JADRANE U SRCU NOSIO: Arhimandrit tronoški i lelićki Avakum još u svežem sećanju vernika

В. Митрић

15. 11. 2020. u 15:30

NA monaškom groblju Manastira Lelić, u istomenom selu odakle je rođen sveti vladika Nikolaj, kraj crkve u kojoj su mošti tog srpskog svetitrlja, od aprila 2018. godine, arhimandrit Avakum Đukanović(86).

ЈАДРАНЕ У СРЦУ НОСИО: Архимандрит троношки и лелићки Авакум још у свежем сећању верника

Foto: V. Mitrić

Na čelu te svetinje, u koju je došao iz Manastira Tronoša, bio je više od 17 godina. Upokojio se, baš na Vaksrs, posle liturgije, vaskršnjeg ručka i druženja sa monaštvom i vernicima. Ostale su, manje od sat vremena pre smerti, zabeležene njegove reči, svečane, tople, odabrane o našem najradosnijem prazniku i njegovom znanjenju. Jednostavno, posle toga je zaspao „kao jagnje“ i nije se probudio.

Arhimandrit Avakum je, inače, sa arhimandritom Antonijem(Đurđević) došao u Manastir Tronošu, davne 1960. godine, kada je bila porušena, zarasla u korov, napuštena… Stigli su iz Manastira Pustinja, kod Valjeva, punu želje i za rad i za delanje na „njivi Gospodnjoj“ i, uz verujući narod, vladiku Jovana Velimirovića i bratstvo, uspeli, praktično iz pepela, da podignu ovu bogomolju, koju su slavni Nemanjići podigli pre više od sedam vekova. nekoliko hiljada vernika iz svih krajeva Srbije, ali  i iz RS i inostranstva.

Narod Jadra, Rađevine, Azbukovice, ali i iz drugih delova Srbije, Republike Srpske, BiH i inostranstva, koji su dolazili u Tronošu obožavali su ga, ne samo zbog gostoprimstva, već zbog topline, blagotvornosti i njegovih molitvi i reči, posle bogosluženja.Jedan je od onih monaha koji je dao velik pečat vraćanja naroda veri svojoj, posebno među mladima za koje je, uvek, imao i savet, i utehu i podršku da pruži.

- Srećan sam što sam imao snage da dođem u našu Tronošu, na ovaj veliki jubilej i kanonizaciju arhimandrita Stefana, ali i zato što me je najtoplije pozdravio i pitao za zdravlje i Lelić naš patrijarh Irinej, koga neizmerno cenim i poštujem, još i dok nije postao vladika-rekao je autoru ovih redova „ otac Avakum, kada je prisustvovao jubileju sedam vekova Manastoira Tronoše, kojoj je posvetio najveći deo života, gde su ga meštani Jadra doživljavali uvek kao svog najrođenijeg člana porodice, monaha starog kova, kome su Crkva i njeni vernici bila sve u životu.

Lozničane i Jadrane je, zaista, „u srcu nosio“. Teško mu je palo što je, zbog potrebe službe, morao da ode iz te bogomolje, ali se ispostavilo se da je to dobro za crkvu, jer je Manastir Lelić zablistao punim sjajem tek kad je on ušao u tu bogomolju, čije je rukovođenje posle njega, blagoslovom vladike valjevskog Milutina, preuzeo njegov učenik od malih nogu, sjajan duhovnik i čovek, jeromonah Georgije(Mićić), koji svojim delom, i danas, pokazuje da je divno čedo oca Avakuma.

Divnu knjigu o ocu Avakumu napisao je njegov veliki prijatelj, saborac i zemljak, iz valjevskog kraja, profesor dr Ljubomir Ranković, protođakon, inače glavni i odgovor ni urednik „Glasa Crkve“, koji je, pre toga, kroz knjigu ovekovečio i vladiku Jovana Velimovića, nekadašnjeg episkopa šabačko-valjevskog,a upravo je izašla iz štampe njegova knjiga „Ovo čoveka“ o patrijahu Pavlu, u iozdanju Komapnije „Novosti“ i „Glasa Crkve“.

- Čast svaka svakom, ali je otac Avakum, po svom životu i delu, nezamenljiva ličnost, ne samo u ovom delu Srbije, već i znatno šire, jer reč je o čoveku koji ja znao da bogomlje, i to velike kao što su Tronoša i Lelić, uzdigne to tem mere da budu, istinske, svetinje Boga živoga, na čijem je putu dostojno, časno i posvećeno hodio naš Avakum, koji se nije slučajno, na Vasks, predstavio Bogu, pošto je vernicima, posle ručka, divno pričao o Vaskrsenju gospoda našega Isusa Hrista – kaže dr Ranković.

Posle tog svedočenja, koje je zabeleženo na kameri, zaspao i u snu se upokojio.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.

07. 12. 2025. u 11:41

Komentari (0)

HRVATSKA U ŠOKU: Evo šta su grobari iz Beograda uradili Bed blu bojsima, navijačima FK Dinamo Zagreb! (FOTO)