Ivanjica: Obnova kamenih knjiga predaka
13. 04. 2013. u 19:00
Na inicijativu Turističke organizacije Ivanjica, opština je započela projekat restauracije i konzervacije krajputaša, kojih na ovom području ima više od 400
Na inicijativu Turističke organizacije Ivanjica, opština je započela projekat restauracije i konzervacije krajputaša, kojih na ovom području ima više od 400, a radovi su već započeti na Palibrčkom grobu gde ih ima oko dvadeset.
Prema rečima menadžera TO Miloja Ostojića, radove izvodi GP "RAS", a nadzor je poveren Zavodu za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva.
"Za lokaciju Palibrčki grob prvo smo se opredelili zato što je turistički najatraktivnija. U blizini je, prema predanju, sahranjen Boško Jugović, a i crkvica podignuta njemu u čast", kazao je Ostojić Tanjugu.
Za ovu svrhu, planom i programom ove godine je opredeljeno milion dinara, naglasio je on i izrazio očekivanje da će pomoći i resorno ministarstvo.
Posle ovog lokaliteta predviđena je obnova 12 krajputaša u Bratljevu i osam u Ostatiji.
Prema oceni Katarine Grujović Brković, stručnog saradnika Zavoda, krajputaši na Palibrčkom grobu su u dobrom stanju, imajući u vidu činjenicu da su stariji od sto godina, jer su isklesani od kvalitetnog kamena.
"Na njima su i tragovi boje očuvani, što omogućava i rekonstrukciju bojene dekoracije i natpisa koji govori o pokojniku u čiju čast su postavljeni", objasnila je ona i istakla da je najvažnije sačuvati njihova spomenička svojstva i autentičnost.
Dragoceni su, jer pružaju podatke od junačkoj prošlosti ovog kraja i učešću lokalnog stanovništva u ratovima. Slika razbacanih, zapuštenih, u trnje i korov zaraslih krajputaša u Ivanjičkom kraju uskoro će postati prošlost.
Ovi nemi svedoci junačkih borbi i stradanja običnih ljudi u brojnim bitkama, biće, po svoj prilici, otrgnuti od zuba vremena i dobiti mesto kakvo zaslužuju.
Krajputaši, poznati i kao "kamene knjige predaka", spomenici su podizani mahom srpskim vojnicima poginulim daleko od kuće, kojima se ne zna grob, ali i običnim ljudima, zemljoradnicima i domaćinima.
Na njima su prikazani likovi pokojnika, često i cela ljudska figura, kao i brojni predmeti iz svakodnevnog života koji su bili vlasništvo umrlog kome je spomenik posvećen.
Izrađivali su ih samouki klesari, a jedno od najpoznatijih obeležja krajputaša su i stihovi, koji mame prolaznike da se bliže upoznaju sa sudbinom umrlog, ali i mesta iz kog je potekao.