PRIČA O FATALNOJ I TAJNOVITOJ VERI: “TV Novosti” na snimanju filma i serije o špijunki iz Drugog svetskog rata poznatoj kao srpska Mata Hari

JELENA BANjANIN

09. 07. 2022. u 13:33

MRKLI mrak vlada u bioskopskoj sali, ali ništa svetlije nije ni izvan nje. Godina je 1942, a na velikom platnu, posle “Filmskog žurnala” i najnovijih vesti sa fronta, kreće prvi srpski zvučni film “Nevinost bez zaštite”, reditelja Dragoljuba Aleksića.

ПРИЧА О ФАТАЛНОЈ И ТАЈНОВИТОЈ ВЕРИ:  “ТВ Новости” на снимању филма и серије о шпијунки из Другог светског рата познатој као српска Мата Хари

Bane Tomašević, Foto G. Jović/N. Babić

 Iznenada se čuje “Ura”, sa drugog kraja sale dopire “Aleksiću, Srbine”, neko dobacuje i “Dole Nemačka”, a zatim odnekud stiže povik “Dole Nedić”. Atfmosfera je napeta, kao da je usred projekcije počela revolucija, ljudi se osvrću oko sebe, komešaju, jedni su oduševljeni, drugi zbunjeni, treći negoduju. Buka je sve glasnija, u tom trenu uleću žandarmi i lampama rasteruju gledaoce. Iz drugog reda neprimetno se iskrada oniža dama, naizgled ni po čemu drugačija od ostalih žena iz tog doba. Ipak, to je mlada Leskovčanka Vera Pešić, koja uz pomoć intimnih poznanstava u visokim krugovima postaje beogradska zavodnica i četvorostruki špijun, sve do svog tragičnog kraja u 25. godini.

- Vera Pešić je bila devojka koja je sarađivala za vreme Drugog svetskog rata sa našima, Nemcima, Britancima, Francuzima... O njoj se malo zna, često su podaci kontradiktorni, ali mi smo sačuvali istorijske fakte i fiktivne elemente, kako bi naša filmska junakinja bila što autentičnija. Najzanimljivije je kako je jedna žena u surovom, izrazito muškom svetu, uspela da opstane, pomogne drugima, ali i sebi - kaže za “TV novosti” Jovana Stojiljković koja tumači naslovnu ulogu u filmu i seriji “Vera”.

Snimanje zahtevnog špijunskog trilera završeno je ove nedelje, a Jovana nam priznaje da je morala dobro da se naoruža strpljenjem kako bi “iznela” 70 dana igre pred kamerom.

- Zbog konteksta vremena u kojem je živela Vera, kao i okruženja, često sam osetila koliko joj je bilo teško i kako smo poprilično danas razmaženi. Nadam se da sam Veri unela život. Uvek se trudim da svaki lik koji igram bude uverljiv, a s obzirom na to da je Vera postojala, imala sam posebnu odgovornost. Nadam se da će se videti njena spontanost i šarm, kao i svi spektri emocija kojima je prožeta - priča nam glavna glumica i otkriva da je zbog scena u kojima puca iz pištolja i puške išla u streljanu.

Anita Mančić, Foto G. Jović/N. Babić

Reditelj Nedeljko Kovačić, koji sa Kristinom Đuković potpisuje i scenario, nastao po ideji producentkinje Danke Milošević, ističe da je priča o Veri kod nas bila praktično nepoznata. Radnja je nadahnuta istinitom pričom o fatalnoj i tajnovitoj Veri Pešić, špijunki iz vremena Drugog svetskog rata, poznatom i kao “srpska Mata Hari”.

- Kao glavni motiv pokušavamo da provučemo to da je Vera žena koja u veoma teškom istorijskom trenutku na ovim prostorima, nimalo naklonjeni ženama, uspešno pliva, nosi se sa raznim teškim muškarcima i tajnim agentima. Vera je žena u vihoru špijunaže - objašnjava Nedeljko Kovačić i dodaje da su snimili brojne scene sa mnogo statista, kaskaderima, pirotehnikom i specijalnim efektima.

Paralelno sa akcionom, špijunskom linijom radnje, fokus je na Verinoj intimnoj, psihološkoj drami. Rođena iz nerazjašnjenog odnosa njene majke sa četničkim vojvodom, Vera živi sa unutrašnjom dramom nepripadanja koja joj pomaže da od zbunjene devojke iz provincije postane vrhunski špijun koji zavodi muškarce i manipuliše njima, nikad ne dozvoljavajući da postane njihov plen.

Čovek koji je među prvima shvatio Verine potencijale bio je Slavko Marković, predratni oficir kraljevske kontraobaveštajne službe, a koji posle rata postaje član Nedićeve Garde.

- Slavko je klasični oficir tog doba, ne bez manira, ali psihološki neotesan, dominantan i surov, u skladu sa vremenom. Smatrao je da je u tim vrlo turbulentnim vremenima odabrao stranu koja donosi bolju budućnost njegovoj zemlji. To se istorijski nije pokazalo istinitim, ali tako ga igram. On je Veru uveo u špijunske aktivnosti, koje je posle usavršila, pa je radila za nekoliko službi. Slavko je Veru smatrao svojim pijunom, pa nije dobro završio - naglašava za “TV novosti” Aleksandar Srećković Kubura. - Vera nije naročito poznata u srpskoj istoriji, a bila je veoma uticajna i učestvovala i u četničkom i u komunističkom pokretu. Bila je vrlo aktivna i neobična žena, snalažljiva i inteligentna. Imali smo ozbiljne igrače na polju špjunaže, a žena je morala da bude duplo lukavija, prepredenija, pametnija i organizovanija od muškaraca da bi u to vreme mogla da se bavi takvim delatnostima.

Bane Tomašević, Foto G. Jović/N. Babić

U vezu sa prelepom i izuzetnom Verom ušao je i heroj Trejćeg rajha, veoma sposoban i koristan obaveštajac Karl Kraus, koga igra Petar Zekavica, Beograđanin sa zavidnom međunarodnom karijerom. Ipak, još jedna emotivna linija u filmu i seriji gradi se između Vere i Milivoja Petrovića, doktora prava, novinara “Politike” i potonjeg komuniste, koga tumači Viktor Savić.

- Milivoje je Verina prva ljubav, odrasli su zajedno u Leskovcu i imali su razne faze.

Posle mnogo godina on se vraća u njen život. To je turbulentna i iskrena ljubav.

Fokusirano sam čitao scenario, jer je tema škakljiva – tu su i komunisti i četnici, i Britanci i Rusi i Nemci. Zanimalo me je na koju stranu priča naginje da se ne bih bavio nečim što ne podržavam i u šta ne verujem. Ali film i serija ne daju konkretnu poruku nego se bave životom žene u tim okolnostima. Kada kažeš “četvorostruki špijun”, obično zamišljaš da je to neko ko vodi tu igru, ali je zapravo to jedna nesrećna okolnost u kojoj ta žena mora da spasava glavu od situacije do situacije, i radi malo za ove, malo za one dok ne kraju ne izgubi ili ne pronađe sebe i ne odluči se na čijoj je strani. Milivoje je stalno opominje da mora da dokaže na čijoj je strani, da li radi za nas, Nemce, Britance ili za koga već.

Jovana Stojiljković, Foto G. Jović/N. Babić

Po dolasku u Beograd, Vera počinje da radi u štampariji gde upoznaje komunistkinju Kaću.

U kratkom razgovoru za naš list Miona Marković otkrila je da se zbog uloge Kaće fizički promenila.

- Bila sam crvenokosa i dugokosa, pa sam se ofarbala i skratila kosu. Scenario je veoma dobar, kao da sam čitala roman. Volim što su scene kratke, a u nizu godina od 1937. do 1945. svašta se desi, pogotovo sa Verom. Čak i mi u manjim ulogama imamo neverovatne obrte.

Viktor Savić, Foto G. Jović/N. Babić

Još jedna drugarica glavne junakinje postaje i Ankica, koja je takođe došla iz unutrašnjosti, a tumači je Milica Tomašević.

- Za razliku od Vere, Ankica je luckasta, vickasta, dobronamerna i prostodušna devojka, koja ume da upadne u nevolje. Ima drugačije ciljeve, želi da nađe odgovarajućeg muškarca, dobro se uda i tako se skući i stvori porodicu. Na tom putu naravno postoje razne prepreke, možda baš i zbog njene dobronamernosti, zbog toga što više veruje ljudima nego što bi trebalo. Odnos njih dve je iskren, sestrinski, i u jednom momentu je Vera prema Ankici ispala pravi anđeo čuvar. Svi znamo da je Jovana Stojiljković odlična glumica, ali je kao Vera tako čarobna i posebna da jedva čekam da je gledam, i pozivam sve vaše čitaoce da učine isto - zaključuje Milica Tomašević.

Petar Zekavica, Foto G. Jović/N. Babić


 

FILM U OKTOBRU, A SERIJA SLEDEĆE GODINE

SNIMANjE “Vere” počelo je poslednjeg dana marta ove godine i odvijalo se na velikom broju lokacija, od Beograda i Avale, preko predela bez signala, do Kosmaja i Topole.

Foto D. Milovanović

Reditelj i scenarista Nedeljko Kovačić (na slici) otkriva da bi premijera njegovog celovečernjeg igranog prvenca trebalo da bude krajem oktobra, a serija od deset epizoda očekuje se od Božića na Radio-televiziji Srbije. U podeli su i Anita Mančić, Nikola Kojo, Vladimir Aleksić, Tihomir Stanić, Željko Dimić, Nebojša Dugalić, Bojan Žirović, Zlatija Ocokoljić Ivanović, Slobodan Beštić, Lenka Petrović...

CIPELE IZ TETKINOG FUNDUSA

KOSTIMOGRAFKINjA Nevena Milovanović otkriva za “TV novosti” da je Verin kostim prošao kroz tri faze.

- Prva je skromna varijanta u kojoj se ona nalazi do ulaska u visoko društvo i visoku modu iz 1937. godine. To traje do rata, kada je kostim opet potpuno promenjen, svedeniji, ratni, čak nosi i delove uniforme. Igrali smo se materijalima koji su odraz statusa, počevši od letnjih skromnih cicanih, pamučnih haljina, pa do svile, pliša, somota u visokom društvu, da bismo se na kraju ponovo vratili suknu i platnu. Tražila sam da šeširići, heklane rukavice i torbice ne budu pravljene, nove, nego baš autentične. Cipele sam našla kod tetke, koja je stara gospođa, Beograđanka iz tog perioda, tako da sam ih pozajmila iz njenog ličnog fundusa.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

A SRBIJA?! Pitali Ruse Za koga ćete da navijate na EURO 2024? - ovako su odgovorili