KOŠARKAŠKI RONALDINJO: Priča o jednom od najvećih mangupa NBA lgie

V. F.

27. 05. 2022. u 16:52

Džejson Vilijams rođen je 18. Novembra 1975. godine u Zapadnoj Virdžiniji. Porodica je živela u prikolici na posedu Du Pont srednje škole. Njegov otac, Teri, bio je policajac i imao je ključeve od zatvorske teretane. Džejson je iskoristio tu priliku, te je trenirao tu kad god je to bilo moguće. Ovo je njegova priča...

КОШАРКАШКИ РОНАЛДИЊО: Прича о једном од највећих мангупа НБА лгие

Foto: Printscreen

Vilijams je još kao veoma mlad dečak pokazao ljubav i talenat za košarku. Sa samo četiri godine, on je već bio odličan dribler, a sa sedam se već videlo da će postati NBA igrač. Džejson je bio odličan u svakom sportu u komse okušao. Kao dečak igrao je bejzbol, fudbal i košarku i svugde je bio jednako uspešan.


Posedovao je veliki talenat a uz to je i vredno trenirao, ali njegova priča ne bi bila toliko zanimljiva da “Bela čokolada” nije bio “luda glava”. Najblaže rečeno Vilijams je bio mangup. Voleo je da se šepuri, i u životu kao i na terenu nije respektovao nikoga. Bio je pomalo egoista, što ga je u košarkaškoj karijeri koštalo puno, jer je dolazio u sukob sa skoro svakim trenerom sa kojim se radio.

Srednjoškolska karijera je počela fantastično

Njegova srednja škola Du Pont nije imala neku košarkašku tradiciju, ali on je svojim stilom igre privukao da hala uvek bude puna, i od jednog ispodprosečnog tima je stvorio ekipu koja je svima bila nezgodana. I tada je je igrao onako sa lakoćom, na terenu je izgledao kao tipičan basketaš. "Džej Vil" je uspeo da sve fore sa basketa primeni u košarci 5 na 5 i sve je to bilo jako efikasno. Ušao je u istoriju svoje srednje škole kao najbolji strelac i najbolji asistent ikad.


Nije voleo da uči, ali je voleo marihuanu

Kada je došlo vreme za fakultet, svi su se grabili da bi dobili Vilijamsa. On je u tom trenutku želeo koledž na kom neće morati da uči jer ga škola nije zanimala. Ali su i fakulteti odbijali njega kada su saznali da "Bela čokolada" ima naklonost prema marihuani.


Džejson je počeo igrati za koledž Providens, na kom se odlično slagao sa trenerom Rikom
Barnsom. Nakom Barnsovog odlasna, Vilijams je nekako uspeo da se prepiše na  Fork Junion na vojnoj akademiji, gde se zadržavo svega tri dana.

Uz pomoć oca Džejson je ponovo promenio fakultet, ovaj put je otišao na Maršal u Zapadnoj Virdžiniji. Tamo je upoznao mladog i perspektivnog trenera Bilija Donovana koji mu je odmah pružio šansu. Te sezone Vilijams je prosečno beležio 13,4 poena i 6,4 asistencije po meču. Naredne godine bio je u problemima sa školom i hteo je da napusti koledž jer nije mogao da uči. Otac ga je nagovorio da ostane i izdrži, što se ispostavilo kao dobra odluka. Plejmejker je tada podigao brojke na 17,1 poen i 6,7 asistencija prosečno po meču.

Od kluba do kluba, od drage do drage

Na draftu 1998. izabran je kao sedmi pik u prvoj rundi od strane Sakramenta koji je tih godina bio u potrazi za pravim organizatorom igre. Već u svojoj prvoj sezoni dobio je mestu u startnoj petorci, i pomogao Kingsima da uđe u doigravanje. Takođe je izabran u prvu petorku novajlija godine. Sakramento je tih godina bio predvođen  Krisom Veberom, Vladom Divcom i Peđom Stojakovićem ali je “Bela Čokolada” zbog svoje lucidnosti postao veći ljubimac navijača kluba iz Kalifornije, pe se njegov dres našao u Top 5 najprodavanijih dresova u NBA te godine. U svojoj prvoj sezoni prosečno je beležio 12,8 poena i 6 asistencija po meču.


Međutim, tokom tri sezone koje je proveo u Kingsima, Vilijams je pravio dosta problema. Padao je na doping testovima, često je bio kažnjavan zbog psovanja publike, a stalno je imao svađe i incidente sa novinarima. Sa istim problemima susretao se i u svim ostalim klubovima u kojima je igrao.

Zbog ponašanja, čelnici Sakramenta su rešili da ga "trejduju". On je poslat u ekipu Memfisa. Tamo je imao još bolju statistiku nego u svom prvom klubu. Činilo se da mu prija Memfis, što je i sam izjavio u nekoliko navrata, ali je nakon 4 sezone prešao u Majami, kako bi se domogao titule.

Tamo su ga već čekali Dvejn Vejd i Šakil Onil. Već u prvoj sezoni na Floridi uspeo je da osvoji svoj prvi i jedini NBA prsten.  Ni u Majamiju nije imao dobar odnos sa trenerom, i više puta je bivao isteran sa treninga. Jednom prilikom Onil je ušao u sukob sa legendarnim Petom Rajlijem baš oko Džejsona Vilijamsa, popularni Šek se bunio
zato što je Rajli odstranio plejmejkera sa treninga, pa je onda i centar bio izbačen.

U junu 2008, nakon 10 godina profesionalne košarke, završio je karijeru, ali se nakon skoro godinu danaa vratio na teren. Tada je potpisao ugovor sa Orlando
Medžiksima, da bi se nakon dve sezone vratio u Memfis. Nakon samo 11 odigranih utakmica  2011. odlučio je da definitivno okonča profesionalnu karijeru.


Nije imao fizičke predispozicije, nije imao ni neki poseban šut, ali je "Džej Vil" opet postizao poene. Davao ih je na jedan prost način, jer razume košarku. Jednostavno je znao kad, šta i kako. Imao je možda najatraktivnija dodavanja u svetu košarke ikad. Bio je Miloš Teodosić pre samog Teodosića. Vilijamsov stil igre bio je veoma specijalan i privlačio je publiku u dvoranu. Čak i kada njegov tim nije imao neke takmičarske ambicije, hala je bila puna, jer su ljudi dolazili da gledaju milimetarski preciznu asistenciju, dodavanja iza leđa, preko glave, laktom, dribling kroz noge protivnika... Jednostavno, bio je mađioničar sa loptom. Ono što je Ronaldinjo radio u fudbalu, Vilijams je to radio sa košarkaškom loptom.

Nema sumnje da je postigao mnogo u karijeri, ali... osvrnuvši se na njegov talenat, definitivno da je mogao više. Nedisciplina ga je skupo koštala, mada se čini da "Bela čokolada" ne mari mnogo zbog toga.

BONUS VIDEO: Nikola Jokić - od dobroćudnog debeljuce do najboljeg košarkaša na svetu

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŠOK: Rafael Nadal deklasiran u Barseloni