OTAC I SINOVI BATRIĆEVIĆ IZ ULCINJA, ČUVARI ŽIVOTA NA UŠĆU BOJANE U JADRAN: Pružili ruku spasa za više od 300 davljenika
SAMO ove godine, od morskih struja i podivljalih talasa izbavili devetoro ljudi.
ULCINjANIN Perica Pešo Batrićević (72) i njegovi sinovi Aleksandar (48) i Petar (38), decenijama su čuvari života na ušću Bojane u Jadran i na čuvenoj Velikoj plaži. Njihovi poznanici tvrde da su, uvek rizikujući svoj život, ruku spasa pružili za više od 300 onih koje su "prevarili" jake morske struje koje na ušću ulaze u reku, peščano dno koje često beži pod nogama, talasi. Samo 2023. od smrti su otrgli devet života.
Više od pola veka Pešo je uz Bojanu. Znalački, iskustveno govori o borbi čoveka i vode, a svaka priča je drama za sebe.
- Često sam riskirao život, nisam sebe štedeo, ali opet bih. Prvi put sam spasao jednu devojku kada sam imao 15 godina. Bio sam u snazi, ali dešavalo se ponekad i da je nestaje. Nije lako protiv sila prirode. Kad se čovek utapa, uhvati ga panika. Ja paničar nikada nisam bio, mozak mora da radi. To je mnoge ljude spaslo - objašnjava Pešo.
Priča nam i da su ponekad stotine ljudi gledale da se neko davi, ali nisu imali hrabrosti da im pomognu. Batrićevići poznaju i ćudi Bojane i mora, ali i psihologiju ljudi u strahu.
- Dok prilaziš davljeniku, ako je moguće mora da se priča sa njim. A kad mu konačno priđeš, držiš ga čvrsto i što je najvažnije: kad talas "lomi", ne smeš da ga ispustiš - kaže.
Uz Bojanu su odrastala i Pešova deca: dve ćerke i dvojica sinova, danas unučad. Svi su naučili ćudi prirode, struje i talase na Velikoj plaži, specifičnosti reke Bojane. Stariji Aleksandar kaže da je otac više puta gledao kako on i Petar spasavaju ljude. Nastavili su očevu plemenitu misiju. Pitamo ih kako se oseća čovek kad drugog otrgne od smrti?
MEDALjA
PEŠO je poznat kao vrsni spasilac ljudi iz mora, ali mnogi pamte i njegovu hrabrost ispoljenu tokom rizičnih spasavanja postradalih u razornom zemljotresu koji je 1979. pogodio Crnu Goru. Tada je odlikovan Medaljom za hrabrost.
- Čovek se prvo ozari. Neopisiv je osećaj kad se sve dobro završi. Pre 20 godina brat i ja smo spasli prve ljude, a najviše 2017, mada, verujte mi ne znam tačno koliko - kaže nam Aleksandar.
Njegov brat Petar, po zanimanju kuvar, dodaje:
- Nemate vremena da razmišljate. Strah, samo ponekad, dođe uveče, kad "vraćamo film", ali i brzo prođe.
Ulcinj je mali grad. Sve se vidi i zna. Svi znaju za Peša i sinove, ali zahvalnosti od gradskih vlasti nikada nije bilo:
- Nama je srce veliko pred Svevišnjim, pred Bogom. Od zvaničnika niko i ne treba da nam se zahvaljuje. Znaju šta radimo, koliko se mučimo, ali njihove reakcije nikada nije bilo. Bog nas je udomio na Bojani, a mi kad spasemo čoveka kažemo mu: "Pođi, zapali sveću i zahvali se Bogu".
ŠTA JE RUSKI PLAN “N”: Ukrajina bi mogla da ostane bez nekoliko važnih oblasti ukoliko Moskva uspe (VIDEO)
NjIHOV primarni cilj je zaštita ruskih pograničnih regiona, kao što je Belgorod, ali sekundarni ciljevi su zauzimanje Harkova, Sumija i Dnjepropetrovska.
26. 04. 2024. u 20:00 >> 07:55
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu
AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?
27. 04. 2024. u 07:00
LjUDI SE ČUDE: Žika prima OGROMNU penziju - "službenik tri puta proveravao, nije mogao da veruje"
"TAJNA je u tome što je mene pokojni Aleksandar Tijanić naučio da to tako radim..."
26. 04. 2024. u 22:32
Komentari (0)