PREMINUO POL POLANSKI: Amerikanac izveštavao sa Kosmeta, Albanci pokušavali da ga otmu - ovako je pričao o ratu

J. ĆOSIN

26. 03. 2021. u 10:19

PISAC, novinar, pesnik, Pol Polanski , koji je pisao knjigu o bombardovanju Niša i kasetnim bombama, preminuo je danas posle teške i kratke bolesti, saznaju "Novosti".

ПРЕМИНУО ПОЛ ПОЛАНСКИ: Американац извештавао са Космета, Албанци покушавали да га отму - овако је причао о рату

Foto: J. Ćosin

Polanski je svedočio o dešavanjima na Kosmetu od 1999. godine.

Posledna želja bila mu je da svoje knjige pokloni niškim bibliotekama.

U ispovesti za "Novosti" u avgustu 2020. godine rekao je da je na Kosovo i Metohiju došao u junu 1999. zajedno sa NATO trupama.

- I kao Amerikanac koji se o Kosovu informisao iz američkih medija, bio sam proalbanski orijentisan - rekao je.

- Kao i većina nas koji smo bili tamo. Nedugo potom, doživeo sam da mi američki vojnici prilaze sa suzama u očima govoreći: "Podržali smo pogrešnu stranu!" Mogao sam to čuti skoro svakodnevno...

Nekoliko pokušaja otmice

TO što je tokom rata na KiM zastupao drugu stranu umalo da ga košta života.

- Albanci su pokušali da me kidnapuju nekoliko puta. Na kraju je to bio i glavni razlog zašto sam napustio Kosovo. Imao sam mnogo problema. UN me nije želeo, moja ambasada takođe. Za njih sam bio "persona non grata" - kaže Polanski.

- Nisam politički orijentisan, ali sam svedok tih događaja. Pisao sam o odbijanju Kfora da zaštiti manjine. Kasnije sam bio svedok pogroma u proleće 2004, kada su sve enklave bile napadnute od strane Albanaca. Bio sam prisutan kada su Albanci dovezli cisternu sa gorivom, polili bolnicu u Kosovu Polju i zapalili je da izgori do temelja. Doktori i medicinsko osoblje koje je bilo unutra, bežali su napolje kroz sporedne izlaze dok sam ja stajao sa policijskim snagama UN koje su odbijale da intervenišu - i dalje sa nevericom govori ovaj američki pisac - pričao je Polanski.

Poreklom iz Ajove, veći deo života je proveo u Evropi, proučavajući kretanje i migracije romskog stanovništva. Pred sam kraj bombardovanja Jugoslavije došao je na Kosovo, gde je, na zahtev UN, trebalo da volontira u romskom izbegličkom kampu.

- Tamo sam proveo tri meseca kao jedini pripadnik neromske populacije. Pomagao sam im, štiteći ih od Albanaca koji su uvek pretili da će napasti kamp. Kada su saznali da američki državljanin živi sa njima, odustali su. Obilazio sam i ostala mesta na Kosovu, selio se od jednog do drugog - rekao je tada Pol.

Život je nastavio u Nišu, jer ga je 2004. pozvala jevrejska organizacija JWC iz Pariza. Oni su čuli za jevrejsko groblje u Nišu, jedno od najstarijih na Balkanu, sa natpisima na spomenicima koje niko nije umeo da protumači, a koje je trebalo očistiti.

- Nakon čišćenja groblja, nakratko sam se vratio na Kosovo jer sam otkrio da su kampovi koje je postavio UNHCR za romsku populaciju bili na zemlji zagađenom olovom iz rudnika Trepča. Svetska zdravstvena organizacija je uradila analizu krvi romske dece iz tih kampova i otkrila do tada, u medicinskoj literaturi, nezabeleženu, rekordno visoku koncentraciju olova u krvi. Rekli su da će svako dete koje se bude rodilo u tom kampu imati trajno oštećenje mozga. Naredne dve godine proveo sam ubeđujući UN da preseli ljude iz tih kampova na neka bezbednija mesta. Objavio sam članke u "Njujork herald tribjunu", kao i knjigu u kojoj sam napao čelnike UN i dobrotvornih organizacija koje su dozvolile da se ovo dogodi. Više od 100 Roma je preminulo tokom te dve godine dok sam ja pokušavao da premestim ljude odatle.

Posle misije na KiM vratio se u Niš, gde je 2006. kupio kuću. Pričao je da je u Knez Selu, nadomak Niša, pronašao svoj mir, a i da mu je vazduh izuzetno odgovarao za njegove bronhijalne problem sa kojima se borio čitavog života.

Iako je na srpskom znao samo po koju reč, družio se sa komšijama, koje su mu pomagale i tokom vanrednog stanja zbog pandemije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

EJ, LJUDI, ALI BUGARSKA... Ovom pričom je Nikola Jokić šokirao Amere