NAZIRE SE DRUŠTVO NEOFAŠIZMA: Na godišnjicu smrti predstavljamo neobjavljeni intervju Miloša Šobajića koji je sročio pred odlazak u bolnicu

Goran Čvorović - stalni dopisnik iz Pariza

24. 04. 2022. u 12:00

KALENDAR je hteo da se, tačno na Vaskrs, navršava godinu dana od smrti velikog slikara Miloša Šobajića. Ali, njegove mudre poruke, na platnu i na hartiji, ostaju da žive.

НАЗИРЕ СЕ ДРУШТВО НЕОФАШИЗМА: На годишњицу смрти представљамо необјављени интервју Милоша Шобајића који је срочио пред одлазак у болницу

Foto M. Anđela

Predusretljivošću umetnikove udovice Maje Todorović Iskjerdo, i francuskog publiciste Pjer-Alena Levija koji vodi e-magazin "Vukali" iz grada Meca, "Novosti" su došle u posed vrednog dokumenta - Šobajićevog poslednjeg, neobjavljenog, vizionarskog intervjua, koji je napisao, ali nije stigao da ga pošalje za objavljivanje. Korona je, nažalost, bila brža. Odgovore je, kaže Maja Iskjerdo, sročio neposredno pre nego što će ući u bolnicu, a pronašla ih je slučajno, sređujući arhivu prethodnih dana. Pitanja nije bilo. Pronalaženju odgovora obradovao se i Pjer-Alen Levi, koga su "Novosti" obavestile da Miloš ni u bolesti nije zaboravio svoja obećanja, i koji je rado pristao da s našim listom podeli sadržinu.

ŽEĐ ZA ŽIVOTOM

- VELIKA žeđ za životom, pre svega, koju osećam u sebi kao odgovor na sve zamke na koje nailazimo, isto kao i na sve lepe trenutke koje nam pruža život - sve to zajedno, čini moj život i moju ogromnu radoznalost da ga otkrivam. Živim moj deveti život, ili mi se bar to tako čini. Mogao bih napraviti drugačiju i jednostavniju računicu i reći da sam živeo jedan dugački život do Maje i da sa njom sada živim moje najnovije iskustvo, koje me čini prvi put srećnim. Tako bih imao samo dva života. Ujedno, svet u kome živimo je postao toliko opasan i svirep i izaziva u meni veliku želju da mu se suprotstavim, odnosno pokušam da se izborim za istinu i duhovnu slobodu, koje su postale najveće žrtve našeg vremena.

KRUG, PA SMRT

- NIŠTA ne bih menjao u životima koje sam prošao. Bilo je tu svega i svačega, i smrti i rođenja i ljubavi i rata, ali sve je to deo mene i pripada samo meni. Uvek sam se kao Feniks ponovo rađao i činilo mi se da je svaki od tih života imao zaokružen krug i kao da sam posle svakog od njih umro, pa se ponovo rađao, praveći neku vrstu niti koja teče kao dugačka reka. Moj život sada mogu da pročitam na mom ostarelom dlanu, na kojem su duboko ucrtane sve linije koje potvrđuju ono što mi se već desilo. Ta šara koju mi je život ispisao, potvrđuje da sam realizovao sve ono što mi je sudbina predočila. Od svih životnih iskustava, svakako mi je najmiliji ovaj poslednji u kom sada živim, jer ne znam šta će se sledećeg trenutka desiti. To i jeste sva lepota i čar življenja.

NAJTEŽI TRENUTAK

- SIGURNO, kad sam doživeo smrt moje prve supruge, Lotke. Nisam verovao da takav kraj može da se desi, ali život pravi opaka i veoma bolna iznenađenja. Mislio sam tih dana da je i meni došao kraj, ali se u meni probudio taj strašni bunt protiv smrti i protiv kraja, koji me je spasao. Tada sam razumeo da ništa nije večno. Spoznao sam i da sam kao Feniks, te da mogu ponovo da uzletim i pored groznog iskustva i sudbine koje sam nosio u genima.

LjUBAV I MAJA

- MOŽDA, da sebi i drugima kažem, da sam sve što sam u životu uradio, prethodno odsanjao. San bi sigurno bila jedna od tih važnih reči. Ljubav, istom merom, jer me ona održala u životu. Maji sam dao svu moju ljubav i ta sila me je uzdigla i održava me u životu.

 

Privatna arhiva

Zbog ljubavi prema Maji, osećam se sasvim mlad, nezavisno od broja godina koje nosim na leđima, jer svakog jutra kad otvorim oči, Maja me pita koliko godina jutros imam, a ja odgovaram onako kako se osećam: sedamnaest.

PARIZ I PROVALIJA

- MISLIM da je Pariz zahtevao od mene, kao i od svih ostalih umetnika, da mislimo svojim glavama i budemo autentični, jer u suprotnom bismo svi propali u slikarsku provaliju svih onih koji su došli u taj grad i sagoreli krila na prevelikoj svetlosti koju Pariz odašilje, a koju nisu izdržali. Mali broj slikara u tom gradu poseduje autentičnost i to ga i čini magičnim, jer su svi umetnici hrlili u njega, nadajući se da će je baš u njemu naći.

ZUKO I BOSFOR

- ISTANBUL je grad u kojem sam, kao dečak, otkrio da postoji istorija. Otkrio sam Aju Sofiju, muzej Topkapi, zidine Konstantinopolja i shvatio da je pre mene postojao svet, u ovom slučaju, magičan i veličanstven. Postao sam tada svestan da sam samo mali deo u kontinuitetu ljudske avanture. Mislim da sam shvatio da živim u jednom od glavnih gradova naše civilizacije i da mogu da ga dodirnem i osetim svu njegovu silinu i toplinu. Postao sam od tada opčinjen istorijom. To šarenilo grada na Bosforu, buka velikog saobraćaja sa prelepim automobilima s početka pedesetih godina, uz zanosne žene koje su prolazile pored mene, deteta sa zapanjenim očima, ostavljajući mirise turskih parfema za sobom, sve to me je toliko opčinilo, da sam do danas ostao zaslepljen tim minulim svetom i on mi je ostao izvesna estetska mera. U Istanbulu sam upoznao i Zuka Džumhura, veliku ličnost, koji mi je bio prvi učitelj crtanja. To je bio prvi i autentični boem kojeg sam u životu sreo.

BROZ I MILOŠEVIĆ

- BROZ je uradio sve što se od njega očekivalo, odnosno da stavi Srbe u ćošak i prekine za pola veka našu duhovnu i državnu nit. Napravio nam je ogromnu štetu, podržan u toj kriminalnoj akciji, od svih, pa čak i SSSR-a. Logor Goli otok je Zapadu bio sasvim prihvatljiv jer su u njemu ležali Srbi. Milošević je bio komunističko čedo, koji se našao u teškom okruženju svih srpskih neprijatelja, onda kad je svetom zavladala samo jedna sila. Ostao je sasvim usamljen pred nečuvenom agresijom koja se na nas sručila 1999. godine. On je najbolju misiju odigrao na suđenju u Hagu, gde je dokazao svu laž agresora i potvrdio snagu srpskog naroda koji se bori za opstanak.

SRBI I DUŠMANI

- TEŠKO je Srbinom biti. To je apsolutna istina. U daleko boljoj situaciji se danas nalazimo, nego u doba masovnog bombardovanja, ali bezočnost naših dušmana ne jenjava. To je, reklo bi se, jedini način na koji oni pokušavaju da funkcionišu kada je u pitanju opstanak našeg naroda na ovom prostoru. Od ucena i pretnji, do otvorene vojne agresije, oni neće prestati sa takvom praksom, sve dok budu mogli da se na taj način ophode prema Srbima. Apsurd je što oni smatraju da je njihov interes na Balkanu, važniji od našeg interesa u našoj kući. Da, slikao sam krv nevinih koju su prosuli u svojoj bahatosti, ali izgleda, nažalost, da ću i u budućnosti biti provociran sličnim agresijama, pa ću prskati crvenom bojom, kao što je krv nevinih, po mojim slikama i skulpturama. Mi smo svakim danom sve bliži spasenju, jer su oni svakim danom sve bliži kraju svoje apsolutne moći i mogućnosti nekažnjene tiranije nad nejakim i malim narodima.

ZAPAD I RUSI

- SRBI su poremetili geopolitičku situaciju na Balkanu, kad su 1804. godine počeli ustanak protiv turskog okupatora. Mi smo tim potezom izazvali veliki gnev Zapada, koji je vekovima imao mirnu situaciju na Drini i vodio trgovinu sa Osmanlijama, ne znajući za postojanje Srba. Iznenadnom pobunom protiv Turaka, stvorila se neočekivano, sasvim pogubna situacija za Zapad, jer u slučaju srpske pobede, postojala je logična mogućnost da otvorimo vrata Rusima i tako im omogućimo pristup toplim morima, što je sve do danas ostala nepromenjena činjenica. Otuda, svaki pokušaj stvaranja monolitne srpske države, za tzv. međunarodnu zajednicu, predstavlja veliku opasnost. Ali nezavisno od toga koliko se oni ježe na pomisao da na Balkanu postoji jaka država srpskog naroda, mi smo sposobni da je stvorimo i stvorićemo je, uz poštovanje svih okolnih naroda.

Foto M. Anđela

GOSPODARI SVETA

- STVARNI gospodari su oni koji su vlasnici novca. Oni gospodare svim stanovnicima na Zemlji i predstavljaju izuzetno mali broj individua. Nekoliko desetina takvih vlasnika novca, upravljaju sudbinom celokupne populacije od osam milijardi ljudi. Zato im je potreban globalizam, u kojem bi ostvarili svoju apsolutnu kontrolu i vlast. Potreban im je novi tip čoveka, koji ne pripada nijednoj naciji, bez poroda i bez obrazovanja. On treba da bude bez religije i bez sopstvenog mišljenja, jer samo takav može da zadovolji potrebe svog gospodara. U cilju stvaranja takvog čoveka, sve je organizovano za rušenje naše duhovne vertikale, koju smo stvarali milenijumima, u korist sasvim novog poretka, neophodnog za sticanje totalne kontrole i vlasti.

O NATO-ARTU

- ČOVEK je, pre svega, misleće biće, kojem teško možete da zabranite da stvara. Rekoh, da smo izgradili našu duhovnu vertikalu po kojoj imamo izgrađene stavove o lepom i ružnom, o estetici, o poštenju, o moralu. Kad vam neko pokuša da razbije tu duhovnost i nametne administrativnim putem i silom, nešto što se kosi sa vašim osnovnim načelima, morate da se branite. Morate da reagujete ako u sebi osećate bar malo da ste čovek. NATO-art je početkom sedamdesetih, administrativnim putem stvorio tzv. konceptualnu umetnost, kako je zvanično rečeno, neverovatnom izjavom: "zbog mira i bezbednosti u svetu"! Radilo se o nametanju svim raspoloživim sredstvima, finansijskim, državnim i vojnim, tzv. vizuelne umetnosti, koja može biti sve i svašta i ništa i baš zbog takve ambivalentnosti, sa jedinim ciljem, rušenjem dosadašnje duhovne vertikale judeo-hrišćanske civilizacije. Ova činjenica mi je pre četiri decenije postala otkriće, a vreme mi je potvrdilo svu strahotu cilja ovakve akcije sprovedene iz kancelarije duboke države. Događaji koji su s vremenom usledili, ukazuju da je akcija započeta u nasilnom preobražaju likovne umetnosti, bila preteča daleko većih apsurda. Od obaveznog, konceptualnog izraza i delovanja novih "artista", samozvanih "transavangardista", koji su nametnuti državnim ustanovama kulture i muzejima, zatim, preko medijske laži na svim nivoima, pa sve do velikog zločina, bombardovanjem nevinih i malih naroda, apsurd je postao pravilo novog svetskog poretka.

ZA ŠTA SE VREDI BORITI

- VREDNO je boriti se za čoveka i njegovu slobodu mišljenja. Vredno je boriti se za pravo na individualizam, odnosno slobodnu i individualnu kreaciju, koja je osnovna karakteristika čovekova, ali u velikoj opasnosti da bude ukinuta, zbog globalističkih potreba gospodara novca. Na horizontu se uveliko nazire stvaranje novog društva, koje se priprema da oseti stari šarm, komunizma ili neofašizma.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

ETO, JAVLJA MI SE! Kako je Novak Đoković šokirao novinarku CNN-a