirovni sporazum pravedan prema svim stranama i predsednik Klinton će doći ovamo u Dejton da ga potpiše. Ako lideri bosanskih muslimana budu primorani da prihvate poštenu pogodbu o kojoj su se sporazumeli Milošević i Tuđman, onda je najviše što će predsednik Klinton učiniti biti to da ga objavi i da naloži sekretaru Kristoferu da ga potpiše. No, šta bude biće, Milane.

PRISUSTVO Kristofera, Lejka i Perija meni govori da je za ratne huškače igra završena. Jedan sveobuhvatni mirovni sporazum biće krajnji rezultat indirektnih pregovora, ili ćemo slaviti Dan zahvalnosti i Božić u Dejtonu. A kako će to da se dogodi? Pošto ćemo ti i ja biti u središtu događaja, saznavaćemo kako se stvari budu odvijale. Jedno je sigurno, Milane. Predsednik Klinton i predsednik Milošević drže stvari u svojim rukama, baš kao što smo se ti i ja nadali i na tome vredno radili poslednjih godinu i po dana," rekao sam ministru Milutinoviću.

"U pravu si, Kris. Neće biti nikako drugačije. Govorio si ti to od početka," rekao je ministar Milutinović.

... U 10.45 uveče predsednik Milošević, predsednik Bulatović i ministar Milutinović otišli su na sastanak sa Holbrukom u njegovom apartmanu. Zamenik ministra spoljnih poslova, Nikola Čičanović, i otpravnik Nebojša Vujović došli su do mene.

"Kris, imamo i dobrih vesti. Bosanski muslimani su ublažili stavove oko ustavnog okvira. Još uvek igraju tvrdu igru po pitanju granica. Odbijaju da odustanu od Goražda. Drže ga kao adut za pregovore oko Sarajeva," rekao je Nebojša Vujović.

"Nebojša, ko su ti oni? Po mom shvatanju, trojka Izetbegović, Silajdžić i Šaćirbej se raspala", rekao sam Vujoviću.

"Jesu se raspali, ali još uvek isto rade. Velika je svađa između Izetbegovića, Silajdžića i Šaćirbeja. Silajdžić traži čvršći ustavni okvir. Ostali postavljaju teritorijalne zahteve, traže određene gradove. Amerikanci su počeli jako da ih pritiskaju, a stiskaju i Hrvati," rekao je Vujović.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

UCENE SPOLjNIM ZIDOM SANKCIJA

Petak, 17. novembar 1995.

KONGRESMEN Bil Ričardson pozvao me je u 5.30 posle podne."Kristo. Večeras ćemo izgubiti ovo glasanje, znaš," rekao je Ričardson. "Budžet?" pitao sam. "Ne, glasanje za predlog da se ne dozvoli finansiranje slanja trupa u Bosnu," rekao je kongresmen Ričardson. "Misliš, finansiranje slanja mirovnih snaga na Balkan?" pitao sam.

"Da, imaćemo 165 do 170 glasova protiv tog predloga republikanaca. Predlog će proći. Ali imaćemo dovoljno glasova da predsednik može da uloži veto. Taj predlog neće postati zakon," rekao je Ričardson.

"Uh, ta ratnohuškačka banda! Da je trebalo da se izglasa novac za slanje 50 hiljada američkih marinaca u Bosnu da se Bosna očisti od Srba, i da i sami silno izginu, republikanci bi odobrili milijarde. Ali time bi postigli da Bil Klinton bude primoran da napusti Belu kuću, i samo do toga im je stalo. Reci mi, Bil, jesi li razgovarao sa ljudima iz Bele kuće o ovome što se ovde događa na pregovorima?" pitao sam.

"Jesam, Kristo. Preneo sam im poruku da predsednik Klinton predsedava potpisivanjem mirovnog sporazuma. To će se desiti u Sjedinjenim Državama, Kris. Rade oni na tome. A predsednik Klinton će biti tu," rekao je kongresmen Ričardson.

"Nadam se, Bil. Znaš da su ovde svi osim predsednika Klintona. Čitav tim za nacionalnu bezbednost je u Dejtonu. A i sekretar Kristofer se vratio iz Japana," rekao sam kongresmenu Ričardsonu. "Kao što si pre neki dan rekao Lantosu, Bermanu i meni. Kris, rekao si da navedemo Belu kuću da pošalje ceo aparat za nacionalnu bezbednost u Dejton umesto da šalje borbene trupe u Bosnu. E pa, svi su ti sada tu," rekao je kongresmen Ričardson.

Subota, 18. novembar 1995.

...U BALKANSOJ verziji obračuna kod OK korala u Dejtonu kao Vajat Erp nastupiće predsednik Milošević a kao Dok Holidej - Franjo Tuđman. Klintonove, smutljivce, predstavljaće lideri bosanskih muslimana, predsednik Izetbegović biće Bili Klenton a Haris Silajdžić - Ajk Klenton. Pošto je sudbina htela da ja budem posmatrač ove balkanske pucnjave kod OK korala, rame uz rame sa Slobodanom Miloševićem, imaću najbolju poziciju da zabeležim sliku i ton. A pošto znam i pobednika obračuna kod OK korala, i pošto očekujem de će tako biti i u dejtonskom "rimejku", stajaću rame uz rame sa predsednikom Miloševićem bez strepnje po pitanju ishoda.

Kongresmen Ričardson, predsednik Milošević i Kris Spirou / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

...U 10.10 uveče došao je Nebojša Vujović. "Kris, da znate da smo dobili dozvolu za oba aviona, za poletanje odavde ili u ponedeljak ili u utorak uveče. Predsednik je tražio da sve spremimo za polazak...Pa, Vi ste sve vreme predviđali da će to biti utorak, Kris. Videćemo. Za utorak u svakom slučaju imamo dozvolu," rekao mi je otpravnik Vujović.

"Nebojša, odigraće trik u vezi sankcija. Posle Dejtona će na Ujedinjenim nacijama, modifikovati ono što ovde dogovore. Olbrajtova igra nemačku igru," rekao sam Vujoviću.

"KRIS, rekao nam je Ivanov. Rekao je Vama i meni, da će Jugoslaviji uvesti spoljni zid sankcija nakon što se postigne Dejtonski sporazum, sećate se? Zajedno smo otišli da se sastanemo sa predsednikom Miloševićem. On je papire koje sam mu dao ljutito bacio na pod. Nije hteo da razgovara o tome. Je l" se sećate tog sastanka?" pitao me je Vujović.

"Da, Nebojša, sećam se i šta nam je Ivanov rekao, i kakva je bila predsednikova reakcija kada ste mu to preneli. Osim sankcija, koja su još pitanja sporna sada koja bosanski muslimani koriste da odbiju jedno po jedno rešenje za sporazum?" pitao sam Vujovića.

"Najveći problem je Sarajevo. Rešenje tog problema će biti vrlo teško. Zatim, bosanski muslimani hoće putem koridora Brčko da preseku Republiku Srpsku na dva dela. Taj problem se može okončati nekom vrstom beskrajne arbitraže. Ali, Srpsku neće preseći na dva dela. Predsednik nikada neće na to pristati. Bosanski muslimani hoće da uzmu srpski grad Srebrenicu. Ni to se neće desiti. Potom, tu je Goražde. Kris, problem je u tome što bosanski muslimani misle da su oni jedini koji imaju te linije preko kojih ne mogu da pređu. To su im svi omogućili, da imaju takvo uverenje. Biće teško u nastavku, Kris.

Odradite svoju čaroliju sa predsednikom Miloševićem. Biće pod pritiskom sa svih strana i od strane sviju. Niko drugi ne može da mu kaže ono što Vi možete. A sigurno, niko to ne može na Vaš način. Mora da bude čvrst i istrajan, kao što ste sve vreme govorili," rekao je najviši jugoslovenski diplomata u Vašingtonu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

TRIJUMF SRPSKE DELEGACIJE

Ponedeljak, 20. novembar 1995.

MINISTAR Milutinović pozvao me je u 11.10 uveče. "Kris, dođi do mene, imam dobre vesti". Bio sam brži od metka. "Imamo sporazum u rukama, Kris," rekao je ministar spoljnih poslova, vidno srećan.

Ja sam se rasplakao. "Hvala bogu, Milane! Hvala bogu da su razum i mir prevagnuli," rekao sam ministru Milutinoviću, zagrlio ga i poljubio.

.... U 1.15 u zoru, u utorak 21. novembra 1995, Nebojša Vujović je zakucao na moja vrata. "Nećete verovati, Kris. Bosanski muslimani su odbacili konačni predlog Sporazuma koji im je predao sekretar Kristofer," rekao je Vujović.

"Kako ste to saznali, Nebojša?", pitao sam.

"Američki tim je došao da obavesti ministra Milutinovića. Pozvao vas je u svoj apartman da porazgovarate o tome," rekao je Vujović.

"Ko je došao, Nebojša? Holbruk?", pitao sam.

"Ne. General Klark, Kris Hil, Rudi Perina i Džim Pardju, koliko znam," rekao je Vujović.

...OTIŠAO sam pravo do apartmana šefa Stanišića. On je bio budan, i bio je ljut.

"Ti lažovi. Nemaju srama! Njima reč ne znači ništa. Dva puta za 24 sata su slagali sekretara Kristofera. A nas lažu već tri nedelje," rekao je šef Stanišić.

"Šefe, predsednik Milošević mora da potpiše sporazum koji je ispregovarao sa sekretarom Kristoferom. Pozovite predsednika Miloševića sigurnom linijom kojom komunicirate s njim," rekao sam Jovici Stanišiću.

Zdravica za mir: Kris Spirou, Milošević, Leri Batler, Milan Milutinović, Bil Ričardson i Goran Milinović / Foto: Iz knjige „Put u Dejton u potrazi za mirom“ Krisa Spiroua

"Gospodine predsedniče, Kris je. Izvinite što vas budim. Muslimanski lideri su odbili Kristoferov plan. Milan će doći da vas obavesti. On zna moj stav i moje preporuke i objasniće vam. On ne zna da vas ja zovem. Od njega ćete to čuti prvi put. Ali ne smete dozvoliti da vas okrive za krah mirovnih pregovora. Treba da pošaljete noćas po Holbruka i da mu kažete, ne da ga zamolite, da prenese sekretaru Kristoferu da upriliči ceremoniju potpisivanja sporazuma koji ste sa njim i predsednikom Tuđmanom danas postigli. Ujutro, pozovite Tuđmana i neka vam se on pridruži da potpiše. Onda, vi i Tuđman obavestite Kristofera o zajedničkoj odluci. Kristofer neće dopustiti da Izetbegović stavi veto na mirovni sporazum koji je on pregovorima postigao. To je poslednja stanica na putu do mira," rekao sam predsedniku Miloševiću.

"Okej, Kris," rekao je predsednik Milošević.

"Ja ću takođe detaljno obavestiti šefa Stanišića, gospodine predsedniče. Laku noć," rekao sam predsedniku Miloševiću.

Utorak, 21. novembar 1995.

... VUJOVIĆ i ja, u 9.45, u lobiju hotela Houp sreli smo pomoćnika trezora Dejvida Liptona. Nosio je kofer napuštajući hotel.

"Šta ti misliš o ovoj zbrci, Dejvid?", pitao sam sekretara Liptona koji je danima vredno radio na finalizaciji opšteg sporazuma. Lipton je zastao i par sekundi stajao gledajući me praznim pogledom, ljut i frustriran.

"Što sam čak ovamo došao, radi ovoga? To je gomila magaraca. Vidimo se, Kris", rekao je i otišao nazad u Vašington iznoseći sam svoje kofere iz hotela „Houp“.

Vujović je bio zabezeknut nakon što je sekretar Lipton otišao ljut kao lav u kavezu.

"Kris, šta se dogodilo, šta mislite?" pitao je Vujović.

"NIŠTA se nije dogodilo, Nebojša. Holbruk je upao u zamku Ričarda Perla. Holbruk je sazvao sve iz američkog tima rano jutros da im prenese ono što je Si-En- En javio kao činjenicu. Rekao je ljudima da je Mirovna konferencija završena jer su bosanski muslimani odbacili jučerašnji dogovor.

Kažem Vam, Nebojša. Holbruk je van igre otkako je Kristofer došao ovamo iz Japana. Što se tiče Holbruka i lidera bosanskih muslimana, ova konferencija je završena. Ali kao što je veliki filozof bejzbola, Jogi Bera, rekao na temu bejzbola - nije gotovo dok se ne završi! I ja vama kažem, Nebojša, ova mirovna konferencija nije završena. I neće biti završena dok mirovni sporazum ne potpišu Milošević, Tuđman i Izetbegović. I to je to, što bi rekao predsednik Milošević".

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

TRI POLjUPCA NA SRPSKI NAČIN

OTIŠAO sam u 10.10 pravo kod ministra Milutinovića. Ministar je bio sam. "Pa šta se, pobogu, događa, Milane? Da li se predsednik Milošević video sa Tuđmanom?" pitao sam.

"Jeste, Kris. Dogovorili su se da potpišu jučerašnji sporazum. Posle tog dogovora, predsednik Milošević je pozvao Kristofera da mu kaže da će on i Tuđman potpisati sporazum, sa ili bez Izetbegovića. Kristofer je tražio da to čuje od obojice zajedno. Sada su na sastanku, sekretar Kristofer sa predsednikom Miloševićem i predsednikom Tuđmanom, u troje. Verujem da će posle toga Kristofer otići da to prenese Izetbegoviću. Možda je to to, Kris", rekao je ministar Milutinović.

... Kada sam krenuo iz apartmana ministra Milutinovića ušao je predsednik Bulatović.

"Ovo je ludilo, Kris. Amerikanci moraju ovog puta da budu čvrsti i odlučni", rekao je predsednik Bulatović. Pre nego što sam stigao da odgovorim na komentar predsednika Bulatovića, u apartman ministra Milutinovića ušao je predsednik Milošević. Pogled na njegovom licu bio je strog i dalek. Svi su stali mirno. Niko ništa nije rekao skoro ceo minut.

IZNENADA, predsednik Milošević se okrenuo prema meni, prišao, pogledao me pravo u oči i rekao: "Ne znam kako da reagujem na ovo, Kris. Ne razumem ih. Kristofer mora da se odluči između mira i ludačkog ponašanja." Jednako naglo, predsednik Milošević se okrenuo i stao da korača po sobi tamo-amo. "Ja sam učinio sve što sam mogao za mir, Kris. Sarađivao sam sa Kristoferom i sa američkim timom ovde, stavku po stavku. Red po red. Ispoštovao sam svaku odluku koju sam doneo i svaki stav sa kojim sam se saglasio", rekao je predsednik Milošević. Stoni sat pokazivao je 10.35 ujutru. Odlučio sam da pozovem Ralfa Beglajtera, Si-En-Enovog spoljnog izveštača. Jedini njegov broj koji sam imao bio je broj redakcije u Vašingtonu.

"Gospodin Beglajter nije tu. Mogu li da preuzmem poruku za njega?" pitao je glas sa druge strane linije.

Parafiranje Mirovnog sporazuma u Dejtonu / Foto Profimedia

"Da, molim vas, recite mu da pozove Krisa Spiroua. Molim vas, neka me odmah pozove. Imam za njega važnu vest", rekao sam. Uskoro je zazvonio mobilni telefon. "Ralf Beglajter ovde. Šta ima, Kris?", pitao je.

"Ralf, jesi li spreman?", pitao sam.

"Pričaj", rekao je.

"PREDSEDNIK Milošević i predsednik Tuđman su odlučili da potpišu mirovni sporazum koji su juče postigli sa sekretarom Kristoferom, sa predsednikom Izetbegovićem, liderom bosanskih muslimana, ili bez njega", rekao sam Beglajteru.

"Šta?", pitao je.

"Da, Ralf. Milošević i Tuđman će potpisati mirovni sporazum. A zajedno su o toj odluci obavestili lično sekretara Kristofera. Rekli su mu da će potpisati i bez Izetbegovića, ako moraju", rekao sam Beglajteru.

"Mogu li ja to da objavim, Kris?", pitao je Beglajter.

"Možeš, Ralf. Sve što sam ti rekao su činjenice...

"Hvala, Kris", rekao je Beglajter.

U 10.48 na televizijskom ekranu pojavio se Si-En-Enov bilten. Bio je to Ralf Beglajter "uživo". Beglajter je rekao da su "dobro obavešteni izvori sa dejtonskih mirovnih pregovora obavestili Si-En-En da će predsednici Milošević i Tuđman potpisati juče postignuti mirovni sporazum, sa ili bez bosanskih muslimana". Beglajter je takođe javio da je "izvor rekao za Si-En-En da je sekretar Kristofer trenutno na sastanku sa liderima bosanskih muslimana kako bi im preneo odluku Miloševića i Tuđmana".

...BILO je oko 11.10 u utorak, 21. novembra 1995. izveštači Si-En-En-a Stiv Herst i Ralf Beglajter pojavili su se na ekranu, uživo i u živim bojama. Herst je izgovorio nešto u stilu: "U Dejtonu je postignut sporazum. Predsednik Klinton će kasnije izdati zvanično saopštenje iz Rouz Gardena". Obukao sam sako i stavio kravatu, i izašao iz apartmana. Ugledao sam Nebojšu Vujovića. Trčao je prema meni. Zgrabio me je oko pasa i podigao me čitav metar u visinu. "Jeste li čuli vesti, Kris? Imamo mir! Imamo mir! Imamo mir!", vikao je Vujović! Za manje od dva minuta bio sam u apartmanu predsednika Miloševića.

"Zdravo, Kris, dobri moj druže. Znaš da imamo sporazum. Mir je prevagnuo", rekao mi je predsednik Milošević blago i sa velikim osmehom. Danima se nije nasmešio. Zagrlili smo se i poljubili tri puta po srpski.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŠOKANTNE PROMENE: Zaboravite tenis kakav ste znali, biće dibidus drugačiji! Evo kako će se ubuduće odvijati