ERMITAŽ STIŽE U BEOGRAD: Mihail Švidkoj, specijalni predstavnik Vladimira Putina, govori za "Novosti"
SRPSKI narod je vekovima branio svoju samostalnost i duhovnu slobodu, pa bih mu poželeo mir, spokojstvo i blagostanje, da živi radosno, onako kako se čovek oseća kad čuje lepu srpsku melodiju.
Foto N. Skenderija
Ovo poručuje u ekskluzivnom razgovoru, za "Novosti", Mihail Švidkoj, specijalni predstavnik predsednika Ruske Federacije za međunarodnu kulturnu saradnju, koji je ovih dana u Beogradu imao susrete sa rukovodstvom naših ministarstava kulture, prosvete, nauke i tehnologije, spoljnih poslova, Grada Beograda, kao i sa direktorima pozorišta i festivala.
Nekadašnji ruski ministar kulture (2000-2004) i aktuelni predsednik međunarodnog pozorišnog festivala "Čehov", razgovarao je o najširoj saradnji - od izučavanja srpskog jezika u Rusiji i obrnuto, preko pitanja zajedničkog istorijskog sećanja, do toga čime bismo jedni drugima mogli da budemo zanimljivi u naučnim istraživanjima. Ali, i nekim konkretnim inicijativama...
- Tema je bila i mogućnost otvaranja ogranka našeg slavnog muzeja Ermitaž u Srbiji - otkriva sagovornik.
- U Amsterdamu je od 2004. postojao ogranak Ermitaža, pa je ideja da se ovde napravi nešto slično. Čitav proces će, jasno je, potrajati nekoliko godina. Treba pronaći zgradu, rekonstruisati je, a tu su i mnoga druga praktična pitanja. Ali je taj proces sam po sebi važan kulturni čin. Na početku smo pregovora, ali već bismo ove godine mogli da organizujemo "Dane Ermitaža u Beogradu", u virtuelnom formatu. Već postoje i zajedničke ekspedicije koje se bave arheologijom. Srpski stručnjaci sarađuju sa kolegama iz Ermitaža, pa bi od toga mogla da se napravi i neka izložba. Moguće je da projekat podrži kompanija "Gaspromnjeft", koja posluje ovde.
Foto N. Skenderija
Dobro poznajete ovdašnje kulturne prilike, ovo nije vaša prva poseta Srbiji?
- U Beogradu sam bio prvi put 1979, na Bitefu, a potom u Novom Sadu 1981, kada je otvorena nova zgrada Srpskog narodnog pozorišta. Zbog toga, svaki susret i svaka ulica sada za mene imaju posebnu sentimentalnu vrednost. Naravno, mnogi ljudi koje sam poznavao više nisu među živima - Mira Trailović, Jovan Ćirilov, Petar Volk, ali i neki drugi... Veoma mi je drago da je sada dinamika odnosa između Rusije i Srbije na visokom nivou. Mislim da je najveći simbol naših odnosa Hram Svetog Save. Tu epopeju oko unutrašnjeg ukrašavanja hrama započeli smo još devedesetih, dok sam bio zamenik, a kasnije i ministar kulture. Kada sam video gotovo završen hram, pomislio sam koliko je važno kada se istorija pretvara u vrlo savremeni simbol naših odnosa. U susretu sa nastojateljem Hrama Svetog Save, vladikom Stefanom, razmotrili smo ne samo odnose dve crkve već i saradnju u sferi duhovne kulture.
Uz kulturno, između Srbije i Rusije postoji i duboko duhovno prožimanje?
- I kod Srba i kod Rusa, nacionalni identitet nije vezan samo za jezik i kulturu, već i za veru. Tu smo slični. Kod naših naroda vera i kultura su veoma isprepletane. I u Rusiji i u Srbiji održavaju se, recimo, dani duhovne kulture, u čijem okviru umetnici i predstavnici crkve imaju zajedničke projekte. Hteo bih da ovde pomenem Moskovski sinodalni hor, Hor Sretenjskog manastira i druge, koji pevaju i duhovnu i svetovnu muziku.
Svojevremeno je Bitef imao poseban značaj za ruska pozorišta. Šta od tih iskustava možete da primenite na festival "Čehov"?
- Bitef je uvek posvećivao veliku pažnju avangardnim formama, a Mira Trailović i Jovan Ćirilov bili su uvek u toku dešavanja u pozorišnom svetu. Oni su na festival pozivali naše najmodernije teatre, kao što su Pozorište na Taganki, ili Pozorište na Maloj Broni, gde je radio Anatolij Efros. Time je Bitef mnogo doprineo razvoju naše umetničke misli, a uticao je i na formiranje koncepta festivala "Čehov". Uzgred, profesor Dragan Klaić, koji je rukovodio Pozorišnim institutom u Holandiji, svojim radom je takođe proširio granice naše saradnje u najsavremenijim pozorišnim formama. Sada smo sa Milošem Latinovićem razgovarali o mogućnosti uspostavljanja dijaloga između Bitefa i festivala "Čehov", koji bi mogao da obuhvati i razmenu predstava.
Za kulturu kažu da je "meka sila" u diplomatiji. U čemu je, u tom kontekstu, snaga ruske kulture?
- Uopšte ne volim taj termin "meka sila", iako je uobičajen. Napisano je o tome i desetak udžbenika i stotine različitih instrukcija... Ili je sila, ili je meka. Naravno da sada postoje tehnologije koje mogu uticati na promenu svesti, i to čitavih naroda. I one su poznate. Međutim, kada govorimo o kulturi, onda je to pre odnos zaljubljenih. Moja, nažalost, sada već pokojna majka, pitala me je, još kada sam postao ministar kulture, šta ja to radim. Odgovorio sam joj da se bavim ljubavlju. Jer, kulturi se divite i zato joj težite, ona se ne nameće silom. Tomas Man je jednom rekao da postoje velike književnosti, francuska, nemačka i engleska, a da je ruska književnost - sveta. To je ta iracionalna osobina.
Po čemu je osobena ruska kultura?
- Mislim da ona neustrašivo pokazuje čoveku čoveka. Kada čitaš roman ili gledaš pozorišne predstave, to je kao odraz u ogledalu. I kada pogledaš unutar sebe, lako možeš da se zgroziš. Ali, ruska kultura ne ruši prirodu čoveka. Raznolika je - između Tolstoja, Dostojevskog i Čehova razlike su ogromne. Dostojevski je jednom, govoreći o Puškinu, primetio da ruska književnost ima u sebi svesvetsko odjekivanje, drugim rečima, cela svetska kultura nađe u njoj svoj odjek. U svojim najvećim dometima ruska književnost nije ni lokalna, ni regionalna. Njena karakteristika je i što je prožeta izuzetnim saosećanjem prema čoveku i svetu. Ovde govorim pre svega o visokoj, klasičnoj kulturi, a trebalo bi se setiti i perioda revolucionarne utopije, dvadesetih godina i ruske avangarde koja je takođe bila veoma privlačna. Što sam stariji, jasnije razumem da se taj pravac nadovezuje na čitavu rusku kulturu, počev od srednjeg veka. Inače, ne delim kulture na bolje i gore, jer je svaka velika na poseban način. Da dodam da su srpska i ruska srednjovekovna kultura isprepletane, kao što možemo pronaći i više paralela u ruskoj književnosti sa Andrićem ili Pavićem.
Na Zapadu, ruska kultura postala je žrtva politike, pa pod sankcije potpadaju i velika, temeljna, svetski značajna dela...
- Kultura ne bi trebalo da bude žrtva političkih razmimoilaženja, čega je naročito bilo u prvoj polovini prošle godine. Taj problem još nije nestao, iako slabi. Milanska skala je 7. decembra otvorila novu sezonu "Borisom Godunovim", a trećina umetnika su bili Rusi, ulogu Godunova tumačio je naš veliki bas Ildar Abdrazakov. Naša pevačica Olesja Petrova pevala je Verdija u Metropolitenu. Međutim, i dalje se dešavaju slučajevi bez presedana. Pre nekoliko dana opštinska vlast u Francuskoj odbila je da produži ugovor i uzme novac od Rusije za održavanje našeg groblja u mestu Sen Ženevjev de Boa, kraj Pariza. Na njemu su sahranjeni, između ostalih, Bunjin i Nurejev. Pokušavamo da problem rešimo preko diplomatskih predstavnika. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen kaže da je čitala Tolstoja i Dostojevskog, tvrdeći da nije protiv ruske kulture, već protiv Kremlja. Mislim da je to, blago rečeno, lukavstvo. Stav Rusije je jednostavan: ne želimo samoizolaciju, otvoreni smo za saradnju u nauci, kulturi i obrazovanju, ali nikoga nećemo moliti za to. Svet je zaista veliki, a njegov veći deo i dalje sarađuje sa nama - Kina, Indija, Latinska Amerika, zemlje Persijskog zaliva... Ukinuti kulturu je sasvim nemoguće, a ruska je deo svetske kulture.
PUTIN I ČUVANjE TEMELjNIH VREDNOSTI
UPITAN da kao specijalni izaslanik otkrije neke Putinove kulturne afinitete, sagovornik kaže da ih ruski predsednik nikada ne pokazuje, jer dobro razume da je kultura sfera slobodnog stvaralaštva:
- Ali, zna se da se sa velikim poštovanjem odnosi prema našim istaknutim umetnicima, kao što su, na primer, Valerij Gergijev, Nikita Mihalkov i mnogi drugi. Inače, nedavno je donet ukaz predsednika, koji se odnosi na očuvanje temeljnih duhovnih vrednosti koje određuju naš identitet. U tom smislu ne krije da se drži određenih konzervativnih stavova kada je reč o porodičnim i ljudskim vrednostima. Smatra, što je sa mog gledišta sasvim pravedno, i da se najviše vrednosti evropske kulture, njen visoki humanizam, sada na odgovorniji način čuvaju u ruskoj kulturi nego u savremenoj evropskoj.
Muzej Ermitaža u Sankt Peterburgu, Foto Shutterstock
Kultura ne sme da stvara konflikte
U SRBIJI uglavnom postoje informacije koje se odnose na političke događaje u Rusiji, ali manje o onom što se u našoj zemlji dešava, recimo, u oblasti nauke i obrazovanja - kaže sagovornik. - Između ostalog, zanima me problem udžbenika u različitim zemljama, jer naša deca čitaju različite istorije. Na Balkanu, udžbenici u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili Sloveniji "pričaju" različite priče. I kod nas, kada se porede udžbenici, recimo, iz Kirgizije, Kazahstana, Uzbekistana i Rusije, vidite da su to umnogome različite istorije. Ipak, naša deca moraju međusobno da razgovaraju i da razumeju o čemu se radi. Fizika i matematika su jedinstvene, ali ne i književnost i istorija. Kultura ne sme da stvara konflikte.
DUBLjE RAZUMETI SLIČNOSTI
ČINI MI SE da bi u Rusiji razumevanje Srbije takođe moglo da bude bolje. Novine mnogo pišu o situaciji na Kosovu, odnosima Beograda sa Podgoricom ili Briselom, što je samo politički aspekt savremenog života ovde, a mogao bi da bude predstavljen na raznovrsniji i dublji način. Recimo, da se bolje razume da su Srbi, posle raspada Jugoslavije, postali razdvojen narod, jer su se zatekli u svim republikama koje su činile Jugoslaviju. To mnogo podseća na situaciju sa Rusima u bivšim republikama SSSR-a. Moguće je, uz postojeće razlike, naglašavati naše sličnosti i kroz ovu veoma važnu i osetljivu temu identiteta.
Preporučujemo
GLUMAC DAO OBEĆANjE: Aleksandar Kojić dobio nagradu za monodramu Radoša Bajića (FOTO)
09. 12. 2025. u 22:10
SUKOB NAM JE PRED VRATIMA Rute upozorava: Mi smo sledeća meta Rusije
RUSIJA bi mogla da bude spremna da upotrebi vojnu silu protiv NATO-a u narednih pet godina, smatra generalni sekretar NATO-a Mark Rute.
11. 12. 2025. u 15:46 >> 16:40
OSUĐENI ZA UBISTVO STARCA U ZATVORU PADINSKA SKELA: Zrna saosećanja nemaju, izrečene višegodišnje kazne
SREĆKO Stefanović (22), Saša Stanković (22) i Dalibor Petrović (24) oglašeni su danas krivim u Višem sudu u Beogradu za teško ubistvo Stanimira Brajkovića (74) na bezobziran i nasilnički način u zatvoru Padinska Skela početkom februara 2024. godine. Ovom prvostepenom presudom Stefanović je osuđen na 19 godina zatvora, a Stanković i Petrović na po 18 godina.
11. 12. 2025. u 16:22
OVO JE STRAŠNO! Uznemirena Bilja otkrila gde je Aca bio u vreme MASAKRA - pevač mesecima u Australiji
PEVAČICA Biljana Jevtić oglasila se povodom terorističkog napada koji se dogodio u Sidneju. Njen suprug, pevač Aleksandar Aca Ilić, poslednja tri meseca proveo je upravo u tom gradu.
14. 12. 2025. u 19:24
Komentari (0)