ZAVEŠTANJE RUSKOG KONZULA SRBIMA: Posle 134 godine prevedena izuzetna etnološka knjiga posvećena srpskim običajima u 19. veku

Boris Subašić

14. 03. 2021. u 10:48

VREMEPLOV za deo nestalog i nepoznatog sveta Srba 19. veka sada je dostupan u obliku knjige "Običaji i pesme srpskoga naroda u Turskoj; U Prizrenu, Peći, Moravi i Debru", čiji je autor ruski diplomata i polihistor Ivan S. Jastrebov.

ЗАВЕШТАЊЕ РУСКОГ КОНЗУЛА СРБИМА: После 134 године преведена изузетна етнолошка књига посвећена српским обичајима у 19. веку

Srbi iz Tetova

Ovo jedinstveno i jedino svedočanstvo o srpskoj kulturi i običajima iz južnih krajeva objavljeno je u Sankt Peterburgu 1886, a posle 134 godine i u Beogradu, kao zajednički poduhvat "Službenog glasnika", Udruženja folklorista Srbije, i Kosovskometohijskog odbora Matice srpske.

Knjigu je sa ruskog prevela Vesna Smiljanić Rangelov, a tekst su priredili i napisali pogovor Valentina Pitulić i Boško Suvajdžić. Jastrebovljeva knjiga iz 19. veka je izuzetno aktuelna i prepuna novosti, jer je Srbima ovaj deo kulturno-istorijskog pamćenja bio uskraćen, iz političkih razloga, tokom celog 20. veka.

Neustrašivi istraživač je koristeći status ruskog diplomate pronalazio Srbe i pomno beležio etnološku građu o njima, tamo gde nijedan drugi strani hrišćanin nije mogao da dođe, u opasnim graničnim delovima umirućeg Osmanskog carstva.Njegovo delo je dvostruko značajno. Konzul Jastrebov svedoči o versko-političkom pritisku sa ciljem promene identiteta Srba i uništavanja ili prisvajanja njihove baštine, a etnolog Jastrebov pažljivo i živopisno dokumentuje srpsko kulturno nasleđe.

Slava - običaj koji se održao do danas

On nije došao na Balkan kao srbofil, već kao službenik svoje države. Kada je otkrio jedan narod u nestajanju i njegovu izuzetnu baštinu, počeo je da se bori svim silama da je sačuva od potpunog nestanka. Jastrebovljev predgovor knjizi je svojevrsno zaveštanje pronicljivog diplomate, analiza događaja u njegovom vremenu i predviđanje budućnosti.

BUGARSKA DVOSTRUKA IGRA

JASTREBOV je odvažno pretpostavio istinu pravilima diplomatske službe i u predgovoru knjige je oštro kritikovao tadašnju spoljnu političku akciju Rusije, koja je podržavala veliku Bugarsku. Ruskoj javnosti je otkrio višestruku igru Bugarske egzarhije, koja je preko svojih sveštenika kod Srba stvarala uverenje da Rusija želi da se bugarizuju, da bi ih zaštitila od islamizacije, arnaućenja i helenizacije koju je agresivno sprovodila grčka Carigradska patrijaršija. Egzarhija je, s druge strane, za bugarizaciju dobijala pomoć i od Turaka, kojima je obećala da će uništavanjem srpskog identiteta eliminisati uticaj Srbije na Srbe u Turskoj.

On opisuje identitetski i kulturni genocid nad Srbima s ciljem stvaranja uverenja da ih na prostoru Kosova, Metohije i vardarske Makedonije nema, niti ih je bilo. Jastrebovljeve procene i upozorenja s kraja 19. veka pokazale su se tačnim u 20. stoleću. Principi uništavanja i prisvajanja identiteta i baštine Srba koje je on uočio i opisao još u osmanskoj Turskoj, korišćeni su u obe Jugoslavije, a i danas na postjugoslovenskom prostoru.

 

Knjiga Ivana Jastrebova

Utoliko je dragocenija Jastrebovljeva slika ljudi, vremena, običaja i pesama Srba iz južnih krajeva srednjovekovne srpske države koji su uprkos svim pritiscima sačuvali identitet do 19. veka. Potka tog šarenog ćilima je krsna slava, koju ruski naučnik uočava kao običaj po kom se Srbi razlikuju od svih ostalih slovenskih naroda. On naglašava da srpski narodni kalendar meri vreme periodima omeđenim proslavama svetitelja zaštitnika naroda i porodice. Zato je neumorno išao od mesta do mesta, pomno posmatrao i marljivo beležio običaje i pesme koje su ih tradicionalno pratile.

- Za Srbina nema veće i važnije zakletve od zaklinjanja u slavu, dan koji slavi, u sveca koji se smatra zaštitnikom njegovih prošlih i budućih pokolenja... U besedama sa Srbima iz Turske o "slavi" stalno sam slušao jedno te isto mišljenje, koje je verovatno prelazilo sa oca na decu, o tome kako su srpska plemena prilikom primanja hrišćanstva birala za svog patrona onog sveca na čiji dan su se sama pokrstila, po sopstvenoj želji i inicijativi, a ne onako kako se to radilo kod nas i Bugara... Običaj "slave" se tako ukorenio u srpskom narodu da ga nisu mogle iskoreniti ni grčke vladike, koje su se u žaru propagande trudile da istog momenta - nakon pada Pećke patrijaršije - namesto slave uvedu običaj da se praznuje imendan. Isto to sada pokušavaju bugarski agenti sa bugaromanima. Oni žele da iskorene ovaj lepi običaj iz takođe političkih razloga i to čine lukavije od Grka.

 

Srbi iz Debra

LIRIKA

Pored pesama koje su bile povezane sa određenim običajima, Jastrebov je zapisao i one koje su pevane u svim prilikama. Najviše je lirskih, kakva je i ova iz oblasti Morave (Binačke).

Jana sedi s' ove strane mora.

Kujumdžija s' one strane mora.

Govorila lijepa devojka:

"Kujumdžija! Tako ti zanata,

Sakuj meni junaka od zlata!"

Govori gu mladi kujumdžija:

"Ne mogu mu oči sakovati,

Što će tebe mladu pogledati.

Ne mogu mu usta sakovati,

Što će s' tobom mladom govoriti.

Ne mogu mu ruke sakovati,

Kojim' će te mladu zagrliti".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NIKOLA JOKIĆ UŠAO U NBA ISTORIJU: Denver slavi, niko nikada kao Srbin!