POKOJNOG Džeja Ramadanovskog žale na raznim meridijanima, ali, dileme nema, najviše na njegovom Dorćolu. Tamo gde, kad se od centra Beograda spustiš Francuskom, ili pak, pored Kalemegdana niz Tadeuša Košćuška, kao da počinje neki drugi svet, koji ima svoja posebna pravila, svoje legende i svoju boemštinu koju ljubomorno čuva. Baš to je bio Džej - iskonski dorćolski boem koji se družio sa svim felama ljudi, a fudbal je posebno voleo.

Komentari (0)