DRAGOCENI RUKOPIS I BURNA PROŠLOST: "Knjiga o Miroslavljevom jevanđelju" nedavno objavljena u izdanju Srpske književne zadruge

Dragan Bogutović

06. 03. 2022. u 12:19

O NAJSTARIJEM i najdragocenijem pisanom srpskom spomeniku, Miroslavljevom jevanđelju, nastalom krajem 12. veka napisano je mnoštvo studija i rasprava. Iz tog obilja dr Ivan Stevović sačinio je izbor tekstova objedinivši ih u "Knjizi o Miroslavljevom jevanđelju", koja je objavljena i predstavljena u Srpskoj književnoj zadruzi.

ДРАГОЦЕНИ РУКОПИС И БУРНА ПРОШЛОСТ: Књига о Мирослављевом јеванђељу      недавно објављена у издању Српске књижевне задруге

Foto R. Šegrt

Knjigu otvara tekst Stojana Novakovića iz 1874. o jednom listu jevanđelja koji je iz dragocenog dela istrgao ruski arhograf i vladika Porfirije Uspenski, 1846. boraveći u Hilandaru i odneo u Rusiju gde se i danas nalazi. Sledeće godine, izložen je u Kijevu, gde ga je Novaković snimio, po povratku u Beograd izdao i dao mu naziv Miroslavljevo jevanđelje. Sledi prilog Ljubomira Stojanovića iz 1893. koji je najpre ispisao i objavio neke delove jevanđeljskog rukopisa, a kada je hilandarsko bratstvo 1896. rukopis poklonilo kralju Aleksandru Obrenoviću, prihvatio se njegovog objavljivanja. I tako se 1897. jevanđelje pojavilo u Beču, u fotolitografskom izdanju u 300 primeraka, sa Stojanovićevim propratnim komenatarima.

Miroslavljevo jevanđelje je potom imalo burnu istoriju - nestajalo je i pronalaženo, kradeno i preprodavano, o čemu je vrlo pomno pisao Đorđe Sp. Radojčić (1967). Veoma je zanimljiv i prilog Branke Skakić Simatović, o sudbini dragocenog dokumenta za vreme Drugog svetskog rata. Od 1935. jevanđelje je povereno Muzeju princa Pavla (posleratnom Narodnom muzeju), a zatim je od novembra 1940. do aprila 1941. čuvano u filijali Narodne banke u Užicu, dve godine i tri meseca nalazilo se u skrivnici manastira Rača, a posle toga u trezoru Narodne banke u Beogradu, sve do juna 1945. kada je preneto u Umetnički odnosno Narodni muzej. Neprijatelj nikada nije doznao gde je jevanđelje sklonjeno, iako je za njim uporno tragao Nemac R. Švanke, koji je sa svojim odredom organizovano pljačkao arhive i biblioteke Srbije.

U knjizi su i prilozi o ornamentalnim ukrasima jevanđelja, minijaturama i inicijalima, jeziku kojim je napisan, o njegovim sastavljačima i prepisivačima.

- Miroslavljevo jevanđelje je ne samo najraskošnija srpska knjiga već i prelomno delo u istoriji srpske minijature. Njegov ukras je, kroz čvrstu povezanost sa Zapadom, označio korenit raskid sa staroslovenskim predanjem. Kroz čitav 13. vek se na razne načine osećao njegov uticaj pri ukrašavanju knjiga u Srbiji, a tokom 14. veka i u Bosni. Time je Miroslavljevo jevanđelje zauzelo ključno mesto u srpskoj umetnosti, kakvo ima i Bogorodičina crkva u Studenici - zapisao je Vojislav J. Đurić.

Uz priređivača, o knjizi je veoma pohvalno govorio dr Viktor Savić.

DIJAK GRIGORIJE

JEVANĐELjE je steklo ime po svom ktitoru, knezu Miroslavu, bratu Stefana Nemanje. Pretpostavlja se da je pisano i ukrašeno u Crkvi Svetog Petra i Pavla u Bijelom Polju, njegovoj zadužbini. Jedan od pisara manjeg dela teksta bio je dijak Grigorije, koji je izgleda živeo na Miroslavljevom dvoru.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)