NAŠ SVET TIŠINE NIJE SVET ĆUTANJA: LJiljana Radovanović (43) iz Kruševca, prvi prevodilac sa znakovnog jezika iz "nečujuće" zajednice

Sofija Babović

27. 12. 2020. u 08:12

KRUŠEVLjANKA Ljiljana Radovanović (43) već dve godine radi kao prevodilac sa znakovnog jezika, iako i sama ima teško oštećenje sluha. U epidemiji virusa korona, ona je desna ruka profesionalnim tumačima i prevodiocima, jer pomaže gluvima i nagluvima u trenucima kada im je to najpotrebnije, kod lekara, u prodavnicama, u gradskim institucijama, preduzećima, kod mobilnih operatera.

НАШ СВЕТ ТИШИНЕ НИЈЕ СВЕТ ЋУТАЊА: Љиљана Радовановић (43) из Крушевца,  први преводилац са знаковног језика из нечујуће заједнице

Ljiljana Radovanović, prvi nagluvi prevodilac / Foto S. Babović

Uz to, kao prevodilac sa srpskog znakovnog jezika iz "nečujuće zajednice", još uvek jedini u Kruševcu, ali i u Rasinskom okrugu, najbolje poznaje svet tišine i sve probleme na koje nailaze njeni prijatelji.

- Meni je posao prevodioca promenio život, iako to radim volonterski - priča, za "Novosti", Ljiljana. - Pomažem našim tumačima koliko mogu. Uvek nešto treba da se uradi. Stvarno mislim da dobro radim svoj posao. Trudim se da sve prevedem precizno i brzo. Ako je neko nesiguran, a i to se dešava, pokušavam da ga ohrabrim, da mi što bolje pokaže šta je potrebno, kako bi to prenela. Mnogo emocija ulažem u ceo proces. Stalo mi je da se pomogne.

ODUVEK je, priznaje, sanjala da postane prevodilac. Danas se nada da će jednoga dana postati i sudski tumač. U ovom trenutku, još se ne usuđuje. U prevođenju pri pravosudnim organima ne sme da se pogreši, kako gluva osoba ne bi ostala bez svojih prava, a uz to, cela obuka, ipak, košta.

SAMO DA PONOVO BUDEMO ZAJEDNO

- EPIDEMIJA nam je teško pala, jer ne možemo da se družimo i komuniciramo u našem klubu - govori nam Ljiljana. - Strahujemo i od nezvesnosti, posebno finansijske, ceo svet je u krizi. Nedostaje nam više informacija na lokalnom nivou, vesti prilagođene našem znakovnom jeziku, makar jednom dnevno.

- Kao devojčica sam htela da upišem medicinu ili da postanem advokat, međutim, u moje vreme to je bilo skoro neostvarljivo za đake koji imaju problema sa sluhom - kaže nam Ljilja. - Upisala sam Školu za učenike oštećenog sluha i govora u Jagodini, ali sam mogla da biram samo između smera frizerke, grafičara, pa sam odabrala knjigovezački smer. Nastavila sam kasnije da se sama nadograđujem. I dosta sam napredovala.

LjILjANA skoro da nije govorila u detinjstvu. Od rođenja nije čula na desno uho, dok je na levom imala oštećenje od 50 odsto.

- Bila sam vrlo nesigurna, u strahu da ne budem ismejana, pa nisam ni pokušavala da naučim da govorim - priseća se Ljiljana Radovanović. - A imala sam mnogo toga da kažem. Verovala sam da mogu postati koristan član društva. I onda sam, ipak, odlučila da počnem da učim, kako bih pokazala šta sve umem i znam. Sada sam sigurna i kada iskrsne neki problem, uvek skačem da ga rešavam. Raduje me što danas gluvi studenti završavaju fakultete i sve više dobijaju šansu. Obrazovanje je veoma važno, pomoći će i nama i društvu, da nas bolje - čujete.

KADA GLUVA OSOBA NIJE SAMOSTALNA

TOKOM prevođenja je nailazila na brojne situacije. Dešavalo se, otkriva nam, da se kao prepreka ispostavi što porodica nije pripremila gluvu ili nagluvu osobu za budućnost. Zbog te nesamostalnosti, hitan odlazak kod lekara specijaliste može da bude ozbiljan problem jer se događa da gluv pacijent ne zna svoju istoriju bolesti, a specijalista nema pred sobom, poput izabranog lekara, ceo zdravstveni karton.

- Jednom se dogodilo da me hitno pozovu da budem prevodilac u slučaju kada je jednog gluvog čoveka ubo stršljen, a nije znao da objasni da li je alergičan na neki lek - prenosi svoje iskustvo Ljiljana.

Ljiljana Radovanović, prvi nagluvi prevodilac / Foto S. Babović

PONOSNA NA ORGANIZACIJU

LjILjANA Radovanović je i potpredsednica Organizacije gluvih i nagluvih lica u Rasinskom okrugu, koja broji 150 članova. Zajedno rade mnoge projekte. Uprkos epidemiji i vanrednim okolnostima, bili su veoma aktivni i ove godine.

- Ponosna sam na našu organizaciju, mnogo smo toga uspeli da uradimo i u vanrednim okolnostima, jer osim javnih radova, gde je sedmoro učesnika bilo uključeno u obuku iz oblasti rukorada, učesnici su dobijali i predviđenu platu od 22.000 dinara i uplatu staža tokom tog perioda. Uspeli smo i da okrečimo i ulepšamo prostorije iz sopstvenih sredstava.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!