FELJTON - GAVRILO NIJE HTEO DA PUCA NA PRESTOLONASLEDNICU: Slučaj je hteo da je auto sa Ferdinandom stane ispred mesta gde je bio Gavrilo

Vasa Čubrilović

06. 02. 2023. u 18:00

IZJUTRA 28. juna 1914. osvanuo je lep letnji dan, kako samo zna biti lep u Sarajevu u početku leta. Pošto sam doručkovao, metnuo sam bombu za pojas, pištolj u džep i izišao napolje – uputio sam se mestu gde sam na obali Miljacke trebao da čekam Ferdinanda.

ФЕЉТОН - ГАВРИЛО НИЈЕ ХТЕО ДА ПУЦА НА ПРЕСТОЛОНАСЛЕДНИЦУ: Случај је хтео да је ауто са Фердинандом стане испред места где је био Гаврило

Sarajevo 1914. Ferdinad i Sofija neprosredno pre atentata, Foto Vikipedija

Grad je bio iskićen zastavama, ali sveta nije bilo mnogo po ulicama. Kretao se kao obično nedeljnim danom do podne. Nije se videla mnogo ni policija, bar ne oni u uniformi. Oko devet sati došao sam na obalu Miljacke i pogledao niz obalu, kako je sa svetom i obezbeđenjem. Sveta nije bilo mnogo, tek po dvoje-troje šetaju uz obalu, ili idu ulicom sa druge strane. Nije se imao utisak – da se očekuje prolazak prestolonaslednikov – prema Opštini. Prošetao sam i ja malo, pa se izgubio u druge ulice, da ne upadnem u oči, ako se tuda vrtim ili stojim. Tek na 10–15 minuta pred unapred objavljeno vreme prolaska Ferdinanda stao sam na meni određeno mesto. Cvetka Popovića nisam video, a ostale nisam ni poznavao ili nisam znao na koje su mesto određeni. Pred sam prolazak Ferdinandov malo se povećao broj publike na obali – ali i dalje je bila retko rasejana.

ŠETAJUĆI ispod lipa na obali na mestu gde mi je određeno naišao sam na jednog poznanika iz učiteljske škole. Bio je to visok, simpatičan momak. Pozdravio sam se sa njime i zapitao me je šta ja čekam na obali. Odgovorio sam mu, da vidim prolazak prestolonaslednika. On se na to nasmejao i dobacio mi: „Pazi! Ovde ima bomba.” i pokazao pod lipu. I ja sam se nasmejao pa mu rekao: „Da sačekamo dok eksplodira”, jer je upravo ukazao na mesto gde sam ja trebao da stojim. I on se nasmejao i odgovorio mi: „Baš ću pričekati”. Tako je ostao sa mnom pod lipom dok se nije pojavila povorka. Mesto, što mi je određeno za čekanje na obali Miljacke nije bilo povoljno. Na strani suprotno od reke bio je red lipa. Taj red lipa zatvarao je pogled niz Miljacku  i to tako, da sam mogao videti niz ulicu najviše 15–20 metara. Tako je došlo do toga da sam ja samo po glasovima zapazio da se povorka primiče. Tek na 10–15 [metara] pred nama video sam najpre jedna policiska kola, zatim odmah – prestolonaslednikov auto. To su bila otvorena kola, gde je prestolonaslednik sedeo odtraga sa svojom ženom vojvotkinjom od Hohenberga sa desne strane. Samo što su stigli pred nas, opazio sam da jedan mladić preko puta mene baca neki predmet na auto i preskače zid od keja na reci i gubi se dalje. Bačeni predmet odbio se od spuštenog krova automobila i pao na put. Znao sam odmah šta je to, neko od drugova bacio je bombu na prestolonaslednikov auto i ona se pušila na zemlji. Smesta sam skočio na stranu i bacio se na zemlju. Onaj moj poznanik, što je sa mnom stojao, zbunjen, ostao je stojeći. Bomba je eksplodirala i ranila ga u nogu. Tako se njegova šala, o bombi što će eksplodirati, pretvorila u zbilju.

BOMBU na prestolonaslednikov auto bacio je, kako je poznato, Nedeljko Čabrinović. On je stojao gotovo preko puta mene, imao je bolji pregled keja kojim se prestolonaslednik kretao i zato dobio na vremenu da izvadi bombu, upali je i baci na auto. Nije uspeo da je ubaci u auto, i ovaj je ubrzavajući vožnju produžio za većnicu.

Pošto je bomba eksplodirala i auto nastavio dalje, za većnicu – ja sam se odmah izgubio sa obale pored Miljacke. Ulicom, koja ide pored učiteljskih škola i Gimnazije – pohitao sam prema glavnoj ulici što ide pored vladinih zgrada. Kad sam tamo izbio negde preko puta parka, tu sam zatekao više naroda, što je čekao prolazak Ferdinandov nego na obali Miljacke. Smestio sam se u prvi red publike i čekao. Međutim, vreme je prolazilo, a povorka nije nailazila. U neko doba proneše se glasovi da neće ni proći, da je izvršen na njega jedan atentat na obali Miljacke, a posle još jedan, kad su mu kola skretala sa keja prema Evropi. Po ulicama su jurili uzbuđeni policajci, narod se uznemirio i brzo počeo da napušta ulice. To sam i ja učinio.

Već sam napomenuo, kad nismo dobili nikakvih uputstava ni Cvetko ni ja, šta da radimo sa oružjem, ako drugi izvrši atentat. Zato smo se sami dogovorili, da oružje uzme i skloni kod svojih rođaka Ivo Kranjčević. S njime smo se našli i predali mu oružje. Posle toga otišao sam na ručak, kod moga rođaka Bogdana Vidovića, advokata. Kod njega sam čuo novije vesti, da je atentat izvršio pištoljem jedan đak kod apoteke Miler.    

TEK POSLE saznao sam od drugova, kako se stvar razvijala. Svi smo bili raspoređeni u početku pored obale Miljacke. Kad je video dolaženje automobila prestolonaslednikova, stojao je na najboljem mestu, Čabrinović je aktivirao bombu i bacio na auto. Ni njemu nije bilo zgodno za bacanje. Ulice su bile slabo posednute publikom, nije bilo ni pozdravljanja sa njene strane, zato ni odpozdravljanja prestolonaslednika i automobili su prilično većom brzinom jurili prema Opštini na obali Miljacke. Tu je spreman svečani doček prestolonaslednika i njegove žene. Ostali atentatori i ako su imali volje da pucaju ili bacaju bombu na auto nisu za to imali vremena. Zato je povorka nastavila prema Opštinskoj kući, „Belediji” – kako se onda to zvalo. Posle posete Opštini, gde je glasno izrazio nezadovoljstvo, zbog Čabrinovićevog atentata, rešeno je bilo da se ne nastavi vožnja kroz Sarajevo, nego da se istim putom – obalom Miljacke, povrate na Banju Ilidžu, gde su bili otseli prestolonaslednik i njegova žena Sofija.

Dok [su] se tako razvijale stvari u Opštinskoj kući, ostali atentatori su se rasturili ili razmeštali po ulicama, kud je trebalo da prođe Ferdinand sa pratnjom. Tako je i Gavrilo Princip, pošto je mimo njega prošla povorka sa automobilima, produžio i on uz obalu Miljacke, pa se onda vratio i uhvatio mesto na uglu keja pored Miljacke i ulice koja je skretala Hotel Evropi. U tu ulicu po programu posete Sarajevu trebalo je da skrene povorka automobila sa prestolonaslednikom. Slučaj mu je išao na ruku. U uzbuni – posle prvog atentata – zaboravljeno je narediti šoferima – da ne skreću u tu ulicu, nego da produže niz obalu Miljacke prema Ilidži. Zato su automobili kad su stigli, pošli po starom programu i počeli da skreću na uglu – pred apotekom, gde je danas Muzej Sarajevskog atentata, prema Hotel Evropi. Slučaj je hteo da je auto, u kome su sedeli Ferdinand i njegova žena, po naređenju ustavljen upravo ispred mesta, gde je stojao Gavrilo Princip. Trebao je da se vrati na obalu Miljacke i produži niz nju. Auto je stao jedva dva-tri metra od Principa. On je iskoristio priliku, izvadio je pištolj i pucao u glavu Ferdinandu, ali ga je pogodio u vrat. Pošto je stojao u gustoj gomili sveta, prilikom pokušaja da opali još jedan metak u prestolonaslednika, bio je ometen od nekog iz gomile, ruka mu se pomerila na dole, pištolj je opalio, i pogodio prestolonaslednikovu ženu u preponu između noge i donjeg trbuha. Sve se to odigralo u roku od nekoliko sekundi.

POLICAJCI I AGENTI

PRISUTNI  policajci i agenti uhvatili su Principa i odveli ga u Opštinski dom, gde je bilo i sedište sarajevske policije. Tamo je doveden, pošto je posle atentata uhvaćen, i Nedeljko Čabrinović. Auto sa prestolonaslednikom i njegovom ženom vratio se natrag i mesto u Ilidžu, prošao je Miljacku preko mosta, što se sad zove Principov, i uputio se u „Konak” staro sedište zapovednika Bosne i Hercegovine. Dok su stigli do Konaka, oboje su bili mrtvi.

SUTRA: OBIJANjE I PLjAČKA SRPSKIH ZANATSKIH I TRGOVAČKIH RADNjI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri