VAMPIR ZAVADIO DVA ZAROŽJA: Kako je čuveni Sava Savanović "emigrirao" iz povlenskog sela u kom je odavno ušao u legendu

Boris Subašić

09. 05. 2021. u 17:27

PRVI srpski vampir Sava Savanović, vodeničar iz Zarožja, odavno je neutralisan glogovim kocem, kaže čuvena pripovetka oca srpskog književnog realizma Milovana Glišića.

ВАМПИР ЗАВАДИО ДВА ЗАРОЖЈА: Како је чувени Сава Савановић емигрирао из повленског села у ком је одавно ушао у легенду

Navodno, pravo mesto vampirske vodenice / Foto B. Subašić

U moderno vreme Savin duh se povampirio i počeo da unosi nesuglasice između malobrojnih meštana Gornjeg i Donjeg Zarožja. Donjozarožani su rekonstruisali potočaru na izlazu klisure Rogačice i ona je postala turistička atrakcija. Gornjozarožani tvrde da je reč o falsifikatu i da se pravi vampirski mlin nalazio na ulazu u uski kanjon, podno čuda prirode Baratskih ridova.

Tom bezazlenom beskrajnom raspravom planinci sa Povlena se bore protiv čamotinje, koju je dodatno otežala pandemija rasterujući nekada brojne planinare i izletnike. Oni su se obično okupljali na prevoju Debelo brdo, podno vrha Veliki Povlen, gde počinje prostrano Zarožje. Naš dolazak je iznenadio meštane koji nisu bili uobičajeno srdačni.

- Ne prilazite, molim vas - doviknu nam domaćin Dragan. - Ne zamerite, naš komšija, mlad čovek, ode do grada, dobi koronu i ode na onaj svet! Jeste li vakcinisani?

LAKNULO mu je kada smo odgovorili potvrdno, pa reče da je i on primio "sinofarm".

- Ja nisam, pričao je onaj čovek na televiziji da u te vakcine stavljaju čipove da nas prate - dobaci njegova supruga, povlenski antivakcinaš.

- Jeste, CIA baš crče od radoznalosti da zna kad ti muzeš krave. Idi bre ženo, ima da bacim taj televizor - ljutnuo se domaćin.

SVAĐA TURIZMOLOGA

ZAROŠKI vampir je pre nekoliko godina zavadio valjevske i bajinobaštanske turističke radnike. Valjevci su smatrali da je Sava njihov brend, jer je pripovedač Milovan Glišić iz Valjeva, a Bajinobaštani su dokazivali da je vampir njihova baština, jer je Zarožje u njihovoj opštini.

Nastavili smo put do platoa Pašne Ravni, gde su pastiri u stara vremena u maju okupljali stada goneći ih na ispašu. U pretpandemijskoj prošlosti ovde se svraćalo u drumske kafane sa čuvenim pečenjem, koje su sada zakatančene. Skrenuli smo putem ka Makovištu, prateći toponime iz Glišićevih pripovedaka. Na raskrsnici pod oštrim stenama vrha Oab sišli smo sa asfalta na tucanik prema zaseoku Barati. Odavde počinju šumski pejzaži iz kojih izbijaju šiljate gole stene koje deluju inspirativno za tajanstvene priče. Tim "rogovima" ime duguju i Zarožje i reka Rogačica koja izvire ispod niza neobičnih visokih golih humova, Ridova, nalik okamenjenim pustinjskim dinama. Pokazali smo njihove fotografije vrhunskim geolozima koji su priznali da tako nešto prvi put vide i da ničeg sličnog nema u Srbiji.

NA putu do Barata nema ljudi. Samo poneki nadgrobni spomenik zarastao u žbunje, izbledela čitulja zalepljena na stablo ili napuštenu kuću. Na starom groblju stoje spomenici junacima Velikog rata za Srbiju. Njihovi potomci pobegli su iz nezahvalne otadžbine na Zapad, da budu gastarbajteri.

Na najvišem vrhu Baratskih ridova najzad smo sreli čoveka, Miloja Baratovića, koji čini jednu petinu stanovništva sela. Zamišljeno je posmatrao svoja dva bika i brojne kuće zaseoka, neke velike i nove.

PAŽLjIVO, da se ne survamo u ponor, spustili smo se niz liticu stotinak metara niže, do ulaznog ždrela klisure Rogačice. S leve strane toka bistre planinske reke visoko se diže kamena gromada vertikalnih strana, a sa desne je strma pošumljena kosa, sa ostacima drevnog puta. Zvukovi brze rečice i vetra su umnogostručeni odjecima, pa nije čudo što su se oko ovog mesta ispredale strašne priče. Njihova pozadina nije bila natprirodna, otkrila nam je baka Jelena, koju smo zatekli kako posluje oko košnica. Bila je srećna što vidi ljude.

- Taj Milovan Glišić je nešto grdno zgrešio, pa su ga po kazni poslali u bestragiju, u Zarožje, da bude učitelj. Narod je bio siromašan i noću je svako od svakog krao, pa je neko smislio priču o vampiru da uplaši ljude da ne izlaze po mraku. Tako je rođena priča o Savi, koju onaj mangup Glišić zapisa i začini.

Gorštakinja vedrog duha i britkog jezika je dodala da u zaaselak sada dolaze samo lovci koji održavaju obližnji rezervat za divlje svinje:

- Da je za nas neko tako brinuo, ne bi selo opustelo. Rekla sam im, umesto da troše pare na ograde i hranu za životinje, jeftinije im je da nas petoro presele, a da svinjama daju selo.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

PREMA FROJDU: Pet stvari koje mentalno jake osobe nikada NE rade