PESNICI USKRAĆENIH ŽIVOTA: Neobična antologija "Kad mlidijah", koju je priredio Petar Žebeljan

Dragan Bogutović

11. 01. 2022. u 10:33

ANTOLOGIJU od 57 pesnika sa isto toliko pesama sačinio je Petar Žebeljan (1939), istaknuti pesnik i pripovedač, nazvavši je prema čuvenim Brankovim stihovima "Kad mlidijah".

ПЕСНИЦИ УСКРАЋЕНИХ ЖИВОТА: Необична антологија Кад млидијах, коју је приредио Петар Жебељан

Foto Privatna arhiva

U knjizi, u izdanju UKS, su poznati, ali mnogo više zaboravljeni autori, od 18. veka do danas, koji nisu doživeli ni 40 godina života. Ima i onih koji nisu poživeli ni 30, pa ni 20 godina.

Uz stihove, priređivač je dao i vrlo kratke i efektne biografije, a, za "Novosti", kaže:

- Mnogo je pesnika o kojima ima malo podataka, jer im je kratak život uskratio mogućnost da ostave vidniji trag i delo trajnije umetničke vrednosti. Neki su se utopili u moru, na jezeru ili reci, neke su razbojnici lišili života, nekim je život prekratila bolest, najčešće tuberkuloza, a neki su sami sebe kaznili. Na sreću ima i onih koji su za malo godina ostavili obimno i grandiozno delo, koje nije prekriveno prašinom zaborava. Među njima su Njegoš, Branko Radičević, Milutin Bojić, Dušan Vasiljev, Branko Miljković...

Foto Privatna arhiva

Antologiju otvara pesma Aleksija Vezilića (1753-1792), koji je pisao rodoljubive stihove o srpskim manastirima, svetiteljima i junacima. Njegova zbirka "Kratkoje napisanije o spokojnoj žizni", objavljena 1788. prva je knjiga autorske lirike u srpskoj književnosti. Pisana je u duhu klasicizma, antičkim metrima.

Rođen u Lici, školovan u Dalmaciji i Italiji, Jovan Došenović (1781-1813), prvi je u srpskoj književnosti pisao sonete, a jedan je posvetio Jovanu Rajiću. Smatra se da je autor prve studije o poeziji, objavljene 1809. pod naslovom "Predislovje Liričerskije pjenija".

Njegov nešto mlađi sabrat po peru, Jeftimije Popović (1797-1833), učeteljevao je po srpskim selima i u Trstu, a potom otišao u Crnu Goru da organizuje školstvo. Život mu je mučki prekinut tokom odlaska u poverljivu misiju u Srbiji. Na putu preko Sandžaka, dvojica njegovih pratilaca, Bošnjak i Srbin, ubili su ga misleći da kod sebe ima dosta novca. Našli su vrlo skromnu sumu, a njihov zločin izašao je na videlu.

Samo 21 godinu imao je Stefan Stefanović (1807-1828), kada mu je život oduzela tuberkuloza. Ipak, uz pesme uspeo je da tokom studija filozofije i prava u Budimpešti, da napiše prvu srpsku romantičarsku tragediju "Smert Uroša Petago, poslednjeg cara serbskago". U toj drami, koju su sa velikim usplehom izvodili novosadski amateri, igrao je Kraljevića Marka. Još manje je poživeo Pavle Popović Šapčanin (1827-

-1847), stariji brat znatno poznatijeg Milorada Popovića Šapčanina. Pisao je još kao gimnazijalac, sa svojim drugom Svetozarom Miletićem, pokrenuo je "Slavjanku", gde je objavio 11 pesama. Teško bolestan od tuberkuloze, uzalud je uz podršku Branka Radičevića, tražio pomoć od kneza Mihaila Obrenovića, a nekrolog mu je napisao pesnik Jovan Ilić. Njegov gotovo vršnjak Vladimir Nikolić (1829-1886), pravnik po struci, objavio je zbirku "Bršljani" (1863) u kojoj je i pesma "Na te mislim kada zora sviće" koja je izuzetno uspešno komponovana i živi i danas.

Branko Miljković, Gavrilo Princip, Milena Pavlović Barili, Foto Promo

U narodu je ostalo i nekoliko komponovanih pesama potpuno zaboravljene Drage Dejanović Dimitrijević (1840-1871) koja je jedno vreme bila glumica Srpskog narodnog pozorišta, ali je teatar napustila zbog narušenog zdravlja. Bila je istaknuta aktivistkinja pokreta Ujedinjena omladina srpska i prva srpska feministkinja. Iz zbirke "Spisi", objavljene 1869. nekoliko pesama je komponovano, a u antologiji je najpoznatija od njih "Jedno momče crna oka". Pomenutom omladinskom pokretu pripadao je i Damjan Pavlović (1840-1866), koji je radio kao inženjer u Beogradu. Uz Lazu Kostića važio je za najznačajnijeg predstavnika omladinske poezije druge polovine 19. veka i ko zna kakve bi pesničke visine dosegao da zbog nesrećne ljubavi nije digao ruku na sebe.

Jedan od najobrazovanijih ljudi svog vremena Miloš Perović (1874-1918) doktorirao je u Lajpcigu sa tezom o Dositeju kao pedagogu, držao profesuru u Užicu, Čačku, Skoplju i Solunu, a umro od rana zadobijenih u Velikom ratu. Stigao je da objavi dve knjige pesama, jednu tragediju i dve komedije.

Godinu dana posle smrti darovite Stanislave Koče (1880-1905) izašla je njena zbirka "Posmrtne pesme". Duboko nesrećna, pesnikinja je izvršila samoubistvo u 25. godini. Njen gotovo vršnjak Jakov Šantić (1882-1905) minuo je svetom iste godine. Najmlađi brat slavnog Alekse Šantića ostao je upamćen kao mladić nemirnog duha, sklon sanjarenju.

Napustio je gimnaziju i priključio se jednom putujućem mostarskom pozorištu, sa kojim je išao po Srbiji, ne vodeći mnogo računa o već narušenom zdravlju. U Ženevi je drugovao sa Jovanom Dučićem, lečio se u sanatorijumu, umro u Malom Lošinju i za života objavio više od sto pesama.

Tri knjige pesama stigao je da napiše Ambro Marošević (1949-1977) koji je pripadao poslednjim beogradskim književnim boemima. Otac mu je bio Hrvat, majka Srpkinja, a iz Slavonije došao je u Beograd na studije filozofije. Život je okončao tako što se bacio pod automobil koji je jurio ulicom o čemu su svedočanstvpo ostavili njegovi drugovi Predrag Bogdanović Ci i Milosav Knežević Knez. Od života, odnosno od kako je govorio "previše razumne stvarnosti" odustao je i Milivoj Dražetin (1952-1980) i to samo sa 18 godina. Iza njega je ostala fascikla pesama i tekstova, a Pero i Miloš Zubac, otac i sin, izabrali su one najvrednije pa su tako stigle pred čitaoce. Nije preterano reći da je Dražetinova lirika bila i ostala među najuzbudljivijem poetskim ostvarenjima u književnosti njegovog doba, ističe Žebeljan.

Pesnik i student filmske režije Milan Miladinović (1976-2002) bio je žrtva tragičnog sticaja okolnosti. Radio je jednoj menjačnici kada je upala pljačkaška banda i jedan od napadača hicem iz automatske puške pogodio ga pravo u srce.

U knjizi su zastupljeni i Gavrilo Princip (1894-1918), koji je svoju bezimenu pesmu, kako je neko zapisao, noktima ugrebao na zidu tamnice u kojoj je bio zatočen, Kosta Abrašević (1879-1898), prvi srpski revolucionarni pesnik, Dušan Srezojević (1886-1916) čija se "Bezimena pesma" nalazi u skoro svim antologijama moderne srpske poezije. Umro je u duševnoj bolnici.

Poete rokeri

Među odabranim pesnicima su i poznati slikari Leonid Šejka (1932-1970) i Milena Pavlović Barili (1909-1945) koja važi za prvu srpsku nadrealističku pesnikinju. Sa samo sedam godina pisala je stihove i ostavila 60 pesama na četiri jezika. Svoje mesto našli su i muzičari Slaviša Nikolin Živković (1953-1999), roker, klošar, učitelj zen budizma, radnik treće smene, Milan Mladenović (1958-1994), prvi naš rok muzičar i Nenad Radulović (1959-1990), zvani Neša Leptir, kompozitor i pevač grupe "Poslednja igra leptira".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

A SRBIJA?! Pitali Ruse Za koga ćete da navijate na EURO 2024? - ovako su odgovorili