Jelena Obućina: Novinarstvo je krov koji prokišnjava
23. 07. 2016. u 15:42
Jelena OBućina, voditeljka i urednica dnevnika 3 na rts, o slobodi u medijima, izazovima i uzorima
Foto Vojislav Danilov
SEĆATE li se Milice iz “Otvorenih vrata”? Jelena Obućina, voditeljka i urednica Dnevnika 3 na RTS, već sa devet godina je, otkriva nam, bila upravo takva. Seća se da je pripremala Dnevnik u kojem je bilo: “U Skupštini pat - pozicija”. Nije bila sigurna šta to tačno znači, ali slušajući roditelje počela je da se interesuje za politiku.
- Ako ima korena moje ljubavi ka novinarstvu, eto ih već tu. Radila sam sa 12 godina dečju emisiju na Radio Patku, već sa 15 nisam imala dilemu šta želim da budem, a ubrzo posle toga pisala sam i za list “Napred”. Uvek sam verovala da je novinarstvo konstantna borba za pravdu, za istinu. Poluga, koja “ovima gore” ne dozvoljava da “ovima dole” prodaju priču... Da je, zapravo, korektiv koji koristi i jednima i drugima, i bez kojeg nema realnosti. Sad znam, daleko je to od istine, ali ipak su mi 33.
U timu ste informativne redakcije RTS već deset godina, a pre toga ste radili i na TV B 92. Šta ste naučili za sve to vreme i koje ste pouke izvukli iz dosadašnjeg iskustva?
- Novinarstvo u privatnom i mediju koji je pod uticajem države nije isto. I tvrdim da je drugo teže. Iluzija je govoriti o potpuno slobodnom novinarstvu, i to studentima FPN valja otvoreno reći. Nama nisu. Obmanuli su nas. Novinarstvo dugo igra različite uloge - nekad je u funkciji domaće vlasti, nekad strane, potom i opozicije, pa krupnog inostranog ili domaćeg kapitala, a zatim i najnižih poriva, neukusa, tiraža. A nekad je miks svega toga. Svejedno, najređe igra ulogu koja mu je namenjena - produžene svesti ili glasa građana. Ali, za to nismo krivi samo mi. Krivi su svi oni novinari, stariji od nas, koji su pristali na to da budu pijuni. Bilo čiji. Tako su prodali i sopstvene biografije i naša uverenja. Ostavili nas da na lošem temelju gradimo stabilnu kuću. Teško da ćemo uspeti.
* Voditelj ste i urednik Dnevnika 3 na RTS. U kojoj ulozi se bolje osećate i koje su prednosti jednog ili drugog posla?
- RTS je najvažniji medij u našoj državi. I najbolji. Više je od Dnevnika i vesti. On je brana kontinuirane želje da se kontaminira svest građana i svede na prepričavanje svađe starlete i šibicara ili na kupovinu nakita iz fotelje. Kakav civilizacijski spektakl! I zato svi koju uspevaju da održe taj kurs javnog servisa zaslužuju poštovanje. A nije lako. Zato je meni čast da uređujem i vodim Dnevnik na RTS. Ne bih volela da razdvajam ta dva posla, iako je, razume se, uređivanje daleko ozbiljnije i odgovornije. A vođenje programa je lagana umetnost u kojoj sam ja amater, ali učim.
- Niko mi nije posebno intrigantan. Volela bih da razgovaram sa najodgovornijima o raznim dnevnim temama. Ali, Dnevnik je kasno, kažu da su već zauzeti, sutra gostuju negde, rado će idući put...
* Do sada ste se u svom poslu susretali sa različitim izazovima, koji vam je od njih bio najveći?
- Da ostanete svoji. Da se ne prodate. Jer, istureni ste, dešava se da vas vrbuju sa svih strana. Zato je najvažnije da u želji da se dopadnete vlastima ne pravite propagandni program. Ili, da biste se dopali opoziciji ne pribegavate neosnovanoj ostrašćenoj kritici. Da u želji za novcem ne otvarate “kancelarije” za državne institucije i za 200 evra zapušite sebi usta. Ne dovodite “u goste” one od kojih očekujete “tezge” i ne podilazite neukusu u želji da se dopadnete publici. Ali i da ne dugujete svoj TV staž - svom stažu političarske švalerke. Važno je da osim sebi, nikome ne dugujete ništa. To je dobar osnov da potrajete i uspete. Ja verujem da sam pomalo uspela. Ali, da budemo precizni, ništa od toga ne pomaže ukoliko vaši šefovi nisu u stanju to da prepoznaju. Moj jeste, i pored ostalog, zato ga cenim.
* Smatrate li da je novinarstvo posebna profesija, drugačija od mnogih drugih i šta je draž jednog vašeg radnog dana?
- Novinarstvo jeste posebna profesija. Loša mu je reputacija da bismo ga sad rangirali po važnosti. Ali, sa ozbiljnim novinarstvom građanin je zaštićeniji. Njegovi zahtevi i muke su glasniji. Njegova vlast je odgovornija, a njegove institucije kontrolisanije. To je profesija koja bi jednako trebalo da se tiče i zemljoradnika i akademika, i domaćice i ministarke, i staraca i dece. Ona je krov, koji danas prokišnjava. Ali, kad volite novinarstvo - vi se trudite da krpite rupe. Draž mog radnog dana je na njegovom kraju, kad pogledam Dnevnik i kažem sebi: Građani, valjda, nemaju mnogo šta da mi zamere.
.jpg)
* Kako prevazilazite stresne situacije i jeste li se zbog neke zapitali da li ste na pravom putu?
- Nekad je bilo - suzama, a nekad muzikom. Sada uglavnom teretanom. Uvek se pitam jesam li na pravom putu.
* Priželjkujete li još nešto da vam se dogodi u karijeri?
- Da, mnogo toga. Ne smem da kažem - možda se ostvari.
* Vidite li sebe u nekom drugom TV formatu, na primer u autorskoj emisiji?
- Vidim. Na istom TV kanalu, ali ima vremena.
* Da li ste kroz život imali uzore i koliko ste od njih naučili?
- Uzore sam uvek imala, pa tako i danas. Od nekih sam krala šta je novinarska “mudrost”, od drugih ću tek krasti.
momcilo
23.07.2016. 16:05
Srpski novinar koji nema tu srecu da bude izdajnik I da ga placaju strani centri moci, moze upotpunosti da se prepusti uzitku koji mu nudi njegova profesija. Ono jeste da nema para, ali zato uziva u radu.
Fantastična. Profesionalna. Uverljiva. Obrazovana.
@Filip - Filipe, da nisi ti Milica?! Da je fantastična- nije. Prosečna. Profesionalna-nije. Vidi se da drzi stranu zutih i da ne moze da smisli Vucica. Uverljiva-nije. Svi smo je provalili.
Mislim da novinarka guta slova,ne izgovara tekst tecno vec menja intenzitet(nekada uspori a nekada ubrza).Generalno ne bi prosla kvalitetnu selekciju.
Odlična novinarka.Pravo zadovoljstvo je slušati.
Komentari (42)