"NIZAČA" SAMO U LOKOŠNICI USPE: "Novosti" u poseti najboljim proizvođačima aleve paprike,

Igor Mitić

18. 10. 2020. u 14:00

MILOŠ Mišić (32), iz leskovačkog sela Donja Lokošnica, i zvanično je najbolji proizvođač posebne vrste začinske paprike koju u ovom selu zovu "nizača". Mnoge generacije Miloševe porodice živele su od "crvenog blaga" čije je seme staro najmanje 300 godina.

НИЗАЧА САМО У ЛОКОШНИЦИ УСПЕ: Новости у посети најбољим произвођачима алеве паприке,

Foto I. Mitrić

Naš domaćin je u tom poslu od kada je, kao i njegovo dvoje dece, bosonog trčao po dvorištu prepunom paprike spremne za nizanje i sušenje na jesenjem suncu. Sa streha svih objekata u dvorištu ove vredne porodice vise stotine venaca povrća od kojeg mlevenjem nastaje začin kakvog na svetu nema.

Foto I. Mitrić

 

- Vekovima se svake sezone sačuva seme za narednu godinu. Davali smo i rasad mnogima u okolnim selima i u drugim gradovima Srbije, ali bez uspeha. Paprika poraste vrlo malo i onda počinje da se suši. I svuda je tako osim u našem selu - priča nam Miloš dok skida osušene i kači tek nanizane paprike izvrsnog kvaliteta.

"Nizača" se gaji na otvorenom. Traži vodu, sunce i naporan rad. Naši domaćini je sade na oko hektar i po plodnog zemljišta i svake godine proizvedu oko dve i po tone aleve paprike. Zbog lošeg vremena rod je podbacio za trećinu, ali je Miloš kvalitet očuvao korišćenjem stajskog đubriva.

Foto I. Mitrić

Njegova supruga Ankica (27), majka i tetka, iglom probodu skoro pola miliona paprika i na konac nanižu više od 2.000 venaca. Svaki od njih ima između 200 i 250 paprika, a ljudi sa iskustvom nižu ih za manje od pet minuta. Krupnije paprike se odvajaju i prodaju u vezicima, od po deset komada, za punjenje. Ostale se, posle prirodnog, dodatno suše u improvizovanim sušarama na drva. Onda se melju i tako usitnjene pakuju u kese.

SELO CRVENIH FASADA

Od početka septembra gotovo sve fasade, od oko 300 domova u Donjoj Lokošnici, izgledaju isto. Crvene se od nanizanog povrća koje uspeva samo na poljima u okolini naselja. Niko ne zna da objasni u čemu je tajna, ali svi pokušaji da se sadi u nekom drugom mestu završili su se neslavno.

U Donjoj Lokošnici ova  autohtona paprika se svake godine sadi na oko 125 hektara, a na pijacama širom Srbije se proda više od 20 tona mlevenog začina. Mnogi trgovci se pozivaju na ovo selo iako je kvalitet njihovog proizvoda neuporediv sa "crvenim lokošničkim blagom". Zbog toga je važno da se proizvođači udružuju i da rade na zaštiti geografskog porekla.

- Prošle godine smo sa tom namerom napravili udruženje, uz pomoć Nemačke organizacije za međunarodnu saradnju, ali imamo tek osam članova. Ljudi su skeptični. Navikli su da budu "slobodni strelci" i da se snalaze kako ko zna i ume - priča Miloš, koga su kolege izabrale za predsednika.

Foto I. Mitrić

Dok trogodišnja Jana i petogodišnji Jovan uživaju igrajući se na vrhu brda od paprike, koja je njihovom selu obezbedila vekove života, Miloš komentariše da fotografišemo budućnost, jer od "nizače", uprkos svemu, može lepo da se živi. Mora i mnogo da se radi. Mali Jovan, naviknut na takav prizor, već deluje kao da je svoj na svome.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!