Vojvođanske priče: Dud dva veka para nebo
25. 03. 2016. u 18:42
Vremešno stablo na čenejskom salašu odoleva i rađa. Gazde se odavno upokojile, a gorostas kao da je oduvek tu
Atar ravan kao tepsija, a pogled zapinje za dud, Foto: D. DOZET
U ČENEJSKOM ataru, ravnom ko tepsija, slučajnom prolazniku ili namerniku, u oči najpre pada tužna slika - sve manje salaša, a onda u nepreglednoj ravnici, kraja joj nema, pogled zapne za gorostas, po naški dud, a na latinskom morus alba L. Grmalj sa stablom visokim čak 16 metara, i krošnjom prečnika za metar dužom, "ugnezdio" se na već odavno pustom salašu porodice Kuzmanović. Poput kakvog čuvara, tu je više od dva veka, odolevajući ćudima prirode.
Za više od 200 godina, upamtio je ovaj starac prohujala vremena, kada je njegova bogata krošnja za vrelih letnjih dana, kad upekne zvezda, domaćinima pružala debelu `ladovinu i slatke plodove.
Salaša, ali i dudova u Vojvodini sve je manje, a ovaj jedan od najstarijih predstavnika svoje vrste u severnoj pokrajini, i danas je još rodan, ali zrele dudinje, odavno nema ko da jede, sakuplja i peče čuvenu dudovaču. Na kući i pomoćnim objektima, zub vremena i te kako je vidljiv.
Nekada imućni vlasnici, porodica Kuzmanović, Živka i Mladen, odavno su se upokojili, a vremešno ravničarsko sveto drvo u velikoj avliji, prkosno odoleva. Kada je tačno posađen, ne znaju ni danas najstariji Čenejci, a priča se da se njegova starost podudara sa utvrđenim vremenom doseljavanja porodice Kuzmanović u Čenej.
- Ovaj dud je oduvek tu - kaže Đorđe Brzak, meštanin Čeneja, dodajući da je decenijama ranije često dolazio na salaš i družio se sa jednom od ćerki Kuzmanovića. - Prešao sam osamdeset leta, a on i dalje stoji.

Upravo zbog odavno požutele "krštenice", 1985. godine je stavljen pod zaštitu kao spomenik prirode treće kategorije. Za upravljača je određeno JKP "Gradsko zelenilo", koje po rečima Svetlane Kuzmanov, rukovodioca Odeljenja za upravljanje prirodnim dobrima u ovom novosadskom preduzeću, svake godine uklanja samoniklo šiblje u zaštićenoj zoni od 7,54 ara.
- Po potrebi se uklanjaju suve grane krošnje - navodi naša sagovornica. - Visina debla do prve grane je 2,30 metara, dok je obim stabla 3,80 metara.
PČESA POD KROŠNjOM
NA mekom tepihu prolećne trave pod krošnjom simbola Čeneja, godinama se održavala manifestacija "Proleće na čenejskim salašima" (PČESA), "rođena" 1984. upravo na čenejskim salašima. Tu su dolazili čuveni Raša Popov, akademik Boško Petrović, kantautor Đorđe Balašević...
Patriota
25.03.2016. 19:20
Дивна прича.
Zbog ovakvih tekstova još nisam odustao od Novosti :) za razliku od Blica, Kurira i sličnih.
Lepa ravnica, i prica o njoj
Komentari (3)