RAZBIO BIH OBLAKE I SA POVEZOM PREKO OČIJU: Žikica Marinković iz sela Priboj kod Leskovca četiri decenije uspešno se bori protiv grada

I. MITIĆ

07. 08. 2021. u 11:36

PROTIVGRADNA stanica na vrhu brda iznad sela Priboj u okolini Leskovca, Žikici Marinkoviću (66) je druga kuća. On se pune 43 godine bori protiv gradonosnih oblaka, a poslednjih četvrt veka to čini kao strelac u svom selu. Za to vreme nedavno se tek drugi put desilo da je teritorija Jablaničkog okruga stradala od grada.

РАЗБИО БИХ ОБЛАКЕ И СА ПОВЕЗОМ ПРЕКО ОЧИЈУ: Жикица Маринковић из села Прибој код Лесковца четири деценије успешно се бори против града

Žikica kod svoje lansirne stanice / Foto I. Mitić

- Svake godine smo sezonu završavali sa najmanje štete u celoj Srbiji. Sada su delovi naše teritorije pogođeni gradom koji je ponegde uništio 20 do 50 odsto prinosa. Oblak je bio toliko jak da nisu pomogle ni sve rakete koje smo imali na raspolaganju, a rat ne možeš da vodiš bez municije - priča nam Žikica, koji posledice višednevne borbe sa gradonosnim oblacima sredinom prošlog meseca još ne može da prežali.

Velika je ovo obaveza za 4.000 dinara mesečno, koliko protivgradni strelci dobijaju od države. Oni nemaju radno vreme. Grad ne bira da li je dan ili noć, a sezona traje pola godine, od polovine aprila do polovine oktobra. Zbog toga mladi ne žele da se prihvate ovog posla, a i oni koji rade sve češće odustaju.

- Vezani smo za radio stanicu i rakete. Stalno smo u pripravnosti. Za nas nema vikenda ni odlaska na odmor ili neko veselje, ali ko se toga prihvati, trebalo bi da obavezu ispunjava na najbolji mogući način. Ja nemam šta moje da branim. I tih pola hektara dao sam drugom da radi, ali ovde ljudi ulažu desetine hiljade evra u poljoprivredu i to polje treba sačuvati, a branimo čak 50.000 hektara obradive zemlje - priča nam Žikica, kome je borba sa gradom ušla pod kožu i postala ljubav, a ne posao.

Noći i noći je Žikica proveo u kućici na protivgradnoj stanici čekajući signal sa radarskog centra na Kukavici da mu stiže neprijatelj i da otpočne borbu.

- Na našem radarskom centru rade izvanredni ljudi i stručnjaci. Na vreme nas obaveste da nailazi oblak. Jave nam pravac i kakvo je njegovo kretanje, a strelci su nam na prvom mestu po efikasnosti, odlučnosti i angažovanosti. Nekada sa jednim izlaženjem na stanicu rešimo problem, ali nije retkost da i više puta intervenišemo, zbog čega sam često i noćio ovde čekajući pravac i elevaciju, pa da pucam. Ko će da se vraća kući? Grmi, seva, kiša pljušti! Zavučem se u kućicu i čekajući oblak dočekam jutro - smeje se Žikica i dodaje da je u jednom cugu ispalio najviše 18, a za života najmanje 700 raketa.

Odmeravanje snage sa gradonosnim oblacima je težak i opasan posao. Dešavaju se udari groma i povrede od grada, a postoji mogućnost i da raketa eksplodira u lanseru. Naš sagovornik se bavio i pirotehnikom. Vadio je rakete koje su neeksplodirane padale u polje, što je posledica lošeg kvaliteta raketnih motora kakvih je najviše bilo u vreme raspada bivše Jugoslavije.

- Sve ovo mi je prešlo u naviku. Sada kada bi me zamenio neko drugi sve bi mi se činilo da bi pogrešio. Stalno me prati taj osećaj, jer sam siguran u sebe. I vezanih očiju bih mogao da zauzmem pravac i ugao pod kojim dejstvujem, a promašaja ne sme da bude - ističe Žikica, koji je za svoj rad više puta nagrađivan, ali i kažnjavan jer je tokom noći razvozio rakete do stanica, da ih pripremi za dejstvo, uprkos zabrani koje mu je nalagalo pravilo službe.

RAKETOM DETE SLALI NA MESEC

BILO je godina kada Priboj kod Leskovca nije imao strelca. Tada se dešavalo da lopovi nose sa stanice sve što mogu da odnesu. Jednom su obili i vrata skladišta i ukrali rakete. Jednu su vezali za dete kako bi ga "lansirali na Mesec". To je događaj koji Žikica nikada neće da zaboravi. Ostale rakete su stavljali na prugu sa namerom da voz dignu u vazduh, a pokušavali su i da love ribe tako što su rakete bacali u obližnju reku. Srećom, nikavih posledica nije bilo, a ovakvih slučajeva nema otkada je Žikičina druga kuća - stanica - dobila domaćina.

UDRUŽENjE

ŽIKICA je prvi u Srbiji osnovao udruženje protivgradnih strelaca pod nazivom "Strelci protivgradne zaštite Kukavica". Bio je to i jedini način da njegovi članovi od lokalne samouprave dobiju dodatnu mesečnu nadoknadu i opremu za rad.

- Sada preko konkursa od lokalne samouprave dobijamo 120 dodatnih raketa. Po milion i po dinara svake godine ulažemo u renoviranje stanica, a svaki od strelaca ima neophodnu zaštitnu opremu - naglaša naš sagovornik.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NAGLE PROMENE OSIM BILJAKA POREMETILE I LJUDE: Od vremena sam i psihički uzdrmana i nije lepo uopšte...