GLUMA JE SAVRŠEN EMOTIVNI ZLOČIN: Milan Marić o ulogama u filmu "Toma" i serijama "Besa" i "Državni službenik"...

JELENA BANjANIN

08. 01. 2022. u 15:46

KADA samo lice govori o radosti ili tuzi, kada reči nisu potrebne, to su najbolji momenti glume, kaže Milan Marić.

ГЛУМА ЈЕ САВРШЕН ЕМОТИВНИ ЗЛОЧИН: Милан Марић  о улогама у филму Тома и серијама Беса и Државни службеник...

Foto V. Danilov

Gledajući ga na velikom i malom ekranu, videli smo sreću i bol Danila Ilića, kneza Milana Obrenovića, mladog Vukana Nemanjića, Sergeja Dovlatova, Lazara Stanojevića, Luke, Čedomira Jovanovića, a u pozorištu i mnogih drugih. Mrak scene ga nikada nije plašio, već ga je otvarao, jer je znao da tu može da bude šta god poželi. Nikada nije imao plan da bude glumac, ali je glumu odabrao zato što ga je privlačila. Čiste emocije u očima, najboljih momenata glume, bilo je napretek u priči o Tomi Zdravkoviću, u šta se uverio i milionski auditorijum koji je prvog dana 2022. pratio film "Toma" na RTS. Zahvaljujući jednom od najpopularnijih mlađih glumaca u godini za nama vratili smo se pesmama boema narodne muzike, zavoleli novi hit "Ponoć", ali i pratili nove udese u životima likova serije "Besa". Narednu godinu Milanu Mariću će obeležiti treća sezona "Državnog službenika", film o Marku Kraljeviću i osmodelna serija "Toma" koju ćemo gledati na jesen.

- Glumački posao je izazovan i zanimljiv, ali ima svoja pravila. Nekih dana bih najradije ležao, gledao TV, čitao ili nešto na miru radio, a onda mimo toga šta bih želeo ulazim u drugu energiju, drugačiji misaoni i emotivni tok. Ljudi očekuju da nastupi rez, da se odmah vratim u starog, i da budem pristupačan, govorljiv i raspoložen. Ne, bre, bato, malo teže to ide. Potrebno mi je vreme da se distanciram od lika u koji sam ušao - priča za "TV novosti" Milan Marić.

"Toma", Đorđe Stojković, Filip Hajduković, Foto Promo

U "Tomi" ste uronili u potpuno drugačiji lik od dotadašnjih, i mnogi su hvalili vašu veliku moć transformacije.

- Hvala vam za kompliment. To je posebna priča, meni mnogo bitna. S jedne strane su takozvani žustri momci, kao što su Lazar Stanojević i Luka, koji svaki na svoj način umeju svašta, i da vole i da ubijaju. Sa druge strane se odjednom stvorio Toma, nežan, krhak, fragilan, emotivan, autodestruktivan, destruktivan, čovek sasvim drugačije energije. Ali lepota ovog posla jeste da možete sa sobom da eksperimentišete i da otvarate razne uglove sebe, da se preispitujete i da živite sve te tuđe sudbine. Bude vam i teško i bolno, ali na kraju bude i lepo.

Kada ste dobili predlog da zaigrate Tomu, verovatno niste sasvim znali u šta se upuštate. Kako vam sada izgleda to emotivno putovanje?

- Uh. Poziv za kasting je bio iznenađujuć, sulud. Sigurno nisam očekivao, ni u najluđim snovima sanjao da ću ikada da dođem u priliku da igram nekog poput Tome Zdravkovića. Ima milion razloga. Glavni su to što fizički ne ličimo, a nisam ni neki pevač. Dragan Bjelogrlić me je pozvao na kasting, tada smo se prvi put upoznali, ali je bio lokdaun i kasting je odlagan. U to vreme smo nekoliko puta pričali telefonom o njegovoj vizuri Tome, o mojoj, o tome šta bi bilo zanimljivo. Rekao mi je da uradim kako mislim da treba, ali da bi voleo da obratim pažnju na neke detalje. Tako je na kraju i bilo, došao sam sa svojom idejom, potom sam sa Draganom radio da on vidi šta možemo, i onda mi je potvrdio da sam dobio ulogu. Tek tad se otvorilo milion i jedno pitanje.

"Državni službenik", Ljubomir Bulajić, Marta Bjelica, Foto IMDb

Koja pitanja? Za kojim odgovorima ste tragali?

- Stvarati "Tomu" bilo je uzbudljivo od samog početka, od kastinga. Volim izazove i volim sebi da zadajem zadatke. Scenario je nametao pitanja ko je naš Toma, kakvi su njegovi odnosi sa ljudima, da li ga imitiramo. Želeli smo da naš Toma bude živ čovek, i znali smo da taj film bez živog čoveka na platnu, bez emocije, nema smisla. Pitanja o tome ko je Toma i kakvi su njegovi odnosi sa drugima samo su se umnožavala i postajala sve složenija. Brzo nam je bilo jasno da ovaj film ne može da prođe bez toga da se izložimo, da se lično otvorimo, da ne možemo da prođemo bez ogrebotine, jer bi sve drugo bilo lažno. To nije važilo samo za mene, već za sve.

To znači da ste iz "Tome" poneli poneki ožiljak.

- Ne, nego sam sve ožiljke koje imam, koje sam zalečio, ali vrlo dobro znam gde su, izložio ponovo. Kao da sam skinuo kraste, čeprkao po njima, i onda je iznova počeo proces bola i zaceljenja.

Kako vam je kada ste tako izloženi? Znate da vas svi gledaju u oči, i vide deo vaše duše, njenih najintimnijih, najemotivnijih, najbolnijih delova...

- U glumačkom poslu je sjajno to što mogu da iz sebe dam najiskrenije i da imam alibi - glumim. Niko ne zna da li sam se, recimo, raspao privatno ili je to gluma. Lik sam ja, nije to neka treća osoba, to sam ja, ali da sedim na kafi i da mi se to desi, verovatno biste drugačije reagovali. Gluma je savršen emotivan zločin. Imate perfektan alibi.

"Toma", Tamara Dragičević, Foto A. Kujučev

Kada ste baš vi zaplakali dok ste glumili Tomu Zdravkovića?

- Mislite li da bih vam odao alibi? (smeh) Nužno je bilo izložiti se, izaći iz zone komfora i otvoriti se, jer je "Toma" film o duši. Shvatili smo da je tuga permanentno stanje, ali pitanje je šta je sve tuga, kako se manifestuje, kako ljudi reaguju na nju... To je kao kada neko priča foru i insistira da je smešna, a što više insistira, sve je manje smešna. Tako je i sa emocijama, pa i sa tugom. Kada ste tužni, imate trenutak u kome se isplačete, ali uskoro želite da pobegnete iz tog osećanja. Ne morate nužno da plačete, dovoljno je samo da budete tužni, i počećete da razmišljate kako da se izvučete iz tog stanja. Možete da se vidite sa prijateljima, da se prošetate, da odgledate film, da odete u kafanu, uradite bilo šta kako biste se iščupali. Retko ko odluči da u tome ostane. Toma se borio sa tugom, i možemo da diskutujemo da li je taj način dobar ili loš. Ne mislim ni da je dobar ni da je loš, već samo da je njegov. Toma je ponekad bio destruktivan po druge i autodestruktivan, ali imao je svoj način.

Kakav odnos imate prema liku Lazara Stanojevića iz "Državnog službenika"?

- Sa Lazarom sam prošao sve faze očaja, uspeha, patnje, strahova... Osećam da ga veoma dobro poznajem i imam slobodu da sa njim eksperimentišem u granicama koje smo postavili u prvoj sezoni. Tu mi mnogo pomažu uigrana rediteljska i glumačka ekipa. Jasno nam je sve, kao da smo stvarno neka organizacija. Sastav se nije menjao, i kada se okupimo znamo šta želimo i kako radimo.

Koliko se Lazar promenio?

- Desile su mu se bitne promene. Od suštog profesionalca koji drži do etike, do te mere da će postupiti ispravno po svaku cenu, ne razmišljajući o posledicama, čak ponekad i zaobilazeći hijerarhiju, u drugoj sezoni stvoreno je nešto drugo. Lazar je isteran iz službe zbog prekršaja, pojavili su se neprijatelji koji su pokazali karte, a odnos sa suprugom Anom se veoma poljuljao kada je otkrio da i ona radi za službu. Pokušava da se sabere, odlazi na psihološku terapiju i pokušava da se ponovo izgradi, da prevaziđe bes prema službi i kolegama i ostane na ispravnom putu. U trećoj sezoni gledamo šta su posledice svega toga. Ono što je posejao, to će i da žanje.

Besa, Foto Promo

Šta će Lazar "požnjeti"?

- Odnos sa suprugom je i dalje možda najjača tema kojom se Lazar bavi. Vratio se na posao, i trudi se da pomiri sve, ali vrlo brzo ne može da razdvoji šta je samo posao, a šta je samo privatno. Sve se uliva iz jednog u drugo. Kao i svima nama, korona je i našim junacima donela promene na svim poljima - od brige za najbliže i za sebe do haosa u kome odjednom morate da se borite sa nečim o čemu niste ni sanjali. Lazar sve to gleda kao jedan zadatak, ali izuzetno kompleksan. U trećoj sezoni pletenica se plete na nekoliko nivoa i on pokušava da makar održi korak ako već ne može da je rasplete.

Ako Lazara posmatramo kao primer junaka, da li je Luka iz "Bese" antijunak?

- Dve se u meni pobiše sile... (smeh) "Besa" je nešto drugo, jer je Luka drugačiji karakter. Nije imao mnogo izbora u životu, bio je prinuđen da ode na mračnu stranu, koju je video kao jedini izlaz, jedinu mogućnost da nešto uradi sa svojim životom. To je zamka u koju je upao, što ga nagriza i ne da mu mira. Luka je surov baš zato što ne uživa u tom svetu. On bi voleo da živi ono o čemu sanja, a to su nežnost, porodica i dom. Pošto ih nikada nije imao, Luka ih romantizuje. U drugoj sezoni se mnogo promenio na emotivnom planu. Postao je još ranjiviji, ali samim tim porasla je i njegova snaga.


 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)