AROGANCIJA ZAPADNIH SILA PREMA NAMA ZASTRAŠUJE: Siniša Pavić za „Novosti“ - Svet na prekretnici, tek ćemo videti na koju će stranu otići

Dragana Matović

19. 06. 2022. u 11:00

UZ junake Siniše Pavića (89) se, kako je neko rekao, živi. Popularni pisac i scenarista oblikovao je značajan deo našeg kolektivnog, doživljenog.

АРОГАНЦИЈА ЗАПАДНИХ СИЛА ПРЕМА НАМА ЗАСТРАШУЈЕ: Синиша Павић за „Новости“ - Свет на прекретници, тек ћемо видети на коју ће страну отићи

Foto: V.Danilov

Nikome kao ovom scenaristi vrcavog uma nije pošlo za rukom da tako duboko skenira i skicira noviju srpsku stvarnost. Junake njegovih serija, a ko bi ih prebrojao, gledali smo i gledamo kao naše komšije, prijatelje, rodbinu.

Nezaboravne su njegove serije "Vruć vetar", "Srećni ljudi", "Porodično blago", "Bela lađa", "Junaci našeg doba"... A najpopularnija među njima, "Bolji život", ove godine navršava 35 godina od prvog emitovanja.

- Za razliku od nekih drugih tekstova koje sam pisao za Televiziju Beograd, "Bolji život" je počeo da se radi neočekivano i neplanirano. Pozvao me je urednik Sloba Novaković i upitao: "Imaš li neki tekst, nešto u fiokama, potrebna nam je serija kao hleb?" Odgovorio sam mu da nemam. Pritisak televizijskog menadžmenta je bio jak, govorili su mi da treba da napišem scenario za 52 epizode, što je meni delovalo megalomanski. Čak su mi govorili da ne mora sve da bude dobro. Najuporniji je bio Vojkan Milenković, u to vreme mlad i ambiciozan urednik. Na kraju sam, ipak, prihvatio. Događa se da najuspeliji poduhvati počnu tamo gde niko ne očekuje veliki rezultat. Slično je sniman film "Tesna koža", koji je ušao u bioskope a da niko nije znao da je snimljen. Film je urađen za 23 dana, a onda mesecima nije izlazio iz bioskopa. Samo u Beogradu imao je više od pola miliona gledalaca.

Foto printskrin RTS

* Giga Moravac, Emilija, Boba, Jataganac, Koka, Macola, kao i mnogi drugi likovi odolevaju vremenu i posle toliko godina televizijsku publiku ne ostavljaju ravnodušnom. U čemu je fenomen trajanja "Boljeg života"?

- Fenomenom zovemo nešto što nije lako objašnjivo. "Bolji život" traje kao sve što je dobro napravljeno. Da budemo pošteni, "Bolji život" je bio prvi, a pioniri se najduže pamte. Serija nije samo moje delo, moj uspeh. Na pravom mestu bili su pravi ljudi. "Bolji život" su radili vrhunski reditelji Aca Đorđević i Mihailo Vukobratović, igrali su odlični glumci. Mnogo knjiga se odštampalo, ali opstale su samo one koje su najbolje napisane, koje poručuju nešto o svom vremenu, svojoj epohi.

* Svojevremeno ste rekli da je recept za trajni uspeh serije ako scenarista obradi probleme malog čoveka tako da se gledalac prepozna...

- U svim svojim scenarijima trudio sam se da dam sliku društva. U "Boljem životu" predstavljeni su ljudi koji su u to vreme živeli u SFRJ. Jataganac je predstavljao uticajnog čoveka, tešku kategoriju vlasti. Ni sam nije znao šta radi, ali je bio glavonja. Kurčubić je bio njegov šegrt koji je nosio tadašnji sistem. U jednom trenutku on kaže Jatagancu da ne može da ga se otarasi, jer je ugrađen u sistem i da će se sve rasklimati ako ga iščupa. Kroz njihove likove data je vrlo precizna i jasna slika političkog profila tadašnjeg moćnika. Giga Moravac je veliki čovek po karakteru, po svojim moralnim kvalitetima, po načinu na koji nosi teret svog života i obaveze prema porodici. On nije mali čovek, već ogroman, ali nema moć. A, mali su ljudi ponekad na vrhu. Do "Bele lađe" nisam obrađivao političku temu kao tekuću. Stvorivši Šojića, shvatio sam kakvo sam društveno strašilo stvorio i sa njim krenuo u napravio političkog života u seriji.

Foto printskrin RTS

* Vaše serije, ne samo "Bolji život", govore o večitoj borbi malog čoveka za bolji život. U svetlu ovih geopolitičkih okolnosti možemo li da mu se nadamo?

- Ovo jeste vreme u kome se dešava nešto što će promeniti stanje u svetu. Kako? To je veliko pitanje. Rođen sam 22. januara 1933, a Hitler je došao na vlast u tom istom mesecu, iste godine. Znamo kakvo je zlo on bio. Posle Drugog svetskog rata i velikih tragedija, zavladao je istorijski optimizam. Ljudi su odahnuli od rata, srećni što su preživeli. Očekivali su bolji život. I, bilo ga je. Svake godine živeli smo sve bolje. Zemlja je obnavljana, društvo se dobro razvijalo, naročito u pogledu obrazovanja i zdravstva, standard je podizan, uprkos jednopartijskom sistemu. Niko danas, međutim, ne spominje da su u osvit jednog boljeg sveta bačene dve atomske bombe na dva civilna grada, Hirošimu i Nagasaki. Taj bes je pratio blokovsku podelu i izazvao neravnotežu u svetu koja je popustila padom Berlinskog zida. Sada smo ponovo na prekretnici. Uspostavlja se neka nova ravnoteža i tek ćemo da vidimo na koju stranu ćemo otići.

* I Rusija i Zapad su, reći će neko, tvrdoglavi. Vidite li mogućnost da jedna strana učini korak nazad?

- Ne znamo ko je u pravu. Možda je ruski predsednik Vladimir Putin pogrešio. Ali, ne znamo ono što on zna, niti šta se njemu spremalo. I papa Franja sumnja da je rat u Ukrajini isprovociran i kaže da nije sve crno i belo. Kažu da papa ne greši, ali sigurno dobro razmisli pre nego što nešto hoće da kaže.

Foto V. Danilov

* Kako biste opisali poziciju u kojoj je Srbija?

- Dobro je što nisam političar, jer u ovakvoj situaciji ne bih mogao da ostanem ravnodušan. Dolaze neki ljudi sa teškim i nerazumnim zahtevima prema ovom narodu. Nemački kancelar Šolc je došao kao da je ovo 1944. godina i da treba da preuzme komandu nad grupom armija Jug i spreči prelazak crvene aždaje preko Dunava, pa da nam izdiktira šta moramo da uradimo. Došao je iz zemlje koja je tri puta u prošlom veku vojno nasrnula na našu državu i pokrila je hiljadama grobova. Došao je sa arogantnošću sa kojom ne nastupaju diplomate već vojnici, ubeđeni da mnogo više vrede od nas, nekada i po kursu 100 Srba za jednog Nemca. Živeo sam poštujući vrednosti koje nazivamo evropskim, obrazovan sam na temeljima evropske kulture, njene umetnosti i civilizacije. Radio sam pošteno svoj posao, trošio samo zarađeno, vaspitavao dete u istom duhu. Čak se u mojoj seriji "Junaci našeg doba" svi bore da žive u skladu sa onim što smatramo evropskom vrednošću. I sama EU imala je te vrednosti i poštovala ih, dok nisu počeli da nam propisuju sve - od veličine krastavaca do toga šta moramo da uradimo da bismo postali Evropljani. Danas je najveća evropska vrednost izgleda Kosovo, pokušali su da nam ga otmu, da ga damo i da se tako usaglasimo sa njihovom spoljnom politikom. Sve će ostalo da nam bude progledano kroz prste. Dakle, sada je i spoljna politika postala evropska vrednost. Ne znam u kom klasteru. Vidimo da Orban neće da se usaglasi, iako je član Evropske unije i NATO, ako to nije u interesu njegove zemlje. Politika sama po sebi, spoljna naročito nije nikakva evropska vrednost, ona je promenljiva i određuje se prema trenutnim interesima.

* A ko tu politiku određuje?

- Najverovatnije SAD, onda Estonija, gde se svake godine održavaju smotre nekakvih SS jedinica, ali najmanje ovaj koji nam je došao da traži da se sa njom usaglasimo. Da li to znači da bi trebalo da se usaglasimo sa izazivanjem puča u Majdanu, sa ukidanjem prava građanima Ukrajine ruske nacionalnosti da upotrebljavaju ruski jezik, sa spaljivanjem 50 živih ljudi na dan 2. maja u Odesi, da žmurimo na to da nova vlast nikoga od tih ložača nije procesuirala, da se saglasimo s tim da su oni, kao što vidimo, dobar kandidat za prijem u EU. Od nas se, dakle, traži da se odreknemo sopstvene spoljne politike, da prihvatimo da nam spoljnu politiku određuje neko za koga ne znamo šta će odlučiti, pa i ako bi sutra recimo odlučio da stupi u rat sa Rusijom. Evropske vrednosti jesu vrednosti najvišeg dometa civilizacije, ali nju su stvarale države koje imaju kolonijalnu prošlost, kolonijalne imperije koje su pljačkale veliki deo sveta, ponekad se razvijajući na robovskom radu, trgovini ljudima, i da su, dostigavši vrhove civilizacijskih normi, zadržali u svom pogledu na svet često taj kolonijalni duh, da ne kažemo rasizam. Ne možemo zaboraviti da je fašizam i nacizam rođen upravo u Evropi, u najrazvijenijim društvima, Engleskoj, Francuskoj, Italiji, a svoj vrhunac dostigao u Nemačkoj.

Foto: V.Danilov

* Kako gledate na odnos Zapada prema ruskim piscima, muzičarima, ruskoj kulturi uopšte?

- Kakvi god da smo, a imamo bezbroj mana, nikada u ovoj zemlji nikome nije padalo na pamet da izbacuje iz knjižara Tomasa Mana, da zabranjuje muziku Mocarta i Betovena. Čak i pod njihovim bombama ljudi su ovde, da prežive te užase, čitali Getea ili Šekspira. A, oni samo što nisu stavili žute trake Čajkovskom i Dostojevskom. Ono što mene najviše pogađe jeste ta arogancija, nadmenost koja vređa čovekovo samopoštovanje. Ispada da nas pretnjama i ucenama primoravaju da usvajamo te njihove vrednosti koje se za nas svode na davanje Kosova i prilagođavanje spoljne politike.

* A, šta bi na sve to rekao Srećko Šojić?

- On bi raširio ruke, bio bi iznenađen i zapitao se: "Ljudi, šta se ovo događa?"

HTEO SAM SVE DA NAPUSTIM

- KADA je "Bolji život" počeo da stiče popularnost, televizija je bila efemeran medij, u koji se ne veruje. Posle prvih nekoliko epizoda, iako je serija, po mom mišljenju, postavljena kako treba, krenuli su napadi kao da sam početnik, koji se polakomio na veliki posao, a iza sebe sam imao i "Poslednji čin" i "Banjicu". Pokolebala se čak i sama ekipa, jer su televizijski urednici koji su tražili da napišem 52 epizode hteli da skrate seriju, zato što su se uplašili za svoje fotelje. Sve je to organizovano na liniji politika-mediji-hodnik RTS. Naljutio sam se i rekao da neću više da radim i da ću odneti tekstove kući. Sprečila me je moja supruga Ljilja, koja mi je dala ideju za priču i naziv serije "Bolji život". Ubedila me je da ostanem rečima: "Dobro je sve što si ranije napisao, ali ako te neko bude pamtio - pamtiće te po 'Boljem životu'."

NEMA NOVIH "JUNAKA"

* Hoće li biti treće sezone "Junaka našeg doba"?

- Neće biti treće sezone, jer to je zaokružena priča. Dobro je što se danas snima mnogo serija, ali je pitanje da li imamo dovoljno talentovanih ljudi. Kvalitet serija ne zavisi od novca, nego od toga koliko talentovanih ljudi radi seriju. Pišući "Junake", pitao sam se hoćemo li mi naći dovoljno dobrih glumaca, s obzirom na to koliko ih je zadnjih godina otišlo sa ovog sveta. Našli smo za svaku ulogu dobrog, vrlo dobrog, odličnog ili velikog glumca, čak i među mladima. Rade Maričić, koji je odigrao Srđana, zapravo je pravi junak ove serije. Nedavno me je u jednom intervjuu iznenadio zrelošću mladog čoveka, načinom na koji je razmišljao o ulozi o kojoj i danas razmišlja kao delu svog života.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (13)

UKRAJINA POVLAČI RADIKALNI POTEZ: Ovo mnogi nisu očekivali, čak su i Rusi zbunjeni pred Olimpijske igre Pariz 2024