VRAGOLASTI ŽIVOTNI PUT: Reditelj Nikola Lorencin, dobitnik nagrade za životno delo 69. Martovskog festivala

A. POPADIĆ

02. 04. 2022. u 09:24

VELIKI filmski autor Nikola Lorencin (1940) dobitnik je nagrade za životno delo 69. Martovskog festivala, koja mu je uručena pre nekoliko dana na ceremoniji otvaranja festivala. Ovaj vrsni dokumentarista, filmski i TV reditelj, pedagog i kritičar, u intervjuu za "Novosti" kaže da "malo podozreva oko te nagrade".

ВРАГОЛАСТИ ЖИВОТНИ ПУТ: Редитељ Никола Лоренцин,  добитник награде за животно дело 69. Мартовског фестивала

Nikola Lorencin, Foto M. Anđela

- Sa njom daješ dušu u ruke čarobnjaku, opraštaš se od sebe, nemaš više mnogo vremena da mudruješ. To nije uticajna nagrada, ne preporučuje se mladima, daje se u onom dobu kad se stišava život.

Ova nagrada je ipak kruna prijateljstva i saradnje između Lorencina i našeg najstarijeg filmskog festivala (čije se aktuelno izdanje zatvara večeras).

- Početak moje veze sa Martovskim festivalom je kad sam bio gledalac specijalnog programa kratkog filma u Puli, u Areni, koji se nakon šest godina preselio u Beograd i prerastao u samostalni festival. Te 1954. preskakali smo zidine da bismo gledali filmove, a pre igranog pustili bi dva, tri kratkometražna dokumentarna, igrana ili animirana filma. Posle toga sam, kao student književnosti, ulazio na festivalske projekcije i gledao kako drugi radi, potom sam i sam učestvovao sa svojim filmovima, dobijao nagrade, a kasnije bio umetnički direktor i član saveta festivala - priseća se Lorencin.

Iza njega je veliki dokumentaristički i televizijski opus, a za svoje filmove nagrađivan je na mnogim domaćim i međunarodnim festivalima. Njegova dela videla je publika na festivalima u Amsterdamu, Krakovu, Kalamati, Moskvi, Parizu...

- Bio je to jedan vragolasti put kroz život, odnosno, kroz dokumentarni film. Ja dokumentarac razumem kao moje rvanje sa nekim povodima koji dolaze iz neposrednog života, koji me lično dotiču. Svako može da nađe svoj povod da radi dokumentarni film.

Sa snimanja "Drava se ne predaje", Foto M. Milić

Međutim, nikad nisam želeo da to što radim bude neka gola refleksija života, objektivnog pred kamerom, da sledim ono što kamera gleda. Naprotiv, to je uvek bio samo početak, zalog onome kako bih voleo da oblikujem film. Ne smemo da se varamo da je dokumentarac sušta slika stvarnosti, preslikana istina. Put do gotovog dela je zapravo put kroz um i dušu autora - objašnjava Lorencin.

Češka škola, predvođena Milošem Formanom, Verom Hitilovom, Janom Nemecem, priznaje nam, "ponela ga je ka filmu". Slaže se da se u dokumentarnom filmu mnogo bolje vidi majstorstvo reditelja, za razliku od savremenog igranog filma gde se ono može maskirati raznim sredstvima.

- Dokumentarni film definisao bih kao film u čednom, devičanskom obliku koji još nije otrpeo prisilu silnih mogućnosti filmskih izraza, a što koristi igrani film.

Dokumentarac se vrlo često namerno lišava tog obilja, te krasote ukrasa u izrazu da bi bio bliži i neposredniji uz život. Dokumentarni film ipak nije lišen nekih drugih mogućnosti - da afirmiše, da podstiče, ali i da propagira.

Našem sagovorniku ne sviđa se uvreženo verovanje da je dokumentarac "sala za čekanje do igranog filma".

- To nikad nisu radili oni veliki, pravi dokumentaristi kod nas, a ni u svetu - izričit je Lorencin.

Njegov poslednji film "Drava se ne predaje" (čija se premijera tek očekuje) je, priznaje, i jedan od njegovih najambicioznijih projekata.

- To je ratna drama o monitoru "Drava" i njegovoj posadi, predvođenoj kapetanom Aleksandrom Berićem, koja je 6. aprila 1941. hrabro i do zadnjeg uzdaha branila zemlju sa reke. "Drava" je bio veliki, riskantan zahvat. U tom filmu se mešaju rodovi, igrani, dokumentarni, animirani, epoha je u pitanju, borba na vodi, trebalo je sve to snimiti.

Iskreno, nisam znao šta me čeka. Počeli smo kao dokumentarac, a onda se proširilo i uvećalo. Snimanje i montaža su gotovi, ostalo je da Rambo Amadeus završi muziku i da se uradi animacija, pa da film zaživi - objašnjava Lorencin.

REGIONALNI UMETNICI

LORENCIN kaže da se u vreme kada je bio u rukovodstvu festivala, zajedno sa svojim kolegama, zalagao da Martovski festival ne bude usko nacionalni, već da bude otvoren za autore iz regiona i Evrope.

- Zato sam, primajući nagradu za životno delo, kazao da to priznanje ne treba da dobijaju samo autori iz Srbije, jer je mnogo onih iz bivših republika, a sada država, koji su svojim umećem, veštinom i darovitošću i te kako zadužili festival, poput Lordana Zafranovića, Karpa Godine i drugih.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZBOG OVOGA JE ĐOKOVIĆ OTPUSTIO IVANIŠEVIĆA? Da li je ovo kap koja je prelila čašu... (VIDEO)