ISTORIJSKI DODATAK - GENIJALNI VOĐA JE BIO I VARALICA: Svedočenja o ratnim greškama Josipa Broza koja su preživela "vunena vremena"

Dragan Radević

19. 01. 2022. u 17:14

TITO je u ratu imao i trenutke velike depresije i demoralisanosti. Na Zlatiboru, Neretvi, Sutjesci, u Drvaru... Ovim rečima je Aleksandar Ranković opisao svog vrhovnog komadanta. Ostavio je i svedočenja o njegovim pogrešnim taktičkim odlukama koje će docnije biti proglašavane za genijalne poteze jednog vojskovođe.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - ГЕНИЈАЛНИ ВОЂА ЈЕ БИО И ВАРАЛИЦА: Сведочења о ратним грешкама Јосипа Броза која су преживела вунена времена

Vrhovni štab u Drvaru / Arhiva "Novosti", "Borbe", Muzej Jugoslavije

Odbrana Kadinjače je bila prva Titova pogrešna odluka. Bez ikakvih obaveštenja i pravih razloga, osim da se pred Hadsonom, engleskim oficirom, istakne kao vojskovođa, poslao je Radnički bataljon, da svi izginu. Učinio je to onda kada je sudbina Užica bila odlučena. Nemačka ofanziva nije mogla da se zaustavi. Evakuacija je već počela.

Ranković je već poslao Moravički bataljon na čuke oko Užica, da štite izvlačenje iz grada. Odbrana Kadinjače je bila besmislena. Ali danas Kadinjača ima svoju poemu - postala je partizanski mit.

Druga velika Titova obmana, takođe po svedočenju Aleksandra Rankovića, na kojoj je temeljio svoju komandantsku veličinu, bila je "varka" sa rušenjem mosta na Neretvi 1943. godine.

"Taj most nije srušen da bi se zavarali Nemci, ustaše i četnici i sakrio pravac povlačenja partizanske glavnine. On je srušen zbog Titove panike i pogrešnog obaveštenja Vlade Šegrta da nas goni 20.000 četnika. Kad je dobio to obaveštenje, Tito je naredio da se most digne u vazduh. Odmah se pokazalo da je to krupna greška. Preko tog srušenog mosta jedva je prešla glavnina naše vojske..." Posle rata, to rušenje pripisano je "Titovoj taktičkoj genijalnosti".

Tako je Tito 1973. u jubilarnom govoru na obali Neretve, rekao kako je rušenjem mosta podvalio Nemcima i četnicima. Genijalni vođa izgleda je bio i genijalna varalica. Posle Neretve nastupila je Sutjeska, glavna pozornica jugoslovenske ratne drame, kroz sudbinu ranjenika i Treće divizije videli smo njen ishod...

KRAJEM MAJA 1944. Nemci vrše desant na Drvar sa namerom da zarobe Tita i Vrhovni štab. Međutim, Britanci ga i ovom prilikom spasavaju. Samo zahvaljujući brzom reagovanju i spretnošću pukovnika Vilijema Strita, glavnog štabskog oficira Britanske vojne misije, Broz je izbegao zarobljavanje. U britanskim dokumentima, između ostalog, piše:

Tito i Ranković u Glamoču, avgusta 1942. godine

"Tito je sa ljubavnicom (Davorjankom Paunović i psom prebačen u britansku bazu Brindizi u Italiji". Zatim se odatle pod zaštitom Britanaca prebacio na ostrvo Vis.

"Početkom juna, sa jednog aerodroma u bosanskim planinama, kod Kupresa, Nacionalni komitet i jedan deo Vrhovnog štaba sa Titom, piše Dedijer, odleteli su u "Dakoti", kojom je upravljao sovjetski pilot Šornikov, za Bari, odakle se Tito posle nekoliko dana prebacio engleskim razaračem na ostrvo Vis."

Tito je, po svedočenju generala Petra Popivode, prilikom desanta na Drvar, hteo da se preda Nemcima, ali ga je general Sreten Žujović, otkočenim revolverom primorao da napusti pećinu u Drvaru u kojoj se bio smestio Vrhovni štab. Detalje o tome ostavio je i Aleksandar Ranković, koji je u zoru 25. maja 1944. bio u Pećini u Drvaru, pored Tita, i kad je ugledao nemačke padobrance istrčao napolju kako bi pozvao u pomoć Prateći bataljon Vrhovnog štaba, koji se nalazio u varoši.

"Kada sam stigao dole", kaže Ranković, dolazi Žujović i kaže Arsi Jovanoviću: "Idi gore i nateraj Tita da krene. Odmah da izađe iz Pećine." Arso odgovara: "On mene neće da posluša." Onda ja naredim Žujoviću da on ode u pećinu i natera Tita da izađe napolje. Pošto je Tito oduvek sumnjao na Žujovića kao rivala i frakcionaša, napišem cedulju i dam Žujoviću da odnese Titu. "Sad je momenat da izađeš odmah. Sve je obezbeđeno..."

Kardelj, Hebrang, Žujović i Tito / Arhiva "Novosti", "Borbe" i Muzej Jugoslavije

Žujović je otišao i sa mašingeverom utrčao u pećinu podviknuvši: "Izađi stara kukavico. Oćeš da se predaš Nemcima i kao komandant spasiš glavu, a upropastiš i izdaš našu borbu!" Tito zatim oblači maršalsku uniformu i uz Davorjankinu kuknjavu i vrisku čeka Nemce da se preda. Žujović ga je uz pretnju pištoljem naterao da izađe..." (Arhiv CKKPJ) Slavka Ranković, očevidac ovih dešavanja, koja je tada bila u Vrhovnom štabu seća se:

"Kada su se Tito i Kardelj uspuzali na vrh pećine čekao ih je Leka Ranković kojemu je Broz prišao sa suzama u očima zagrlivši ga, pitajući šta je bilo sa Sovjetskom vojnom misijom"... ("Moj život sa Lekom" ) Slobodan Penezić Krcun, u pismu supruzi Zini od 5. 7. 1944. između ostalog, piše: "Tito se u jednom trenutku pomirio sa sudbinom i bio je spreman da se preda. Prisebnošću Rankovića i Žujovića odustao je od te namere."

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Likvidacija komandanata koji su hteli da napadnu Jasenovac

GOTOVO svi planeri partizanskog napada na ustaško stratište Logor Jasenovac su vremenom počeli nestajati. Prvi se na tapetu za likvidaciju našao Nikola Demonja, slavni partizanski komandant Slavonije i Baranje. O njegovom smišljenom ubistvu ostavio je svedočenje prvoborac Milan Kević, najmlađi oficir NOB, čijih je 80 rođaka Kevića pobijeno u ratu, većina u Jasenovcu:

"Bio sam 1944. kurir u Šestom korpusu. Poštu sam nosio Ivi Marinkoviću , glavnom planeru napada na Jasenovac. Jednoga dana mu je drugi kurir donio paket, navodno od majke, u kome je bila eksplozivna naprava. Kada ga je otvorio odjeknula je strašna eksplozija koja ga je na mjestu ubila."

"Nekoliko dana kasnije", sećao se Kević, ubijena su kod Pakraca, "Čeda' i 'Vingert", dvojica naših obaveštajaca iz Jasenovca, kako ne bi progovorili. Komandant Demonja je najpre teško ranjen u napadu na Slavonsku Požegu, granata mu je raznijela desnu ruku. Sa sigurnošću tvrdim da je u rovu naš major Gubec bacio bombu na Nikolu. Kada su ga donijeli ranjenog u bolnicu, iskrvavio je, jer navodno nijesu imali odgovarajuću krvnu grupu. Gurnut je smišljeno u sigurnu smrt! Majora Gubeca su kasnije, da ne bi progovorio, ubili u Komandi štaba u Pakracu.

"I Petra Drapšina su naši likvidirali, iako su proturili priču da je izvršio samoubistvo", tvrdio je prvoborac Kević! U tim obračunima je likvidiran i poznati krajiški doktor Mladen Stojanović, čije je ubistvo pripisano četnicima Uroša Drenovića i Rada Radića, sa čime oni nisu imali nikakve veze.

Državna komisija sudskih antropologa SFRJ, iz Sarajeva, Ljubljane i Novog Sada: Vida Brodar, Agon Pogačnik, Zdravko Marić i Srboljub Živanović (poznati stručnjaci iz Beograda i Zagreba odbili su valjda iz straha da u tome učestvuju), kada je septembra 1964. završila višemesečna istraživanja ustanovila je stravične činjenice:

Petar Drapšin, Milan Kević (najmlađi partizanski oficir) i Mladen Stojanović

"Kada smo završili prvu fazu ispitivanja masovnih grobnica na stratištima u Donjoj Gradini, sa druge strane Save od logora Jasenovac, uplašili smo se brojeva do kojih smo došli", svedočio je akadenik Srboljub Živanović, inače predsednik Međunarodne komisije za istinu o genocidu u Jasenovcu, sa sedištem u Londonu. On je već sledeće 1965. morao da emigrira u Afriku, pa odatle u Englesku.

"Na stratištima duž Save, nastavlja profesor Živanović, u masovnim grobnicama koje su se prostirale na dužini 12,5 kilometara i širine 4,5 kilometra, ustanovili smo, i to nedvosmisleno, da tu leži nekoliko stotina hiljada monstruozno ubijenih - 700.000 Srba; 23.000 Jevreja i 80.000 Roma! U grobnicama širokih šest, a dubokih osam metara, naslagani su jedno na drugo, po 27 osoba, starih i mladih. Oko 20 odsto njih je živo zakopano u te grobnice"... Krajem prošloga veka dr Živanović je kopiju o zločinima i broju umorenih u Jasenovcu predao Istorijskom arhivu Beograda. Vladimir Dedijer, revolucionar i Titov biograf, u pismu Slobodanu Miloševiću, povodom tribine o Jasenovcu 1989. između ostalog je istakao:

"...Kao istoričar moram da ocenim pored zasluga i Titove slabosti. Za politiku skrivanja istine o gubicima srpskog naroda u Drugom svetskom ratu, a posebno u Jasenovcu, ON nosi najveću odgovornost."

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NAGLE PROMENE OSIM BILJAKA POREMETILE I LJUDE: Od vremena sam i psihički uzdrmana i nije lepo uopšte...