OD GUČE DO BARSELONE: LJubiša Broćić vodio velikana sa Nou kampa, Juventusu "prišio" prvu zvezdicu, bio selektor u sedam zemalja

Vladimir Stanković

06. 03. 2021. u 21:12

KADA bi u nekom kvizu bilo postavljeno pitanje ko je bio prvi srpski trener koji je ostavio trag radeći u velikim klubovima u evropskom fudbalu, sumnjamo da bi mnogi naveli ime Ljubiše Broćića.

ОД ГУЧЕ ДО БАРСЕЛОНЕ: Љубиша Броћић водио великана са Ноу кампа, Јувентусу пришио прву звездицу, био селектор у седам земаља

FOTO: FK Barselona

Njegova uspešna i uzbudljiva trenerska karijera rad i životna sudbina obavijeni su velom zaborava, verovatno i zbog političke anateme koja ga je pratila od Mundijala u Riju i odvela u političku emigraciju iz koje se nije vratio.

Ako poštujemo hronologiju, priča kaže da se Broćić rodio u Guči 1911. godine, gde je počeo da igra fudbal. Talenat ga je, sa samo 18 godina, odveo u Beograd, u SK Jugoslaviju, za koju je odigrao više od 200 utakmica.

Posle rata bio je među osnivačima Crvene zvezde. Studirao je DIF sa namerom da se posveti trenerskom poslu. Trenerski debi imao je već 1946. godine na čelu selekcije Albanije, koja je pod njegovim vođstvom načinila senzaciju i u konkurenciji Jugoslavije, Bugarske i Rumunije prvi i jedini put osvojila Balkanski šampionat. Zapravo, otišao je u Tiranu po državnom zadatku, kao deo pomoći vlasti FNRJ Albaniji i njihovom vođi Enveru Hodži, Titovom velikom prijatelju (do Informbiroa 1948).

Po povratku u zemlju Broćić je vodio Metalac (kasniji, OFK Beograd), a 1951. prelazi u Crvenu zvezdu, gde sa prvim trenerom Žarkom Mihajlovićem učestvuje u osvajanju prve Zvezdine titule prvaka. U međuvremenu je bio član stručnog štaba reprezentacije na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. gde je Jugoslavija stigla do finala i osvojila srebro.

Dve godine kasnije, učestvovao je, kao pomoćnik selektora Mikice Arsenijevića, i u odabiru i pripremi igrača za prvi posleratni Mundijal, u Brazilu 1950. Putovao je na Mundijal, gde su počeli Broćićevi problemi. Jugosloveni, i pored dve ubedljive pobede na startu prvenstva - protiv Švajcarske 3:0 i Meksika 4:1, nisu uspeli da se plasiraju na viši nivo takmičenja. Rezultat je ocenjen kao neuspeh, iako se poraz od domaćina (0:2), tog 1. jula 1950. pred 200.000 navijača, nikako ne može smatrati neuspehom.

Krivica je svaljena na Broćića. Razlozi nisu bili sportski nego politički. Navodno, nije sprečio četničke emigrante da se slikaju sa našim reprezentativcima. Umesto funkcije budućeg selektora, što mu je navodno bilo obećano, postao je politički nepodoban.

MILjANOVA REHABILITACIJA

ZBOG nedokazanih političkih grehova dugo je bio "zabranjen" u našoj javnosti.

Prvi ga je, verbalno, rehabilitovao Miljan Miljanić rekavši: "Svi naši treneri treba da zahvale Ljubiši Broćiću koji je zadužio fudbalski deo sveta od Jugoslavije i Evrope do Južne Amerike, Afrike, Bliskog istoka, Australije.

Bio je čovek sveta."

Krivica je svaljena na njega zato što nije dovoljno pazio na "vansportske aktivnosti igrača". Po jednoj (neproverenoj) verziji bio mu je zabranjen povratak u zemlju, što, najverovatnije, nije bilo tačno, jer je 1952. trenirao Vojvodinu, a 1953. ponovo je bio u Zvezdi.

Da li zbog politike ili nekog drugog razloga, Broća se otisnuo u svet. Domaći inkvizitori zapravo su mu učinili uslugu, mada im to nikako nije bila namera. Broćić je postao selektor Egipta sa kojim je na Mediteranskim igrama u Barseloni 1955. osvojio zlatnu medalju. Sledeći posao bio je u Libanu, a u Evropu se vratio 1956. Seo je na klupu holandskog PSV iz Ajndhovena.

Sledeće godine dobio je posao u Italiji. Juventus je prethodnu sezonu završio na 9. mestu a kriza je trebalo da bude prevaziđena sa novim trenerom - Ljubišom Broćićem. Opravdao je poverenje u potpunosti, Juventus je u sezoni 1957/1958. osvojio titulu sa osam bodova više od drugoplasirane Fiorentine. Imao je moćan tim sa Argentincem Omarom Sivorijem i Velšaninom Džonom Čarlsom i domaćom zvezdom Đanpjerom Bonipertijem.

FOTO: FK Juventus

Srpski trener zaslužan je što je Juventus nagrađen "Zlatnom zvezdom", koju su "crno-beli" iz Torina zakačili na svoje dresove, kao prvi italijanski klub sa 10 osvojenih liga.

Juventus je u Kupu šampiona neočekivano eliminisan u prvoj rundi od austrijskog Viner SK. U prvom meču u Torinu bilo je 3:1 za Juventus, ali je u revanšu u Beču pretrpljena katastrofa - 0:7, zbog čega je Broćić smenjen.

Njegov rad u Italiji nije ostao nezapažen, taktički noviteti i traženje univerzalnih igrača koji su mogli da igraju na više pozicija bili su ispred tog vremena. Predsednik Barselone Fransisko Miro-Sans smatrao je da je baš takav trener pravi za klupu katalonskog kluba koji je živeo u senci pet uzastopnih trijumfa Real Madrida u Kupu šampiona.

Ljubiša Broćić je predstavljen na "Nou kampu" 30. maja 1960. Ispostavilo se da nema licencu za rad u Španiji, ondašnji fudbalski hroničari sumnjali su da se radilo o svojevrsnoj osveti Frankovog režima zato što je angažovala trenera iz komunističke zemlje. Broća je morao na intenzivni kurs u Madrid gde je uz pomoć prevodioca položio sve ispite i dobio licencu.

FOTO: FK Barselona

Ambiciozni Broćić je pored dva treninga dnevno uveo i rad sa tegovima što je bila velika novost. "Barsa" je u predsezoni na turneji u Evropi pobedila Ajaks sa 4:3, Njukasl istim rezultatom, Hamburger sa 3:2 i Standard sa 5:2. Svi su bili oduševljeni, start sezone 1960/1961. čekan je sa najvećim ambicijama.

U Kupu šampiona Barselona je u prvom kolu eliminisala belgijski Lirs ukupnim rezultatom 5:0 (na "Nou kampu" 2:0 i u revanšu 3:0). Naredni rival je bio - Real Madrid. U prvom meču u Madridu bilo je 2:2. Revanš je, pred 120.000 gledalaca, pripao Barseloni sa 2:1. Bilo je to prvo ispadanje Real Madrida u Kupu evropskih šampiona. Te sezone "Barsa" je u četvrtfinalu eliminisala Spartak Hradec (Čehoslovačka), zatim u polufinalu Hamburger, ali je u finalu u Bernu izgubila od Benfike 2:3.

Na startu nove sezone Barselona je u Kupu sajamskih gradova za prvog rivala dobila selekciju Zagreba koju su činili isključivo fudbaleri Dinama. Prva utakmica igrana je u Zagrebu 12. oktobra 1960, ali Ljubiša Broćić nije putovao. Strah od mogućih represalija zbog političkih grehova iz prošlosti, ako ih je uopšte bilo, bio je jači. Meč je završen 1:1, a u revanš nedelju dana kasnije gosti su golovima Lamze u 18. i Markovića u 27. poveli sa 2:0 ali je domaćin preokrenuo na 4:2, da bi Čonč pred kraj postavio konačnih 4:3. Milan Antolković, trener Zagrepčana, stegao je ruku Ljubiši Broćiću.

Broćić je u Barseloni imao moćan tim, posebno u napadu: Kubala, Evaristo, Kočiš, Suarez... Stvari u prvenstvu nisu išle najbolje, pa je 12. januara 1961. klub objavio saopštenje u kome je stajalo da je "na molbu trenera g. Ljubiše Broćića raskinut ugovor sa njim". Kako to obično biva, izražena je zahvalnost za sve što je dao klubu.

Ubrzo je Broća dobio posao na Tenerifama, zatim je krenuo na put oko sveta: bio je selektor Kuvajta, Novog Zelanda, Libana i Bahreina, a vodio je i klubove, australijski Saut Melburn Helas i Al Nasr iz Saudijske Arabije.

Foto Arhiva

Umro je u Melburnu 16. avgusta 1995. Oni koji su ga poznavali kažu da je bio veoma human. Svoj imetak ostavio je Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Melburnu.

Kad sledeći put začujemo zvuk trube iz Guče, setimo se da je tamo za loptom potrčao i neopravdano zaboravljeni Ljubiša Broćić - jedan od osnivača Crvene zvezde, trener Barselone, "krojač" prve zvezde na grbu velikog Juventusa i tvorac najvećeg uspeha reprezentacije Albanije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)