SEĆANJE NA LEGENDU VMA PUKOVNIKA MATUNOVIĆA: U manastiru Tavna održan parastos preminulom dr Raši, ljudi se prisetili velikog čoveka

V. Mitrić

15. 08. 2021. u 21:29

U MANASTIRU Tavna, kod Bijeljine i Ugljevika, arhimandrit Lazar Kršić, duhovnik ove svetinje, zadužbine slavnih Nemanjića iz srednjeg veka, svojom i željom mnogih ljudi sa leve i desne obale Drine, služio je parastos pre godinu dana prerano preminulom pukovniku profesoru dr Radomiru Raši Matunoviću, višegodišnjem načelniku Klinike za kardiologiju na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.

СЕЋАЊЕ НА ЛЕГЕНДУ ВМА ПУКОВНИКА МАТУНОВИЋА: У манастиру Тавна одржан парастос преминулом др Раши, људи се присетили великог човека

Foto: VMA

Životnu borbu ovaj ugledni lekar, profesor, oficir, humanista, rodoljub i čovekoljubac, izgubio je od korona virusa u VMC "Karaburma" u Beogradu pre godinu dana na veliku žalost, ne samo svojih najbližih i neutešnih, već i mnogih drugih ljudi širom Srbije i nekadašnje SFRJ, ali i inostranstva, koji su bili njegovi pacijenti, prijatelji ili poznanici.

- I danas su mi u glavi priče divnog lekara i čoveka poput one "da srce reaguje i kad mi ne reagujemo", kada me je pregledao još kao studenta - kaže Marina Krunić iz Loznice, danas diplomirani pedagog.

- Uverila sam se da na isti način, posvećeno i odgovorno, prima sve ljude od čobanina do akademika. Za nas mlađe pacijente nalazio je vremena i kad su bile najveće gužve.

To potvrđuje i Stefan Mitrić iz Runjana, kod Loznice, kome je dr Matunović pratio rad njegovog srca oko pet godina.

- Kada sam imao 23 godine, ustanovio je da mi je nužna operacija srca, ali je rekao da će to biti učinjeno u najpogodnijem trenutku - priča Stefan.

- Tako je i bilo. Operisan sam i sad sam kao nov, živim bez ikakve terapije. Dr Raša je bio duša od čoveka, doktor nad doktorima u svakom pogledu. Zato smo se i skupili u ovoj bogomolji da se pomolimo za pokoj njegove divne duše. Neka ima mira u carstvu nebeskom, kada mu je falilo, od zlih ljudi, dok je bio živ, uprkos svim kvalitetima.

Sveštenik Milan Aleksić seća se dr Matunovića kao "vrhunskog lekara, čoveka za priču i pričanje, čije je svaka reč i terapija, baš bila kao melem na ranu". Obožavali su ga pacijenti, najveći broj kolega i osoblje, a iz njega je zračila ljubav za sve ljude.

Foto: V. Mitrić

Otac Lazar, koji je služio pomen, kazao je da "veliki ljudi nikad ne umiru, jer ih prate njihova dobra dela, sjajne uspomene ljudi i njihovih najbližih", a za dr Matunovića je naglasio da je bio i ostao "ponos ne samo srpskog zdravstva, već i čitavog roda i nije ni malo slučajno što je ovaj lekar duše i tela postao lekar, profesor, pukovnik..."

Naučni radovi dr Matunovića, koje je iza sebe ostavio, predstavljaju veliku dragocenu građu za generacije lekara, posebno za kardiologe, kaže akademik profesor dr Mirko Kerkez, predsednik Naučnog veća SKANU, koja je dr Matunoviću, godinu dana pre upokojenja, uručila Plaketu, visoko uzdarje ove nacionalne ustanove kulture, nauke, umetnosti i duhovnosti. Jedan je od retkih dobitnika Velike zlatne povelje Doma zdravlja "Dr Milenko Marin" u Loznici.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)