ONI DOLAZE: Zlatna budućnost je osigurana

Stefan RAJIĆ

09. 06. 2022. u 11:07

TEKVONDO je zakoračio na sportsku scenu "velikim praskom" 2012. godine. Milica Mandić je na Olimpijskim igrama u Londonu ne samo donela prvu zlatnu medalju Srbiji u ovom sportu, nego je ispirisala neke nove klince da u budućnosti ponove njene uspehe.

ОНИ ДОЛАЗЕ: Златна будућност је осигурана

Foto: Privatna arhiva

Pre nešto više od dve nedelje na Evropskom prvenstvu u Mančesteru, njenim putem krenuli su dvoje 19-godišnjih takmičara iz kluba Azija, Stefan Takov (u kategoriji do 74 kilograma) sa prvom zlatnom medaljom u istoriji muškog tekvonda, i Aleksandra Perišić (u kategoriji do 67 kilograma) sa bronzanim odličjem oko vrata. Oni su dokaz da ne moramo previše da brinemo i da će se kontinuitet uspeha u ovom sportu nastaviti.

Oboje sa velikom radošću gledaju na EP, a Stefan se potajno nadao da bi sa takmičenja mogao da se vrati sa odličjem.

- Uvek su velika očekivanja, nadao sam se i trenirao, spremao, stremio sam ka medalji na EP. Zlato baš i nisam očekivao, iako sam išao ka tom cilju. Znao sam da na putu ka medalji moram da savladam neke veoma dobre takmičare, da se neću "prošetati" do odličja na ovako jakom prvenstvu, tako da sa te strane nisam imao pritisak. Bio sam u dobroj formi. Na treningu imam osećaj da mogu da pružim još više i bolje, ali kad dođe takmičenje, jednostavno, kažem sebi da je to to i pružam maksimum.

U POČETKU SVE JE BILA IGRA

Ljubav prema tekvondu javila se u najranijem dobu.

- Sa pet godina počeo da treniram u vrtiću "Pčelica" u Novom Beogradu. Kao mali nisam ni shvatao šta je tekvondo, za mene je to još bila igra, vremenom sam se više upoznavao sa ovim sportom. Imao sam, naravno, i nekoliko kriza, da li ću ostati u tekvondu, ali zahvaljujući, pre svega, treneru Veljku Savičiću i mojim roditeljima, uspeo sam sve da prebrodim. Kada sam uzeo prvi put zlatnu medalju 2015. na Prvenstvu Balkana, probudila mi se još veća želja za putovanjima na takmičenjima, borbom za odličja. I to je bila prekretnica. Do tada nisam zamišljao da bavljenje tekvodom može da bude ozbiljno koliko je danas, zapravo. Naravno, nije došlo preko noći, ali se vremenom sve to objednilo - ističe Takov.

Aleksandra je počela godinu ranije od Stefana.

- Počela sam da treniram sa četiri godine, zahvaljujući starijoj sestri Tamari Nešić, tekvondo je za lju bio i ostao ljubav. Ona me je sve vreme gurala, kao i roditelji, ali me je ona razumela sa sportskog aspekta. Posle operacije kolena 2019. shvatila sam da volim ovaj sport i da bez njega ne mogu, da je to nešto što me ispunjava i čini srećnom. Jedva sam čekala da se zalečim i nadam se da ću u narednih deset godina kao profesionalni sportista ostati u tekvondu.

Aleksandra još nije stigla "obradi" šampionat.

- Još mi je sve neverovatno, i dalje nisam svesna, ali u podsvesti znam da imam bronzu. Još ne stižem da sredim utiske o EP, jer se takmičenja nižu.

Takov je u Mančesteru do zlata morao da savlada prvog nosioca u četvrtfinalu, a u finalu drugog "kosturaša".

Foto: Privatna arhiva

 

- Znao sam da mi put neće biti lak, da ću u četvrtfinalu imati borbu sa Špancem Danijelom Barerom Kasadom, koji me je dva puta pobeđivao, da ću morati preko njega da dođem do odličja. Polufinale protiv Turčina, kojeg sam dva puta pobeđivao, bilo je najtesnije i najneizvesnije. A u finalu protiv Nedžada Husića iz BiH, sa kojim sam se sastao četvrti put, pobedu sam odneo na "zlatan bod".

Perišićeva je do bronze došla pobedivši u četvrtfinalu olimpijsku šampionku, Hrvaticu Mateu Jelić, takođe prvu nositeljku.

- Žreb sam videla dan ranije, ali s obzirom na moj rang, znala sam da će mi Matea biti moguća protivnica, ukoliko se nešto neočekivano ne desi. Bila sam spremna i psihički i fizički. Uostalom, kao i za ostale borbe, jer u mojoj kategoriji svako svakoga može da pobedi. Verovala sam u sebe i znala sam na šta ciljam. Ostaje mi žal zbog polufinala, osećam da mi je oduzeto finale, jer sam protivnicu udarila u glavu, ali nismo bili u mogućnosti da tražimo proveru.

CILj JE PARIZ 2024.

ALEKSANDRA i Stefan žele da se kroz dve godine nađu na OI u prestonici Francuske.

- Cilj svakog sportiste su OI. Otići tamo će je samo po sebi doživljaj. To sam sebi postavio kao najvažniji cilj u budućnosti - kaže Takov.

Aleksandra, deli isto mišljenje:

- Naravno, želim da jednog dana odem na OI, tome se nadam, svakako.

Naredni ciljevi su već postavljeni, uz Svetsko prvenstvo u Meksiku, Stefan želi da dođe do najsjajnijeg odličja i na EP do 21 godine.

- U septembru i oktobru imamo važne gran-pri turnire na kojima skupljamo bodove za OI. Tu su i Mediteranske igre u Alžiru, početkom oktobra imam prvenstvo do 21 godine, koje će mi biti poslednje u toj kategoriji, i tu želim da se okitim zlatom, jer imam bronzu iz prošle godine, kada mi je finale izmaklo na "zlatan bod". Sada vidim šansu da dođem do zlata. Tu je, takođe, i SP u Meksiku, u novembru.

Foto: Privatna arhiva

 

Sličano razmišlja i Aleksandra.

- Glavni cilj do kraja godine je SP. Trebalo bi da učestvuju svi najbolji, nadam se da će šampionat da se održi pred publikom. Imamo dovoljno vremena, bićemo maksimalno spremni za sva takmičenja.

MILICA JE NAŠ IDOL

BILI su vrlo mladi kada se Milica Mandić na OI u Londonu 2012. okitila zlatnom medaljom.

- Naravno, Milica Mandić mi je idol. Ona mi je najveći uzor i kao sportista i kao osoba, njen put ka osvajanju medalja, treninga i života. Uvek je tu da pomogne i posavetuje. I kao navijač je jedna od najglasnijih. Iz nje izbija pozitivna energija i velika čast je što sam bio pored nje - kaže Stefan.

Pored Mandićeve, Aleksandri je starija sestra Tamara životni uzor.

- Milica mi je idol što se tiče sporta, upravo sam od nje dobila mnogo korisnih saveta. A sestra Tamara mi je uzor što se tiče života. Nismo uvek imale najbolje uslove, ali uvek se držimo zajedno i podržavamo, uvek smo tu jedna za drugu.

Foto: Privatna arhiva

 

PROBLEM SA VIZAMA

KOMPLIKACIJE sa izdavanjem britanskih viza nije ih sputalo na putu ka uspehu.

- Znao sam da ću se takmičiti poslednji dan i da imam najviše vremena da dobijem vizu. Nisam se mnogo potresao, uvek sam govorio sebi: "Ma, stići će, biće sve u redu" - ističe Takov.

Ni Aleksandra se nije mnogo sekirala:

- Nisam sebi stvarala pritisak, moje je bilo samo da treniram i da dam sve od sebe, to je nešto na šta nisam mogla da utičem. Prosto, Bog sve gleda.

PRVA MEDALjA U MUŠKOM TEKVONDU

STEFAN priznaje da nije bio svestan da Srbija u muškoj konkurenciji nije imala zlatnu medalju, sve dok on nije ispisao istoriju:

- Taj podatak nisam znao do samog osvajanja medalje, i zbog toga mi je veoma drago, ponosan sam na to.

SVE JE LEPŠE UZ PUBLIKU

ALEKSANDRI je drago što je konačno mogla da čuje huk sa tribina:

- Atmosfera je bila odlična. Prvi put posle dve godine, bila je tu i publika, neko me bodri sa tribina, čuje se navijanje, radost. To je nešto najbolje što čovek može da oseti dok se bori.

AZIJA JE RASADNIK TALENATA

U PROTEKLIH 26 godina na tekvondo nebu Srbije Azija se profilisala kao jedan od najuspešnih klubova kod nas i u Evropi. Predrag Kovačić je osnivač, ujedno i trener, dugo godina je bio selektor SCG, a kasnije i Srbije.

- Postojimo od 1996. a sa ove dve medalje smo došli do brojke od 30 evropskih odličja, što je izuzetan uspeh za bilo koji klub na Starom kontinentu. Uvek imamo jake ekipu na svim takimčenjima, veliki broj reprezentativaca, između 10-15, u svim uzrastnim kategorijama. Sad smo imali četvoro među seniorima, momke i devojke sa 18, 19 godina, a osvojili su dve medalje i peto mesto.

Zato niko nije bio iznenađen osvajanjem medalja na EP u Mančesteru, jer su ih Aleksandra i Stefan navikli na uspehe još od juniorskih turnira, ali i Novak Stanić, koji je godinu dana mlađi, ali, nažalost, sada nije došao do medalje.

- Verovali smo više čak i od same Aleksandre da može da napravi sjajan rezultat, kao i Stefan. Na trenizima smo videli koliko su dobro spremni. Naša očekivali su bila velika, jer je to jedna od najtalentovanijih juniorskih generacija u Evropi. Naš klub je na prvenstvima bio bolje rangiran čak i od reprezentacija. Gotovo sa svih nadmetanja smo se vraćali sa medaljama. Aleksandra, Stefan i Novak su definitivno budućnost srpskog tekvonda - zaključio je Kovačić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

ŠTA KAŽU PROGNOZE? Evo koliko će Srbija osvojiti medalja na Olimpijskim igrama