"U RINGU KRAJ SAVE CRPIM SNAGU" Nina Radovanović, prva srpska bokserka koja je učestvovala na Olimpijskim igrama, ugostila ekipu "Novosti"

G. Kelić

19. 09. 2021. u 09:45

NA obali Save, daleko od gradske buke, okružen prirodom, u beogradskom naselju Umka, nalazi se dom šampiona.

У РИНГУ КРАЈ САВЕ ЦРПИМ СНАГУ Нина Радовановић, прва српска боксерка која је учествовала на Олимпијским играма, угостила екипу Новости

Foto: "Novosti"

Najbolja srpska bokserka Nina Radovanović (29) je za svoju trening-bazu odredila reku odakle je pre osam godina krenula na put koji joj je ovog leta doneo vizu za OI u Tokiju čime je postala prva bokserka u istoriji našeg olimpizma koja je učestvovala na najvećoj smotri sportista.

A tamo je bila jedna od najboljih pojedinaca našeg olimpijskog tima, iako nije osvojila medalju. Ostala je na korak do nje porazom u četvrtfinalu od Huang Sjaoven iz Kineskog Tajpeha.

Nina je "Novosti" ugostila u svom uobičajenom ambijentu, pred trening koji sprovodi okružena zečevima, ribama, psima i pticama u montažnom ringu koji je napravio njen otac i od kojeg se ona ne odvaja. A pored ringa, njena mala ali odabrana ekipa, koju čine čuveni trener Jole Tamindžić i kondicioni trener Vedrana Roguljić Polimac sa suprugom Darkom, koji sa njom svakodnevno žive i dišu. Tu, tik uz Savu, crpi snagu za nove nokaute.

- Upoznala sam Joleta kad sam došla iz Nemačke. Ovde nisam imala nikoga sa kim bih radila pa sam pitala mog trenera iz Kik-boks kluba Crvena zvezda, gde sam trenirala pre nego što sam uplivala u sadašnje vode, da li ima neki čovek koji poznaje boks u Srbiji, jer mi se sve dotada činilo nekako siromašno i nedovoljno.

BEZ POMOĆI OK

PUT u Tokio je bio prilično trnovit za Ninu, a "sapletanja" je bilo i iz sopstvenih redova.

- Stresan je bio odlazak u Tokio. Nije bilo nikakve pomoći od Olimpijskog komiteta. Potpuno su bili nezainteresovani za mene, ne znam da li zato što nisu očekivali da nešto napravim. Nisam čak bila ni u njihovom četvorogodišnjem programu. Ne bih ni otišla na Igre da država i Bokserski savez nisu stali uz mene i obezbedili uslove.

On mi je preporučio Joleta, ali je dodao da on neće da me trenira zato što je mnogo ranije završio sa tim. Došli smo ovde na ručak brodom i tako smo se upoznali. Nije Jole ni hteo da čuje za to, nije znao kako će da trenira jednu ženu, ali je njegova supruga Dragana rekla: "Ti samo ponesi opremu i moraće da te trenira". Tako je počela naša priča, i ja sam njega vratila u sport - evocira uspomene Nina na trenutak kada je došlo do saradnje koja je zapravo mnogo više porodična nego poslovna.

Isto kao i Jole, nešto slično je u Nini prepoznala i Vedrana koja sa njom radi isključivo na fizičkoj pripremi.

- Nina je specifična, njen karakterni sklop je nešto posebno, veliki je radnik, toliki da i mene često zaprepasti, a ja kao trener mnogo tražim. Nema prostora da bude žala za nastupom u Tokiju jer je ona tamo prebacila sva očekivanja. Kad smo započeli sa radom naš cilj je bio da izborimo normu za Japan, a da u Parizu idemo na medalju. Ona je otišla na OI bez tima što je bio veliki hendikep. Jesmo mi za to nju spremali, ali druga stvar je kad se taj logistički deo uradi uživo ili online kako smo radili ovog puta - ističe Vedrana svoja zapažanja.

Ipak, o rezultatu u japanskoj prestonici i osvojenom petom mestu, u Nini uz ponos, postoji i delić žaljenja.

- Osećam žal, ali sam svesna da u tom trenutku ništa nisam mogla da promenim, dala sam svoj maksimum i sa te strane sam zadovoljna. Mislim da sam mogla da pobedim, ali nedostajao je momenat iskustva u olimpijskom sportu. U isti mah se u razgovor uključuje Jole kako bi sa stručne strane analizirao borbu koju je našu takmičarku delio od najmanje bronzane medalje.

- Da su radili meč od deset rundi u profi-boksu, Nina bi je lako savladala. Ovako, tri runde prođu za tren i tu pobeđuje onaj koji se brže snađe i prilagodi. Ona je dobila prvu rundu, ali je protivnica promenila taktiku i tako je iznenadila, a Nina nije uspela da se snađe - kazuje čovek koji je stvorio bokserske asove poput Vukašina Dobrašinovića i Muja Bajrovića. U toku celog razgovora preovlađuje utisak da je glavni cilj oduvek bila medalja na OI u Parizu koje stižu za tri godine.

- Svakako da mi imponuje činjenica što sam prva srpska bokserka koja je učestvovala na OI, ali Pariz je imperativ, tamo bi trebalo da svoj dugogodišnji rad uz dodatak iskustva iz Japana pretvorim u odličje - naglašava Nina.

- Definitivno je fokus na medalji u olimpijskom boksu, ali profesionalna karijera uvek postoji kod mene. Ako se bude pojavila dobra ponuda za neki pojas, sigurno da ću je prihvatiti. Način na koji treniram je takav da sam uvek spremna za obe varijante. Prioritet je ipak da svoj rad krunišem medaljom u amaterskom sportu bilo da se radi o evropskoj, svetskoj ili olimpijskoj.

I POSLE BOKSA, BOKS 

NINA ističe da definitivno želi da nastavi svoj bokserski put i nakon završetka karijere:

- Vidim se i posle karijere u boksu, ali ne znam da li će to biti u Srbiji.

Retki su slučajevi u boksu da se profesionalac vrati u amatersku konkurenciju, a za rođenu Beograđanku je baš takav slučaj.

- Većina profesionalaca su prvo bili olimpijski šampioni, i to je neki prirodni put. Kod mene je to išlo nažalost naopako. Kad sam ja započela svoju karijeru kao olimpijski bokser, ženski boks je bio u lošem trenutku i postojao je vakum. Tada sam odlučila da krenem sa profi karijerom i osvojila sam pet pojaseva u inostranstvu. Svoj kvalitet sam sa te strane dokazala i pokazala. Potrebno je vreme da se adaptiraš sa deset na tri runde, međutim boks je boks, i ako je pravi onda će biti isto kvalitetan u oba slučaja.

Za Ninu reč pauza ne postoji, objašnjava nam da trenira i kad je na moru i da od povratka iz Tokija nije ni stala, a Vedrana u prvi plan stavlja njen karakter.

- Glavna razlika između rekreativca i profesionalnog sportiste je samo u posvećenosti koja dolazi od karaktera. Do jedne doze se taj karakter gradi, ali da bi ti to gradio, moraš da se rodiš sa tim.

PRIRODA MI JE SVE

IZVAN ringa, srpska bokserka voli jednostavne stvari.

- Kao i svi drugi ljudi, volim more, kampovanje, putovanja, imamo brod pa često plovimo... Sve je u tom ambijentu prirode i mira

Sa nečim što je takva vrsta upornosti i želje da se ostvariš, a Nina definitivno ima to u sebi. Život sportiste uopšte nije lak, potrebno je dosta svakodnevnog odricanja. To je ogromni fizički i psihički napor uz mnoštvo uspona i padova i sa tim se treba nositi. Kod Nine imate situaciju da sa bilo kog takmičenja da se vrati i koji god rezultat da ostvari, ona uvek kaže "Idemo dalje, još jače". Sa Igara je došla "gladna" da trenira i trebalo ju je smiriti da napravi određeno rasterećenje.

Prvo sledeće takmičenje na kojem bi trebalo da nastupi je prvenstvo sveta, ali više od toga se ne zna.

- Sledeći izazov je SP koje je potpuno u magli. Ne znamo ni vreme ni mesto, što otežava pripreme. Dobila sam informaciju da će Srbija aplicirati da bude domaćin sledećeg Svetskog ili Evropskog prvenstva za žene. To bi trebalo da bude pre OI u Parizu i biće odlična uvertira - zaključuje beskompromisna borkinja.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)